Ako niste znali kako mentalni BOLESNIK može postati mentalna BOLESNICA, pogledajte video s animacijom ovog složenog kirurškog zahvata na spolnim organima. Moraš zaista biti mentalno poremećen da si to želiš napraviti. Tome može konkurirati samo (“Njeno tijelo – njen izbor? Dala se oslijepiti jer je oduvijek željela biti slijepa!“). Doduše, ni ocu seksualne revolucije, Alfredu Kinseyu nisu bili strani zahvati na vlastitom spolovilu (“Kinseyev skok“). Sve ovo danas, pa i operacije promjene spola možemo zahvaliti ovom cijenjenom doktoru perverznih znanosti.
Kirurški postupak ide ovako: Najprije se nježnim rezom skalpela otvori mošnja po sredini. Zatim se kirurškim škarama cvakne jedno jaje, pa drugo jaje. Sad imate praznu vrećicu, dok su jajca odložena na nekoj rostfrajnoj tacni s naljepnicom “bijeli bubrezi”. Pacijent bi, da nije pod narkozom, sada možda mogao od bolova zapjevati “visoki C”.
Kirurški nož ide dalje. Laganim kružnim potezom skalpela se prepucij odvoji od glavića. Sada se cijela kožica svuče poput nogavice čarape. Rec-rec i cijela “stvar” se uzdužno rasječe na stršeće proste faktore, radi lakše manipulacije. Tako rascvjetani buket mesa se onda uvuče u onu nogavicu i gle – izvuče kroz onaj prvi rez duž bezjajnih mošnji.
Isplatilo se 5+ godina na medicinskom fakultetu. Ovaj mesarski postupak će definitivno izliječiti bolesnika koji je bolovao od nečega što se prestaje smatrati bolešću. Važno je međunožje orijentirati u skladu s orijentacijom u bolesnikovoj glavi. Spol je, prema gender teoriji, ionako samo društveni konstrukt. E, sada će biti i kirurški konstrukt.
Dakle, kao zrela banana, ovaj je neželjeni organ razrezan uzdužno na 3 dijela. Mokraćovod se nježno razdvoji, takoreći rasplete od ostatka banane i spusti u nižu poziciju da čeka svoj red.
Spužvasta tijela zadužena za erekciju se nježno odfikare. Erekcija ovime postaje prošlost, a pacijent je definitivno na putu ozdravljenja. Ostala su samo dva komada mesa: glavić na podužem stalku i mokraćna cijev.
Ona svučena “nogavica” od kožice se izokrene naopako poput jastučnice, te i ona izviri – gdje drugdje nego kroz prorez u mošnji. Sada su na redu laseri. Zadnji pogled na šalabahter o ženskoj anatomiji – da se ne bi nešto krivo orijentiralo sjever-jug. Malo iznad mjesta izvrnuća čarape se laserom pec-pec napravi rupica za budući klitoris, te malo južnije još jedna rupica za pi-pi. Nejasno je zašto se moralo izvrtati “nogavicu”, jer sada se opet izvrće na pravu stranu.
Glavić se obreže kao krumpir na prikladniju veličinu (metoda Bob Rocka iz Alana Forda) , te se ugura unutra, pa iznutra u prvu lasersku rupicu – i evo ga kako stidljivo viri otamo u ulozi klitorisa. Mokraćna cijev se izvuče kroz onu južnu lasersku rupicu. Preko svake mjere predugačka nova pišica od mokraćne cijevi neprirodno viri iz južne rupice – što će se svakako morati reducirati.
Ta redukcija je možda kratkovidna ideja, jer bi pacijent(ica) mogla kasnije žaliti za nekim pogodnostima. Ali ima i tu lijeka:
Sada ide dio koji je teško opisati riječima, ali dr.Frankenštajn od sveg tog izvrnutog mesa nekako napravi nešto poput vagine (tj.rodnice koja nikada neće ništa roditi), a uz dosta konca i origami-presavijanja skroji od mošnji velike usne. Ta-da!
Odustajem od daljnjeg opisivanja: najbolje da pogledajte sami ovaj video. Uključite svakako ton, jer (muški) komentator ne može zatomiti glasne reakcije i svoje uzvike na pojedina rezanja. Mislim da se on previše poistovjetio.
Na kraju je bolesnik izliječen od bolesti koja nije bolest – a novac poreznih obveznika gotovo da i nije mogao biti pametnije utrošen.
Kirurg-bog je stvorio novo biće: u svakoj stanici ima XY kromosome, samo je sada izvana to njegovo biće XX-obličja, što je naprosto famozno. I svi su živjeli sretno do kraja života. Kako statistika govori, pacijent će se nakon nekog vremena najvjerojatnije ubiti u kulminaciji svoje depresije (20 puta učestalije), ali koga briga: to je bila politički korektna operacija. Nitko još nema hrabrosti reći da je možda ipak trebalo operirati glavu, a ne međunožje.
Dr. Paul McHugh, bivši vodeći psihijatar bolnice Johns Hopkins kaže: “Medicinski i psihijatrijski profesionalci uzaludno troše znanstvene i tehničke resurse, te srozavaju naš profesionalni kredibilitet kolaborirajući s ludošću, umjesto proučavanja, liječenja i prevencije”
Tko su pacijenti? Jedna grupa pacijenata su mladi muškarci i žene koji su podložni sugestijama seksualnog odgoja tipa “sve je normalno” – pojačani kroz internetske grupe. Oni su poput pacijenata anorexia nervosa (“Zašto je transgender orijentacija, a anoreksija je poremećaj?“): uvjereni su da će traženje drastične fizičke promjene riješiti njihove psiho-socijalne probleme. (“Psihopatologija američkih tinejdžera“) Tu su i savjetnici “za različitosti” u školama, više kao vođe kultova koji mogu potaknuti ove mlade ljude da se distanciraju od svojih obitelji i ponude im savjete za opovrgavanje argumenata protiv operacije promjene spola. Tretmani bi ovdje morali početi od sklanjanja mlade osobe iz sugestivnog okruženja i nuditi im kontra-poruku u obiteljskoj terapiji.
Zatim tu je podgrupa vrlo mlade, često predpubescentne djece koja primjećuju različite spolne uloge u kulturi i, istražujući kako se sami tu uklapaju, počnu oponašati suprotni spol. Krivo upućivani liječnici u domovima zdravlja propisuju im hormone za odgađanje puberteta kako bi kasnija operacija promjene spola bila manje teška – iako se riskira rast i sterilnost. S obzirom da će blizu 80% te djece pobijediti svoju zbunjenost i odrasti prirodno u odrasle osobe ako se ne liječe, te medicinske intervencije su svojevrsno zlostavljanje djece. Bolji način da se pomogne toj djeci je predano roditeljstvo.
U srži problema je zbrka oko prirode transgendera. “Promjena spola” je biološki nemoguća. Ljudi koji su podvrgnuti operaciji promjene spola se ne mijenjaju iz muškaraca u žene i obratno. Umjesto toga, oni postaju feminizirani muškarci ili maskulizirane žene. Tvrdeći da je to pitanje građanskih prava, poticanje kirurške intervencije je u stvarnosti suradnja i promicanje mentalnog poremećaja (izvor)
Kada ćete slijedeći put kao ratnici za socijalnu pravdu prosvjedovati u solidarnosti s transgender osobama, molim vas da se prisjetite da ih nitko ne sprečava da se liječe. Vaša tzv. “podrška” takvoj “različitosti” samo potpomaže njihovu bolest, te ste vi ti koji uskraćuju liječenje.
Svi članci s tematikom “Gay is not OK”: https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/
Homunizam 
Vaš komentar: