Homoseksualnost je mentalni poremećaj. Fisting je aktivnost koju može prihvatiti samo poremećen um.
Fist=šaka, no ako ste mislili da je fisting nekakvo šaketanje rabijatnih muškaraca, gadno ste se prevarili. Normalnim ljudima koncept fistinga jednostavno ne pada na pamet i uvjereni su da je uguravanje prstiju i šake u šupak nešto anatomski nemoguće. Međutim, kod LGBT, u ime “ljubavi” koju im mi homofobi tako zločesto branimo iskazivati i reklamirati djeci, ništa nije nemoguće.
Studija na Novom Zelandu je pratila 1007 individua od rođenja do 21. godine. Tada je 28 subjekata klasificirano kao LGB(T) i imali su značajno više problema mentalnog zdravlja nego 979 heteroseksualnih.
Također i nizozemska studija iz 2001 pronalazi da su psihijatrijski poremećaji učestaliji kod homoseksualno aktivnih u odnosu na aktivne heteroseksualne. U 12-mjesečnom periodu gayevi su imali 194% više prisustva poremećaja raspoloženja (mood disorder) nego heteroseksualni. Poremećaj anksioznosti su imali 161% češće nego hetero.
Lezbijke su imale 305% češće drogiranja nego heteroseksualne žene unutar 12 mjeseci. Više je homoseksualnih osoba imalo dva ili više dijagnosticiranih mentalnih poremećaja za života, nego u hetero.
Kokoš ili jaje?
“Buuu, to je zbog diskriminacije i osuđivanja!”. No, uz ove rezultate treba znati da nema društva koje je više gay-afirmativno od baš tog nizozemskoga. I to već dugo vremena (a što će tek islamizacija promijeniti). Stoga pada u vodu teza da društvena neprihvaćenost utječe na povećanu stopu mentalnih bolesti među LGBT. Izvor: http://mayfeb.com/OJS/index.php/MED/article/view/75/28
Samo globalistički depopulacijski pokret bogate elite može sve dosada poznato o homoseksualnosti okrenuti naglavce s novokomponiranim “zanstveno”-medijskim “istinama”. Ili sakrivati i cenzurirati nezgodne informacije koje se ne uklapaju u PR depopulacijske homoseksualizacije društva. Kada statistički 81% gayeva i 78% lezbijki ima seks ili u pijanom stanju ili pod drogom, onda je svašta moguće, pa i taj fisting. (“I dalje mislite da je homoseksualnost “prirodna”? Ovi podaci će vas šokirati!“).
“Neprosvjećenom” heteroseksualcu je gay praksa fistinga nešto zaista nepojmljivo. Dovoljno se samo podsjetiti vlastite malo tvrđe stolice, hemoroida, izluđujućeg pečenja nakon proljeva – da to odagna svaku ideju uguravanje ičega u stražnjicu. Dovoljno je užasna i odbojna pomisao da netko ugurava svoj penis u nečiju fekalnu cijev, no uguravanje svih prstiju šake…ma dajte?!
Stoga evo nekoliko pogleda na fisting iz operacijske sale na Hitnoj. Što je fisting postat će jasno iz ova 3 klinička slučaja.
Slučaj #1
39-godišnji gay, koji ima povijest HIV-a već 19 godina, dolazi na odjel Hitne pomoći nekih 14 sati nakon što je bio “fistan” na partiju koji je uključivao još četvoricu tople mu braće. Tijekom večeri je šmrkao ketamin s prednje strane, te sa stražnje strane.
Nakon što se lijepo nadrogirao, fisting vjerojatno više ne zvuči zastrašujuće poput nabijanja na kolac. I tako, za vrijeme njihova ljubavnog fistanja se odjednom začulo “Plop!” – te je adhok ljubavni partner (sjetite se “ljubav-je-ljubav” zbog kojega LGBT trebaju imati pravo na brak i posvajanja tuđe djece) odmah stao s fistanjem (dakle, treba ga pohvaliti što je pravodobno stao, a što služi na čast cijelom LGBT pokretu, te bi se time trebali hvaliti na svakoj Paradi ponosa).
Naš Fistanik je zatim počeo krvariti iz rektuma i 3 sata nakon toga je razvio abdominalne bolove i nadutost što se sve povećavalo po jačini, te se ipak odlučio za posjet hetero-bolnici. Stigao je s izobličenim abdomenom s lijeve strane. Rentgen otkriva slobodni zrak ispod dijafragme.
Izvađeno mu je nekih 1/2 litre, dakle bokal svježe krvi u peritonealnoj šupljini, te otkrivena 1 cm razderotina donjeg sigmoidnog crijeva. To je sve ipak uspješno kirurški sređeno i čova se oporavio oran za skorašnje homoanalne seksualne aktivnosti.
Kao u Majdakovoj knjizi “Pazi, tako da ostanem nevina”, tako će ovaj 39-godišnjak morati ubuduće upozoravati svoje ljubavne partnere “Pazi, tako da ostanem nepoderanih crijeva”.
Slučaj #2
37-godošnji gay, nedavno dijagnosticiran kao HIV pozitivan, otputovao je u London na organizirani vikend “fisting circuit party” s još dva HIV pozitivna pajdaša-gejdaša. “Circuit” moguće tu znači “kružni” – valjda idu od gajbe jednog do gajbe drugoga i repriziraju svoje iskaze ljubavi. Nemojte me držati za riječ.
Tijekom večeri on je inhalirao poppers, pridodao malo ecstasy-a, te nekih 1/4 grama ketamina.
To je drogiranje “duralo” 5 sati turnirskog međusobnog fistanja “svaki-sa-svakim” ili što već oni rade jedni s drugima, sve dok ovaj nije osjetio nekakvo čudno “deranje” unutar sebe.
Opet pohvalno za LGBT pokret – seksualna aktivnost je stala, a on je primijetio samo laaaagano krvarenje iz svog stražnjeg kraja. Međutim, nakon što si je tušnuo rektum, počeo je krvariti iz rektuma i razvila mu se snažna bol u centralnom abdomenu. Čini se da pretjerana higijena može samo pogoršati stvar, te da su fekalije očito držale ranu zatvorenom. Ili je guzo-tuš bio prejakog mlaza pa ga prosviralo.
I eto njega fistanoga za 50 minuta na hitnom odjelu bolnice kako se presavija od bolova. Razvio mu se abdominalni peritonizam, što god to bilo, ne zvuči dobro. Liječnici su proveli Hartmann-ovu proceduru, što zvuči profesionalno i oslobodili 0,6 litre friške krvi iz peritonealne šupljine, te usput naišli na razderotinu od cca 10 cm u gornjem rektalnom dijelu. Obavljena je uspješna colostomija. Good job! Za saniranje ove nesreće na radu šaljite račun britanskom HZZO-u.
Slučaj #3
54-godišnji gejo s 4 godine povijesti HIV-a prisustvovao je privatnom partiju. Povorke ponosa i cijela homoseksualizacija društva imaju cilj da jednoga dana ti partiji ne moraju više biti isključivo “privatni”, već javni i pokazni.
Što je sve on radio, osim što su se na tom privatnom partiju svi zaljubljeno bavili tuđim “privatnim” dijelovima tijela? Malo je udisao poppers, malo šmrkao ketamin, malo pušio travu (naravno, rekreativno, kako drukčije – nije valjda poslovno).
Navodno kad se ne može više postići erekcija za sodomiju, onda gayevi prelaze na “vodene sportove” i na scat (ili po češki “na srat”). Kada i mjehur presuši, što drugo preostaje raditi nego fisting!
Dakle, njegov adhok ljubavni partner mu je ugurao u rektum, pazi sad, “hand, arm, and a 15 cm rubber dildo” (čitaj: ruku, mišicu i 15cm dugi gumeni dildač). Sva ta kompozicija ipak ne može stati u sam homorektum, nego mora zaokrenuti gore desno u sigmoidno crijevo. Tim naprednijim gayevima je potrebna guzna GPS navigacija.
Mora se priznati da tako duboka ljubav se ne može naći između običnih hetero muškarca i žene!
Dakle, kod desnog skretanja je Fistanik osjetio bol u centralnom abdomenu. Što ga je iznenadilo. Analgetici mu nisu smanjili bolove. Homoseksualne aktivnosti su očito morale biti naprasno prekinute – iako mu drugarskim pregledom nije uočeno rektalno krvarenje. Pa čak niti nakon hladnog tuša. Čini se da je to dubinsko ispiranje guzice tušem rutinska homo-stvar.
I prođe tako 36 sati i Fistanik ipak odlazi na hitnu kirurgiju. Peritonitis. Za vrijeme operacije su pronađene dvije perforacije crijeva: prva u rectosigmoid “skretanju” i druga više proximalno u sredini mid-sigmoid crijeva. Sva ta gay crijeva su dobro zašivena kako bi LGBT mogao što prije nastaviti svoj zdravi alternativni način života.
Da je društvu stalo do tih ljudi, imali bismo majice s natpisima, neki odabrani cvijet ili trakicu u zapučku, štandove na Cvjetnom trgu, tjedan posvećen osvješćivanja homoseksualaca da prestanu sve to opasno raditi i neka se idu liječiti.
No,
ako je depopulacija cilj društva (kako bi bilo što više ovakvih sterilaca), tada nećete nigdje u medijima čuti za slučajeve deranja drobi u ime seksualnog užitka mentalnih poremećenika. Nego homoseksualnost treba reklamirati sada već od vrtića pa do groba.
Ovisnici
Fisting upražnjava 41% gayeva. Znači (barem u američkim povorkama ponosa) tek svaki drugi gay će se baviti fistingom. Taj njihov hvaljeni životni stil ne započinje odmah s fistingom. Kao kod svake ovisnosti, potreban je sve jači i jači stimulans, pa se eto tako stigne i do fistinga.
Drogerašu je u početku bila dovoljna (rekreativna) marihuana, no organizam se navikne i s vremenom traži nešto jače.
Alkoholičar počne pomalo s čašicom, tvrdeći da može stati kad god zaželi, (samo ako bi to slučajno zaželio).
Kockar počne s malim iznosima, ne izgubi kuću od prve.
Porno-ovisniku su najprije dovoljni mekani pornići, a onda sve te cure dosade i sve jači hard-porn je potreban za onu istu prvu razinu uzbuđenja, dok mu u sve rjeđim seksualnim situacijama realnog života njegov “mehak k’o duša” postaje s ve neupotrebljiviji.
Gayevi kao neurotični ovisnici će se na početku “karijere” najprije uzajamno masturbirati i oralno zadovoljavati, no to nakon nekog vremena postane isprazno i nedovoljno. I tako se ide sve dalje. Ako se mogao ubaciti penis, sad kada se više ne može postići erekcija, zašto se ne bi mogla ubaciti i šaka – i tako se među ostalim stigne do fistinga i razderanih crijeva.
Na operacijskom stolu Fistani prije narkoze možda razmišlja kako bi bilo bolje da se posvetio omatanju (Gay profesor umro za vrijeme mumifikacije) ili vodenim sportovima ili rimmingu ili scat-u (Ljubav u septičkoj jami) ili da je doslovno iskušao seksualnog partnera (Sodomit skuhao i pojeo seksualnog partnera) ili da je samo bio štenac (Dani otvorenih vrata ludnice)…
Zaista taj LGBT život pruža mnoštvo zdravih mogućnosti!
Homunizam 
Vaš komentar: