Zašto žene uništavaju nacije i civilizacije?

Ima žena i ima žena. Žene na naslovnoj slici članka na blogu vjerujem da posrame svaku normalnu ženu. Na takve nenormalne se odnosi naslov ovog članka. Na žalost, takve dominiraju društvom i medijima. Zapadna civilizacija nije uspjela pronaći ravnotežu muškog i ženskog principa. I činjenica je da se raspada. Najvažniji kohezioni sastojak je popustio. Postavlja se pitanje zašto.

Jedan komentar ove ilustracije s Gab-a (@TupacZaday): “For some reason, the most vociferious abortion enthusiasts are women least likely to be impregnated by a man” – “Iz nekog razloga, najdrečaviji entuzijasti pobačaja su žene koje su najmanje vjerojatne da će ih neki muškarac oploditi”

Nešto očito nije dobro ispalo na Zapadu s tom ravnopravnošću spolova. Zašto eksperiment nije uspio, time se bavi kontroverzni istoimeni Youtube video (svoj komentar ću dati na kraju), a ovo je djelomični transkript:

“Zašto žene uništavaju nacije i civilizacije, te druge neugodne istine” 

Ukoliko su seksualni izbori žena neobuzdani i oslobođeni, one uništavaju civilizacije.

Ako je ženama dozvoljeno da biraju formu društva… Ako je ženama dozvoljeno izražavanje o pitanjima koja se tiču sigurnosti jedne nacije, ta nacija će neizbježno propasti. Jednostavno je tako (…)

Ako ste žena koja gleda ovo, i ovaj video vas uvrijedi, molim vas imajte u vidu da shvaćam kako nisu sve žene iste. Međutim, postoje određeni, vrlo lako prepoznatljivi obrasci ponašanja o kojima ćemo raspravljati. Također, ključ za razumijevanje je da svaka dramatična promjena koje su Zapadne žene donijele društvu, bila je dopuštena od strane Zapadnih muškaraca.

Zapadne žene ne pokušavaju svjesno podrivati temelje određenog društva kroz kalkulacije ili obmane, niti iz bilo koje druge skrivene namjere. Razlog je, međutim, to što žene nikad nisu bili graditelji bilo kojeg većeg zdanja civilizacije, i nisu, niti će ikada biti, odgovorne za njihovo održavanje. Ovo je potvrđeno širom svih civilizacija tijekom povijesti (…).

Izdaja

Čisto da se razumijemo, žene nisu baš lojalne svom plemenu. Nikada nisu bile, niti će ikada biti. Razlog je tome što im nije u prirodi da to budu.

Širom povijesti žene su neprestano pokazivale da brzo traže naklonost muškaraca koje smatraju jačim i dominantnijim, bili oni dio njihove uže zajednice ili ne.  Nedavni primjeri za to (osim japanskih ili vijetnamskih žena udatih za strane vojnike)

dolaze iz Europe i ilustrirani su kroz bezbroj belgijskih, francuskih, nizozemskih, itd. žena koje su se zbližile s okupacijskim nemačkim vojnim osobljem.

I to je sve bilo ne tako davno, ali kada su nacisti poraženi i kad je obnovljena društvena stabilnost, one su potom kažnjene za izdaju i prijestupe protiv svog naroda.

Danas ne samo da žene nisu kažnjene za pozivanje potpuno stranih armija ljudi koje nije moguće integrirati u Zapad, već potom glasuju za stranke koje prisiljavaju čitavo društvo da svoje nacionalno bogatstvo raspodjeli ovim armijama agresivnih i neprijateljskih ljudi.

A žene na pozicijama moći čak otvoreno slave uništenje koje donose svome narodu i otvoreno se rugaju onima koji nastoje spasiti svoju kulturu i civilizaciju od istrebljenja.

Kao npr. u videu koji slijedi, o njemačkoj političarki Dr.Stefanie von Berg: “… Naše društvo će se promijeniti. Naš grad će se promijeniti iz korijena. Smatram da za 20, 30 godina više neće biti njemačke većine u našem gradu. To je ono što nas čeka u budućnosti. I želim da vam bude veoma jasno, posebno ovim desničarima – da je to dobra stvar!” (…)

Motivi

Dakle, pitanje glasi: zašto žene to rade? Zašto žene izdaju svoju užu zajednicu?
Odnosno, kako se trenutna situacija razlikuje od onih koje su joj prethodile? Pa, jednostavno rečeno – razlika je pravo glasa.

Žene su dobile pravo glasa, a u demokratskom društvu one izglasaju svoj biološki imperativ. Pitate se, što mislim pod tim? Pa, novija genetska istraživanja su pokazala kako se prije suvremenog doba 80% žena uspjelo reproducirati, dok je samo 40% muškaraca to uspjelo.

Zaključak je da je nekoliko glavnih muškaraca imalo na raspolaganju više žena, a donjih 60% muškaraca nije imalo nikakve izglede za reprodukciju. Ženama očito nije smetalo dijeliti jednog glavnog muškarca, odlučivši da je ipak poželjnije biti jedna od više žena koja dijeli jednog vodećeg muškarca, nego imati punu pažnju jednog koji joj služi.

Komentirajući ovo, Roy Baumeister, istaknuti socijalni psiholog koji predaje na sveučilištu Florida State, ističe slijedeće: “Bilo bi šokantno da ove veoma različite reproduktivne šanse za muškarce i žene nisu uspjele proizvesti neke razlike u ličnosti. Za žene je optimalan izbor da idu uz masu, budu fine, i idu na sigurno. Dobri su izgledi da će se pojaviti muškarac i ponuditi seks, te da će moći imati djecu. Jedino je bitno izabrati najbolju ponudu. Mi smo potomci žena koje su išle na sigurno.

Kod muškaraca je perspektiva bila potpuno drugačija. Ako idete uz masu i igrate na sigurno, šanse su velike da nećete imati djecu. Većina muškaraca koji su IKADA ŽIVJELI nisu imali potomaka koji su danas živi. Oni su bili posljednji izdanci svojih obiteljskih loza. Stoga, bilo je neophodno riskirati i probati nove stvari, biti kreativan i istražiti druge mogućnosti”.

Mnoga društva, uključujući i Zapad, odavno su smislili jednostavan plan kako bi se spriječili neprestani unutarnji sporovi koji se javljaju jer velika većina muškaraca unutar svojih zajednica nije imala seksualni pristup ženama ili mogućnost da legitimno reproducira potomstvo. Čitav temelj Zapadnog društva bio je dogovor muškaraca da zadrži samo jednu ženu u javnosti, tako da svaki muškarac ima približno jednake šanse za reprodukcijom.

Iz tog razloga su organizirane i napredne civilizacije uvijek imale potrebu za dogovorom o pravičnoj raspodjeli žena, kako bi podstakli svoje muškarce da proizvode i imaju udjel u zdravlju i sigurnosti društva. Ali kao i drugi kulturalni sporazumi koji su držali Zapad na okupu stoljećima, ovaj uvelike puca i uočava se u nečemu tako jednostavnom kao što je činjenica da nema niti jedne zapadne zemlje koja je bar na razini zamjene po svojim stopama nataliteta.

Za ovo također možemo smatrati odgovornim popuštanje seksualnog morala kao i navike zabavljanja mladih žena (…) Moramo shvatiti da je ženska psihologija uvijek bila usko povezana s prilagođavanjem. U našoj plemenskoj prošlosti, ukoliko se žene pokorenih plemena nisu potčinile svojim novim gospodarima, bile su suočene sa smrću, zajedno sa svojim muževima, braćom, sinovima, očevima.

