6 godina poslije LGBT-referenduma u Hrvatskoj (3)

Ovo je završni nastavak prenošenja teksta forumskih rasprava 2013/2014. U ova 3 nastavka možete naći mnoštvo argumenata ako vam zatrebaju za diskusiju s lijevoliberalnima.


Prigovor 3: Ista priča kao i za “rasno čiste brakove”.

Odgovor:

Nepostojeća analogija. Zakoni koji su branili brak između osoba različitih rasa u primjerice SAD-u koristili su brak kao alat za održanje “rasne čistoće” odnosno segregacije na način da je u zakonsku regulaciju braka dodan rasno isključivi element koji je baziran na ideologiji a ne na prirodi i povijesti braka, čovjeka i ljudskog društva.

Na sličan način queer ideologija redefinicijom braka želi normalizirati i zakonom nametnuti svoje dogme (tzv. đenderizam). S druge pak strane definicija braka bazirana na raznospolnoj odnosno muško-ženskoj prirodi čovjeka i dobrobiti djece nije (samo) društveni konstrukt. Ako bismo tvrdili da jest automatski se postavljaju pitanja što onda uopće jest brak, što nas priječi da ga redefiniramo do neprepoznatljivosti i zašto bi takav konstrukt uopće trebao biti prepoznat od strane države?

Da, i neki su se zastupnici rasne segregacije pozivali na tradiciju, vjeru i/ili ljudsku prirodu. To što njihovi prizivi i argumentacija nisu držali vodu ne znači da i argumenti u odvojenoj raspravi, a koji dijelom podsjećaju na one korištene u rasističke svrhe, automatski samo zbog te sličnosti padaju u vodu.

Da, zastupnici su rasne segregacije isto negirali da se radi o nepravednoj diskriminaciji tzv. “separate but equal” argumentacijom (ideja da i takva regulacija braka jednako ograničava sve: i bijelcima se brani ulazak u brak s ljudima drugih rasa). Opet, iz toga povlačiti analogiju predstavljalo bi vrstu guilt-by-association logičke pogreške (i impliciralo bi da je uvijek i svaka diskriminacija, u smislu razlikovanja, “loša” a i “gay brak”, ako je definiran kroz monogamni par, “diskriminira” npr. otvorene ili poliamorične veze).

Konačno, i ne manje važno, ovaj se prigovor može okrenuti i naopačke jer su rasnu segregaciju podržavali i ondašnji (i neki današnji) “progresivci” i “naturalisti” te vodeće feministice i pro-choiceri dok je istovremeno prvi zakon koji je branio rasno miješane brakove u SAD-u srušen u Kaliforniji uz pomoć baš te katolibanske crkve i to na osnovi vjerskih sloboda (točka M te odgovor na prigovor 6 detaljnije se bave ovom stranom problematike)…

“While the providence of race provides no ground for judgment, human behavior assuredly does. King’s dream, memorably, was that his children would “not be judged by the color of their skin but by the content of their character.” The distinction between race and conduct is basic.

•     rasna segregacija nije dio tradicije opće ljudske povijesti, kulture i civilizacije; i Stari zavjet poznaje brakove između različitih naroda, vjera i rasa

•     ništa u ljudskoj prirodi ne sprječava prirodno plodne bračne odnose između supružnika različitih rasa

•     imati roditelje različite boje kože sličnije je npr. imanju mame s plavom ili crvenom kosom (ili bez kose) na Bliskom ili Dalekom Istoku – jest različita od drugih mama ali je i dalje mama i to vjerojatno biološka dakle ‘radikalni darvinisti’ odnosno eugeničari, slično kao što je i sam Darwin bio rasist i seksist, što je za njegovo vrijeme bilo “normalno”

Prigovor 4: Baš, istom se logikom tisućljećima ugnjetavalo žene.

Da se vas sluša žene bi po tome sjedile doma i rađale jer eto, imaju biološke predispozicije za topa očito za drugo i nisu.

Odgovor:

Kao i iznad, non sequitur: to što se određena argumentacija koristila za ugnjetavanje u određenim slučajevima ne znači da je ta ili njoj slična argumentacija uvijek u službi ugnjetavanja.

Uz to i analogija je potpuno kriva. Argument iz (protu)prirodnosti u slučaju istospolnog braka nije banalog tipa priziva na prirodu/biologiju koji je sam po sebi logička pogreška, naprotiv samo koristi objektivne biološke i antropološke činjenice za informirani stav o pravnoj, moralnoj i socijalnoj prihvatljivosti određene (re)definicije braka i obitelji.

Prava bi stoga analogija, ugnjetavanju tipa “ti možeš rađati zato moraš samo rađati”, bila “vi možete biti heteroseksualci i rađati djecu zato morate biti heteroseksualci i samo rađati djecu“. Naravno, nitko ne tvrdi ili zahtijeva da svi moraju (općenito govoreći čak niti da mogu) biti heteroseksualci a kamoli da svi moraju rađati djecu. Štoviše “diskriminacija” “gay braka” se ne bavi time što netko mora nego time što netko smije odnosno ne smije pa bi tako analogija u drugom smjeru iz “diskriminacije gay braka” prema “rađanju” bila: “to što će znanost jednom možda omogućiti muškarcu da si ugradi maternicu i začne dijete ne znači da mu to ikada treba biti omogućeno ili dopušteno”.

No, osim što prigovor ne drži vodu jer, kao klasični “15 sekundni argument”, radi karikaturu od argumentacije druge strane on zapravo pokazuje onu mračnu dodirnu točku radikalnog feminizma i queer ideologije, krajnji oblik pobune: ideju da konačno oslobođenje čovjek može doživjeti samo ako dekonstruira i zaniječe svoju prirodu (točka M). U slučaju žene, da izgledom i ponašanjem bude kao muškarac (promiskuitetna i agresivna ali ipak ne i apstraktno racionalna) dok istovremeno niječe (ili ubija) svoje majčinstvo. Pa tako s te inkluzivne pro-choice strane čitamo ovakve poruke:

U Programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2003.-2007. Vlada RH stavlja pitanjaravnopravnosti spolova u poglavlje o obitelji smješta prava žena u kontekst zaštite obitelji. Na tajnačin Vlada RH promovira tradicionalne rodne uloge u kojima je jedina uloga žene služiti obitelji iodgajati djecu. Isti odlomak propisuje da bi se porodiljni odmor trebao produljiti na 3 godine, štoje već stupilo na snagu s novim Zakonom o radu i uzrokuje diskriminaciju žena na tržištu rada.

Kontra&Iskorak i istovremeno

“Uh, baš je teško ‘stvoriti novi život’  ode se u neki narodnjački klub kojih jeHrvatska puna, pokupi se neka pijana djevojka željna seksa i ujutro stvoren tajnovi život, ‘nešto najdivnije na ovom svijetu’! LOL Doista nema smisla mistificiratijednu tako banalnu činjenicu poput rađanja djece kao vrhunac egzistencije; timese uostalom ugnjetava žene već stoljećima, pretvarajući ih u hodajućeinkubatore za izbacivanje djece na traci. Čim čujem muškarca kako svojspermatozoid uzdiše na božanski pijedestal, umjesto da shvati kako je rađanjeisključivo stvar žene, jasno mi je da sam naletio na muškog šovinistu.” – GordanDuhaček

Zanimljivo kako omogućenje izbora žene (s tim da naravno dio tog porodiljnog može iskoristiti i otac) da bude dulje na porodiljnom (više se posveti tom strašnom majčinstvu) predstavlja tradicionalistički mrak i izvor diskriminacije.

Zašto su “tradicionalne rodne uloge”, uz pretpostavku slobodnog izbora, nešto a priori loše ako je osobni izbor jedina ultimativna (egzistencijalna) svetinja i svatko je krojač svoje sreće?

Očito imamo pravo misliti i htjeti što god želimo dok god želimo ono što piše s druge strane šarene zastave. Kako inače shvatiti da istovremeno za inkluzivne pro-choicere pravo na surogatsvo i transvestitsku umjetnu oplodnju ne predstavlja “promociju tradicionalnih (materinskih) rodnih uloga”? Jer, naravno, kad su u pitanju Elton Johnove narudžbe onda se ne radi o “ugnjetavanju”, ne onda je to “bezuvjetna ljubav”…

Prigovor 5: Alternativna ljubav i skrb već su tu.

Obiteljsko okruženje, odgoj i predanje mogu pružiti i druge (npr. LGBTTIQ) zajednice, neke čak i imati djecu “djelomično rođenu” (nekom već od google-baby tehnika) u tim zajednicama. Država već prepoznaje alternativne oblike obitelji (npr. u slučaju gubitka roditelja skrbništvo dobiva prikladan skrbnik ili obitelj iz najbliže rodbine).

Odgovor:

Mogu ako se obiteljsko okruženje redefinira tako da i te zajednice počnemo smatrati (nuklearnim) obiteljima (cirkularni argument). Prigovor je samoporažavajući jer postojeće “skrbničke alternative” postoje isključivo i upravo kao alternative odnosno kao suboptimalna zamjenska rješenja ako se djetetu nikako ne može pružiti ideal biološke majke i oca.

Čak i da pretpostavimo (zapravo nepostojeću) potrebu za alternativnim posvajanjima (uslijed npr. premalog broja voljnih prirodnih obitelji i tako lošeg stanja skrbničkih ustanova zbog kojeg je nepoželjno i kraće čekanje na prikladnu obitelj) uslijed koje bi se LGBTTIQ zajednice smatrale kao ipak bolje okruženje od npr. domova za nezbrinutu djecu ili privremenih skrbničkih obitelji to i dalje ne bi značilo da (prema {A}) predstavljaju jednako dobro okruženje kao “tradicionalni” brak/prirodna obitelj čak ni u slučaju posvojene djece (jer u prirodnom braku djeca npr. barem mogu roditelje nedvosmisleno zvati mama i tata umjesto da imaju x tata i/ili y mama pa ih moraju zvati imenom ili kako to već funkcionira).

Složenica “čak i ‘djelomično’ biološka djeca” zapravo je protuargument sam po sebi (očito pokazuje da je ideal pa time i “identičnost” nedostižna).

Prigovor 6: Konstrukcija inkluzivnog zeitgeista.

Država svejedno može usvojiti novu inkluzivniju” definiciju braka koja bolje odražava društveni zeitgeist.

Odgovor:

Osim što neopravdano pretpostavlja da trenutni društveni zeitgeist uistinu “uključuje” queer ideologiju, takav pristup (usprkos protivnim argumentima i tradiciji) zahtijeva ili prihvaćanje postmodernističke ideološke premise da je “istina” samo subjektivna odnosno društvena konstrukcija pa da prema tome možemo nazivati i definirati stvari čisto prema vlastitim preferencijama (neovisno o “nepostojećoj objektivnoj stvarnosti”) i/ili prelazak na ekstremniji oblik običajnog prava kao “evoluirajuću formalizaciju zeitgeista”.

Oba pristupa pate od nekonzistencije. Pravno prepoznavanje i reguliranje čisto ideološkog koncepta, u ovom slučaju braka, koji više ne predstavlja model objektivne stvarnosti (npr. ljudske biološke prirode) ili društvene nužnosti (npr. djeca) nego dakle (racionalno neutemeljeno) uvjerenje, stoji u proturječju s načelima libertarijanske odnosno sekularne i “minimalne” države (koja građanima ne propisuje određenu ideologiju).

Jednako tako postaje upitno zašto je baš ta proizvoljna ideja vrijedna tako posebne regulacije u vidu posebnih prava, obveza, ekonomskih potpora te pozamašnog pratećeg opusa obiteljskog prava?

Čak i da trenutna definicija braka jest plod “desničarsko-patrijarhalno-konzervativnih predmodernih ideologija” ona je (i) model objektivne ljudske prirode za razliku od LGBTTIQQA-friendly definicije koja je samo plod “ljevičarsko-matrijarhalno-liberalnih postmodernih ideologija”.

Standardni problem ideje da se “vrijednosti mijenjaju s vremenom” odnosno evoluirajućeg moralnog zeitgeista analogan je onom “(apsolutne) tolerancije”: kako onda ikada i o čemu možemo donijeti moralni sud? Kako možemo biti sigurni da “sljedeća verzija vrijednosti” neće učiniti i trenutnu dogmu “neistinitom”/”neispravnom”/”nepoželjnom”?

Zar je uistinu moguće da je brak “samo papir” ili “samo naziv” a istovremeno donosi tolike beneficije i društvu i onima koji su u njemu? Ili je možda vjerojatnije da postoji inherentna priroda braka iz koje te blagodati proizlaze i da stoga brak nije samo konstruirani naziv koji možemo, bez posljedica, mijenjati kako se zeitgeistu svidi?

Marriage isn’t something society “allows,” as if it were just another morally neutral hobby, like stamp collecting. It’s something society honors. And to use the state to redefine marriage is anything but “personal;” it’s inherently public. Nobody knows this better than the activists pushing for same-sex marriage. They don’t want to be left alone to live their lives; they want to force everyone else to affirm what they do with their lives.

Društvo ne “dozvoljava” brak, brak je postojao prije društva, brak je preduvjet društva, društvo brak kao takav prepoznaje i štiti.

One of the silliest things people say about offensive sexual material is “if you don’t like it, don’t look at it.” That’s like saying “if you don’t like polluted air, don’t breathe it.” When it’s all around you, you can’t avoid the pollution.

Prigovor 7: Djeca u istospolnim zajednicama već su stvarnost.

…why the children of same-sex parents are any less deserving of protection and support?”/ “There is no good reason to punish children raised by gay parents by denying parents marriage and its protections. It harms kids rather than helping them.”

a) Djeca u poliamoričnim zajednicama već su stvarnost. I?

b) Djecom u istospolnim zajednicama koja su se tamo našla posvajanjem (izigravanjem zakona o posvajanju koji omogućava posvajanje samcima) ili umjetnom oplodnjom odnosno nekom od “google baby” tehnika (svjesno/namjerno dovedena u taj nezavidan položaj iz kojeg ih sad društvo mora vaditi redefinicijom braka) bave se posebna poglavlja a za ovaj su prigovor zapravo protuargument jer predstavljaju uporabu djece kao svojevrsnog “živog štita”.

Stvaran problem predstavljaju djeca koja su se u istospolnoj zajednici našla kao naslijeđe iz propalog braka ili veze, no taj problem ne možemo riješiti tako da jednostavno proglasimo tu situaciju normalnom (i time normaliziramo buduće namjerno/svjesno dovođenje djece u takve zajednice). Skrbnički problemi nebiološkog skrbnika mogli bi se u tim slučajevima riješiti slično kako bi riješili probleme u slučaju kad npr. dvije sestre skrbe za djecu jedne od njih nakon smrti muža/oca. U svakom slučaju rješavanje tih problema ne zahtijeva nužno redefiniciju braka.

“Trenutno u Hrvatskoj nekoliko desetaka istospolnih parova živi s djecom kojoj je jedan od partnera posvojitelj ili biološki roditelj. Najčešće se radi o ženskim parovima, u kojima je jedna od žena išla u inozemstvo na medicinski potpomognutu oplodnju spermom anonimnog donora ili je, kao samica, posvojila dijete. Najrjeđe su one koje imaju djecu iz bivših veza.”

Prigovor 8: “Get your rosaries off my ovaries”

“Jer kada se razmota raskošni celofan PR-a homofobne inicijative i njenih podržavatelja, ostaju dvije vječne ‘istine’ u temelju svake homofobije: katolička dogma i par citata iz Biblije (ili neke druge navodno svete knjige), te gađenje koje neki, nesigurni u vlastitu seksualnost, osjećaju prema je**nju u dupe. (Što je doista nešto iznimno zadovoljavajuće, uzbudljivo i lijepo; inače pederi ne bi to radili!)”

Gordan Duhaček @ T-Portal 22.05.201345

=prodotes=================

Katolička crkva, po mome, se nema što pačati u politiku, da… ako želi plaćat porez i kanidirati se u sabor onda to može raditi, inače se nema što mješati u politiku 🙂

==========================

Prema toj logici onda bi i svim nevladinim neprofitnim organizacijama koje su politički aktivne (npr. Iskorak i Kontra) trebali oduzeti status oslobođenja od plaćanja poreza?

U svakom slučaju: “koja crkva?” iliti to je standardna karikatura odnosno “straw man” argument kojom se svaki “konzervativni” glas automatski difamira kao jeka mračnjačke crkve. Osim što izjednačavanje crkve ili katoličke ili vjerske misli s mrakom ili nečim općenito negativnim predstavlja definiciju (negativne) diskriminacije, odgovor je vrlo jednostavan: nađite ovdje i jedan jedini argument koji je “crkveni” ili “religijski”…

I ako je stvar uistinu tako trivijalno jasna čemu odjednom bježanje u općeniti pojam “religija”?

=prodotes=================

Jedino što se u religiji nikad nije mjenjalo je ono što nam “zdravi razum” kaže da je ispravno. Dakle da ne valja krast i ubijat.

==========================

Možeš li molim te pojasniti na koji to način “zdrav razum” (što god to za sad bilo) kaže da je (objektivno i racionalno) “neispravno” krasti i ubijati? Npr. neki (i.e. Peter Singer) su “zdravim razumom” došli do “novog promišljanja ljudskog života i raspada tradicionalne etike” prema kojem neke stvari više ne smatramo ubojstvom, od već tradiconalnog pobačaja i eutanazije onih kojima je život “težak” do eugenike, konsenzualnog kanibalizma i infanticida do ~30 dana starosti ako roditelji jako nisu zadovoljni djetetom. Zašto ja ne bih tebe ubio da se nađemo “u dilemi na splavi”? I zašto ne bih krao ako znam me neće uhvatiti ili da će mi kazna biti manja od “lovine”? Kako Dawkins kaže u uvodu “Nice guys finish first” zašto je išao raditi taj dokumentarac odnosno dodatak na Sebični gen jer da je recimo jedan poduzetnik (razumski) shvatio njegovu knjigu kao opravdanje za beskrupulozni kapitalizam…

Koji se dio tzv. “deset zapovijedi” promijenio?

=prodotes=================

Ja ostajem pri tvrdnji da RKC i katolici općenito biraju što im paše…

Ruku gore koliko vas je ostalo “čisto” sve do braka? Svi koji niste dignuli ruku, nemate pravo glasa 😛

==========================

– argumentum ad hominem?

– tko i/ili koje grupe “ne biraju što im paše”?

=naomi====================

Da crkva od malena ne indoktrinira mozgove ljudi što kasnije prolongira na obitelj i društvo u cijelini s time kako je to bolest, danas bi na svijetu bilo puno više sretnih i zaljubljenih ljudi kojima ne bi bio važan spol već osoba.

==========================

Tipična karikatura. “Indoktrinaciju” “da je to bolest” je do relativno nedavno provodila sama “znanost” i uopće društvo u cjelini (sa ili bez Crkve). Gdje to i na koji način seksualna revolucija i queer i rodne teorije promoviraju pristup “drugome” kao “osobi”? Naprotiv, u središtu je pojedinac sa svojim neosudivim/”anything goes”/”svatko ima svoju istinu” preferencijama, željama i užicima (koje uključuju i “konsenzualno trošenje drugih ‘osoba’ kao čarapa”). Upravo Crkva “indoktrinira mozgove ljudi” naukom da je pristup drugom čovjeku isključivo kao osobi (odnosno kao subjektu a ne objektu, u smislu Kantovog kategoričkog imperativa) jedini moralno ispravan. Posljedično, isto tako “naučava” da jedini oblik ljudskog odnosa i/ili zajedništva koji uključuje seksualnost, dakle oblik interakcije koji uključuje fizičko uživanje u drugoj osobi, a koji i dalje može biti moralan jest brak (i to onakav kakav se podrazumijeva pod pojmom kršćanskog braka, koji podrazumijeva _vjernost_ _osobi_ i otvorenost životu).

Gdje u tvojoj viziji “slobodne” xyz-seksualnosti (“_ljubavi_”) i “iskrenog swingeraja” uspijevaš vidjeti pristup drugome kao subjektu/osobi umjesto kao objektu?

ps. nije tako teško otvoriti katekizam ako želiš vidjeti što (katolička) crkva uistinu naučava o homoseksualnosti…

=naomi====================

Ovako su dječje priče o “svetoj obitelji” samo celofan za to da je čovjek ništa drugo do li životinja stvorena za daljnje reproduciranje.

==========================

Tipična karikatura. Upravo znanost (u svom dawkinsovskom/scijentističkom obliku spakirana u “metodički naturalizam”) tvrdi da je “čovjek ništa drugo doli životinja stvorena za daljnje reproduciranje” (osim što se ne koristi pojam “stvorena” nego “razvijena”/”evoluirana”) dok naprotiv upravo Crkva tvrdi da čovjek ima dualnu prirodu (dakle onu koja nije svediva na, niti svoju svrhovitost nalazi u, pukom reproduciranju).

Scijentisti i “novi ateisti” (“brights”) doduše pokušavaju ponuditi svoju “optimističnu” viziju života i odgovore na “totalna pitanja” usprkos “bazičnoj bešćutnosti kozmosa” no sve što sam od toga ponuđenog imao prilike proučiti može se opisati određenom kombinacijom pridjeva tužno, plitko, proturječno i zastrašujuće (malo više o tome na temi Znanost/Evolucija, ako joj se ikad stignem vratiti :).

ps. Crkva ne govori o reprodukciji nego o prokreaciji u kontekstu obitelji, dakle o nečemu suštinski drugačijem, što stavlja naglasak na ideje sukreacije; sjedinjenja komplementarne različitosti muške i ženske ljudske  osobe; međusobnog darivanja umjesto partnerskog/simbiotskog/reciprocitetnog zadovoljavanja; učenja zajedništva, predanja, dijeljenja, žrtve i ljubavi te otvorenosti i ljubavi prema životu samom kao takvom (na sjedinjenje muža i žene te odnos roditelja i djece gleda se kao na slike odnosa Krista i Crkve odnosno Boga i čovjeka)…

=naomi====================

Seksualnost, ljubav i čovjek u konačnici su daleko iznad toga [da je čovjek ništa drugo do li životinja stvorena za daljnje reproduciranje].

==========================

Možeš li ponuditi kakav “znanstveni” dokaz za ovu tvrdnju?

=naomi====================

Dok s druge strane, niti za jedan brak sklopljen u crkvi za koji osobno znam, ne bih stavila ruku u vatru da barem jedan od partnera nije prevario drugoga ili da ne bi bio u stanju kad bi mu se pružila prilika.

Čast izuzecima, ali ja ne bih stavila ruku u vatru za nikog. ==========================

I tako je čovjek “daleko iznad” puke životinjske reprodukcije ali istovremeno ne bi stavila ruku u vatru nizakoga da je u stanju “biti iznad” tih istih životinjskih nagona?

Ili su pak varalice i licemjeri samo oni vjenčani u crkvi a homoseksualci i “nevjernici” su iskreni?

U svjetlu takvog viđenja ljudskog roda vratio bih se na tvoj životni imperativ “ne narušavanja slobode” od malo prije. Volio bih znati odakle ga “povlačiš”, je li to za tebe stvar “socijalnog ugovora” (neću ja tebe pa nemoj ni ti mene) ili to pak vidiš kao neki “viši samoevidentni ideal”?

=naomi====================

Krasan je taj BOG-LJUBAV koji propisuje SMRT. Zaista prava poruka svekolike kršćanske ljubavi, vjere i tolerancije.

Imam osjećaj da mi umre preko nekoliko sivih stanica kad pročitam post poput tvojeg.

==========================

A možda je problem barem dijelom u tvojem (“krivom”) razumijevanju koncepta (kršćanske) ljubavi, u kojem se opet ne možeš maknuti od postmodernističkog ideala “svete tolerancije”. Tolerancija je primitvan koncept u usporedbi s idejom ljubavi (hladnokrvna nezainteresiranost je isto tolerantna). Štoviše apsolutna je tolerancija u sebi kontradiktorna jer očito ne tolerira netoleranciju, a čim uvedeš/dozvoliš koncept “krivog”/”lošeg”/”nedozvoljenog”/”grijeha” (onog što se ne tolerira) ideja kazne slijedi sama po sebi. Kazna ne mora biti dio puke pravde nego može biti i čin ljubavi, što zna (sve manje i manje) roditelja. Ako pak i sam “grijeh” vodi u smrt (duhovnu i/ili fizičku) a “grješnik” se odbija obratiti s tog puta pa time na isti put navodi i svoju “braću i sestre”, ideja da to ljubav kazni i to smrću (jer ljubi one koji ljube život i jedni druge pa ih očito mora zaštititi od onoga koji vuče i sebe i njih u smrt) više i nije tako apsurdna.

=naomi====================

Želim vjerovati kako su ovakvi “vjernici” koji sramote kršćanstvo u manjini i ubuduće imam želje razmjenivati mišljenja samo s onima koji svoju vjeru žive na ovakav način:

“Kada su farizeji doveli ženu koja je uhvaćena u preljubu pred Isusa i zapitali ga trebaju li je kamenovati, Isus je odgovorio:

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju! (Ivan 8,7)

Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! (Postanak 9,6)”

==========================

Čini mi se da opet pokušavaš kršćanstvo ugurati u kutijicu “tolerancije”. To je kao da pokušavaš more preliti u posudu. Kršćanstvo jednako “sramote” i “osuđujući nasilnici” >i< “tolerantni subjektivisti”. To se vidi iz oba citata koja si navela. Prvi iz Ivana je (tipično) izvađen iz konteksta te mu nedostaje ključni završetak “Idi i ne griješi više.”, Isus tu dakle nije bio “tolerantan” i rekao da je preljub OK (radi se o nečemu puno dubljem, razlikovanju grijeha i grešnika, opraštanju i spasenju i oslobođenju od grijeha, iskrenosti prema/o samome sebi i ponajviše o učenju nadilaženja samoopravdavajućeg “suhog tumačenja zakona” te razrješenja sukoba pravde i milosti kroz ljubav), nije rekao da ona nije sagriješila nego da su svi zgriješili. Drugi citat govori protiv nasilja i istovremeno odobrava nasilje kao kaznu, ni na koji način dakle ne govori o “toleranciji”. Tolerancija je preprimitivan i premlak pojam da bi imao ozbiljnije biblijsko (“sudbonosno”) značenje. Želiš li radije biti u braku gdje vlada tolerancija ili gdje vlada ljubav?

Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.” JC @ Luka 5, 32:33 (ad “moja savjest je čista” transparent na splitskom Prideu)

Pogriješi li tvoj brat, idi i opomeni ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili

trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” JC @ Matej 18, 15:18

‘Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja’. Kažu mu: ‘Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i otpustiti?’ Odgovori im: ‘Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu osim zbog bludništva pa se oženi drugom, čini preljub.’” JC @ Matej 19, 4:9

Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub.” JC @ Luka 16, 18

Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” JC @ Matej 5, 27:28

=naomi====================

Pozdrav svim ljudima dobre volje i istinskim kršćanima koji žive svoj život prema onoj Isusovoj:

“Novu vam zapovijed dajem:Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas,tako i vi ljubite jedan drugoga!” (Iv 13,34)

==========================

Nadam se da ne misliš da “ljubav duginih boja” ima ikakve veze s ljubavi iz “Nove zapovijedi”?

=naomi====================

Mogu shvatiti Kristov nauk i poštujem ga, Ivan Pavao II mi je bio izuzetno simpatičan,

==========================

Opet, nadam se da ne misliš da “slobodna i šarena ‘ljubav'” i na koji način spada u Kristov nauk?

Znaš li da je Ivan Pavao II bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir koju nije dobio između ostalog upravo zbog stavova o homoseksualnosti?