Čak i danas mnoge žene traže agresivne muškarce, bilo to svjesno ili ne. Kao što se čini, ova psihologija je usađena u žene nakon bezbroj godina evolucije naše vrste. To znači da će kriminalci, gangsteri i masovne ubojice uvijek bili privlačniji ženama nego vrijedni i pošteni muškarci. Uvijek je tako bilo, uvijek će tako i biti. Razmislite o tome koliko se žena nabacuje dilerima droge, a koliko npr. nastavnicima matematike.

Seksualna privlačnost se temelji na ovoj činjenici kod mnogih žena, htjele one to priznati ili ne. A uslijed feminizacije muškaraca na Zapadu putem repetitivne i deseteljćima duge nasilne tirade, ozloglašavajući sve i apsolutno sve muževno, za mnoge žene više nema privlačnih potencijalnih partnera. (…) Slika osjetljivog, emocionalnog i suosjećajnog muškarca u suprotnosti je s onim što su žene biološki predodređene tražiti. Da se ne lažemo, mladu ženu privlači propalica, a ne besprijekorni džentlmen (…), to je urezano u sam DNK. (…)

Katastrofa

Pola stoljeća dug eksperiment oslobođenja žena i njihove političke emancipacije je završio katastrofalno po Zapad. Kada počnete povezivati stvari, tada shvatite da od kada su žene dobile pravo glasa čitavo težište politike, a samim tim i Zapadnog društva, se pomaknulo više ulijevo.

Također su iskoristile svoju političku emancipaciju za dodatno produbljivanje takozvanog “oslobađanja žena”:

• društvenog oslobođenja,
• financijskog,
• od obitelji, tj.
• od majčinstva,
• od religioznih dogmi, i najvažnije –
• seksualnog oslobođenja.

Kad je ženama data jednaka riječ u sferi politike, samo je bilo pitanje vremena
kada ćemo prisustvovati propasti vlastitih civilizacija.

Raznorazne vrste studija provedene su na ovu temu, kao što je npr. na sveučilištu Columbia, i sve, bez izuzetka napominju da kako žene postaju “emancipiranije”, pad obitelji biva dodatno ubrzan. A kako se obitelj raspada, i žene se sve više i više okreću politički ulijevo u glasovanju (…)

U jednoj od najsveobuhvatnijih studija o civilizacijskom padu, J.D. Unwin u knjizi “Seks i kultura”, napisanoj 1934., navodi da je glavni pokretač za uspon civilizacije stupanj čednosti žena pojedine civilizacije. Socijalni antropolog koji je predavao na Oxfordu i Cambridgeu, bavio se proučavanjem 86 različitih kultura u rasponu od 5000 godina povijesti, te pronašao pozitivnu korelaciju između kulturalnih dostignuća jednog naroda i seksualne uzdržanosti naroda.

(…) Za Unwina tkivo društva prvenstveno je seksualne prirode, a heteroseksualna monogamija je najpogodniji poredak za planiranje, izgradnju, zaštitu i njegovanje obitelji. Ako se dovoljno heteroseksualnih partnera obveže monogamno, civilizacijska je energija usmjerena ka promoviranju najboljeg mogućeg društvenog temelja.

I bez izuzetka, svaka civilizacija koju je proučavao, dozvolila je da njen uspjeh izmijeni njen prvobitni moralni kod. Prema riječima Unwina, nakon što narod postane sve liberalniji u vezi sa svojim seksualnim moralom, taj narod gubi svoje jedinstvo, pokretnu silu i svrhu. (…)

Dozvolivši svojim ženama da se xxxx naokolo, Zapad je de facto stvorio matrijarhat koji obeshrabruje mlade muškarce. S druge strane, Islam čuva čednost svojih žena, i njihova ekspanzivna energija, kako Unwinova teorija predviđa, ogleda se u onome što se danas dešava. Islamska kultura je ta koja se širi na račun Zapada, a do nedavno je Zapad bio u mogućnosti dominirati nad svim ostalim kulturama na planetu.

Na kraju je svaka civilizacija postajala manje jedinstvena, manje agresivna i manje odlučna. (…) Zastrašujuće, Unwin primjećuje da nije bilo slučajeva, u bilo kojoj od provedenih studija, da je određena kultura uspjela ograničiti seksualne slobode žena nakon popuštanja.

Feminističko društvo i budućnost su oksimoroni – jer su neodrživi u dužem razdoblju. Sudeći samo na temelju povijesti, zaključujemo da će civilizacija koja prihvaća feminističke vrijednosti prestati postojati u veoma kratkom roku. To i jest razlog zašto do sada nismo vidjeli niti jednu feminističku civilizaciju, osim u veoma kratkim razdobljima, pred kraj velikih imperija.

Propast

Potpuna feminizacija Švedske i njenih muškaraca omogućila je njenim ženama da pozivaju na uništenje njihove vlastite zemlje kroz uvoz milijuna agresivnih ljudi iz potpuno stranih kultura koje nije moguće integrirati u društvo (…) A za to vrijeme iščekuju svoju propast s osmjesima tolerancije i pasivnosti, spokojem Hindu krava.

(…) Što će liberalne feministkinje poduzeti kada budu suočene s agresivnim bandama migranata sklonima krađi i seksualnom nasilju? (…) Nasilje koje je sada usmjereno ka zapadnjačkim ženama u njihovim vlastitim zemljama neosporni je dokaz raspadanja ljevičarskih utopističkih ideala društva.

Milijuni migranata koji su već stigli i milijuni na putu, sad već shvaćaju da je Zapad jedna jalova civilizacija zrela za otimačinu. Iako zapadnjačke žene možda jesu one koje zagovaraju, svjesno ili ne, uništenje Zapada, vođene nepromišljenim suosjećanjem i hiper-emocionalizmom, takođe je krivica Zapadnih muškaraca (…)

Post scriptum

Naše feminizirano društvo nije uspjelo izgraditi dugu ravnopravnosti koja će uzdići Zapad u nirvanu mira i sigunosti, temeljenu na uzajamnom poštovanju i toleranciji.

Feminizirano društvo je uspjelo utrti put za preuzimanje i islamizaciju Zapada. Ironično, našim društvima vladaju ženske sklonosti u politici – i ukoliko one ne budu obuzdane,  zemlje Zapada će biti uništene, počevši od spolno “najravnopravnijih”, kako bi na kraju bile zamjenjene primitivnim plemenskim zajednicama nalik na one u Africi ili Bliskom istoku – kao i Islamom gdje muškarci dominiraju nad ženama.

Možete imati feminizirano društvo, ali ono neće preživjeti Islam.

Izvor:

---

Ono što nedostaje ovom pogledu na problem je NWO. Ništa se ne dešava bez znanja i bar utjecaja globalističke bogate elite. Posjeduju medije koji su sproveli feminizaciju zapadnog društva. Njima odgovaraju nacionalno rastočene EU države zbog lakšeg vladanja. No, ono što su dovukli u Europu je mentalitet i kultura zaostala 700 godina, i s time oni neće moći upravljati, a što još ne znaju.

Ovaj video kada analizira kako je u prošlosti više žena dijelilo glavnog muškarca, polazi od toga da su imale izbora, pogrešno polazi od današnjih odnosa. Činjenica je da su fizički žene slabiji spol.

U prilici smo usporediti nadiruću islamsku civilizaciju i feminiziranu zapadnu civilizaciju. Činjenica je da položaj žene je ono što najviše razlikuje ova dva ekstrema (vidi:”Kako imigranti vide zapadnjačke žene“). U tom srazu će feminizirani ekstrem biti izbrisan još za našega života. Vidjet ćemo mnogo krvi i suza. Manje bolestan, manje tolerantan i siromašniji istok Europe će opstati, dok se zapadni dio neće moći više prepoznati.