=naomi====================

ali Ratzinger mi je jedna od najnegativnijih, ako ne i najnegativnija figura u ljudskoj povijesti pa taman da se ustanovi da je utjelovljenje samoga boga.

==========================

Bit će da je dobro učio od Pol Pota, Mao Zedonga, Nixona, Staljina, Hitlera, Atile i Džingis-kana. Al’ uopće nemaš problema s iracionalnom mržnjom.

(…inače “negativni” je Ratzinger bio jedan od najbližih suradnika “simpatičnog” Wojtyle…)


Link na originalni dokument (PDF) za downloadati si.

Što zaključiti iz ovih polemika? Buniti se da država nema što tražiti u spavaćoj sobi i istovremeno tražiti “istospolni brak” – je kontradikcija.

Gender-ideološki tvrditi da je brak društveni konstrukt i istovremeno tražiti “istospolni brak” – je kontradikcija.

Ili da su spolne razlike društveni konstrukt.

Kontradikcije “van iz spavaće sobe” ALI “neka država REdefinira brak, obitelj, romantične odnose”…, odnosno “brak je konstrukt” ALI “mi želimo istospolni brak” zapravo ukazuju na psihotičnost osoba koje to traže. To su seksualni “revolucionari”, ljevičari (kod nas su to, politički gledano, sugrađani SDP-HNS tipa). Ako ne mogu biti revolucionari za stvar radničke klase (jer su se slizali s najbogatijim top-kapitalistima na planeti), onda barem za stvar pederske klase.

Oni sve to rade zbog principa jednakosti i stoga traže nediskriminaciju u to ime – iako u svom životu cijelo vrijeme diskriminiraju ili se slažu s diskriminacijom: nemogućnost da mogu svirati u filharmoniji, upisati se na bilo koji fakultet bez prijemnog, dobiti bilo koji posao. Sami diskrimiraju s kime će se vjenčavati i prijateljevati, diskriminiraju lopove jer im ne predaju svoj novac… Diskriminacija lošega (po osobu i po društvo) je normalna kao zrak koji udišemo. Stoga je prije povika “Diskriminacija!” i traženja tolerancije potrebno analizirati je li to samo po sebi nešto dobro ili loše. O tome ovisi tolerirati ili ne, diskriminacija ili ne.

Lijevoliberalni su PROTIV svega dosadašnjeg i normalnoga… a zapravo, oni su samo obični psihotični RUŠITELJI.

Civilizaciju izgrade GRADITELJI, koji ju onda žele i sačuvati, KONZERVIRATI, pa se nazivaju konzervativni. Dok se civilizacija gradi, RUŠITELJA nigdje.

Kada se civilizacija potroši (ili se zato potroši?), pojavljuju se masovno RUŠITELJI. Najprije u ženskim zanimanjima (obrazovanje, mediji) sa sve većim utjecajem.

Oni nemaju osjećaj za realnost, ne zanimaju ih pouke iz prošlosti, ne mogu predvidjeti posljedice – samo žele utopiju. Kao eloi su. S atrofiranom amigdalom ne vide nigdje opasnosti, kao što se majmuni bez amigdale počnu (neprirodno/fatalno) igrati sa zmijama.

Trenutna utopija im je JEDNAKOST. Ali se jednakost ne traži na relaciji siromašni-najbogatiji, nego im baš najbogatiji služe za medijsko-financijsku potporu protiv GRADITELJA. Dočim jednakost traže u odnosima graditeljske većine i novokomponiranih identiteta (na temelju seksualnih perverzija) u obliku redefiniranja (demoliranja) svega.

Za to vrijeme horde barbara su već pripuštene unutar zidina i u tišini se užurbano razmnožavaju. I izmorni GRADITELJI i poludjeli RUŠITELJI će biti zamijenjeni.

Umjesto “We are the Borg. You will be assimilated. Resistance is futile”, bit će “Mi smo Islam. Bit ćete pokoreni islamskim maternicama. Vaše polemike o peder-braku su uzaludne.

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Gore ↑

%d bloggers like this: