Istospolni (ženski) roditelji su više iritirani svojom djecom

Mark Regnerus (link na “Djeca i različite vrste obitelji”) komentira najnoviju studiju, još jednu iz politički korektne kategorije “sve 5 kod istospolnog podizanja djece”. Evo što kaže:


Nova studija 6 do 17-godišnje djece ženskih istospolnih kućanstava je požurila u tisak, koja tvrdi da je društvena znanost zaista / potpuno / konačno riješila to pitanje. Problem je da studija nije pokazala zapravo ništa ni blizu onome što obožavatelji tvrde da jest.

Evo što nova studija tvrdi: “Nije uočena razlika između vrste kućanstava na obiteljske odnose ili bilo koji rezultat na dijete.”

Evo što studija zapravo signalizira (a ne treba doktorat da se to vidi): ženski istospolni roditelji izvješćuju o više ljutnje, iritacije i frustracije sa svojom djecom nego raznospolni roditelji.

Ta studija je objavljena u časopisu “Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics, a temelji se na podacima iz nacionalnog istraživanja o dječjem zdravlju, 2011-12 s gotovo 96.000 kompletnih anketa roditelja u kućanstvima s djecom mlađom od 18.

Mogu pohvaliti naglasak na domaćinstvima s “neprekidno u vezi”, što je bila strašna rijetkost 2012. u mojem proučavanju 18 do 39 godina starih odraslih, gdje su odgovarali na pitanja o kućanstvima u kojima su odrasli. To je optimalno, nema sumnje.

Drugo, studija potječe iz nacionalno reprezentativnog uzorka – jedan veliki plus. Međutim, kada počnete s nekoliko desetaka tisuća kvalificiranih slučajeva, no ogulite to uspoređujući 95 ženska istospolna kućanstava s 95 različitospolnih, možete brzo stići na područje gdje je teško pronaći statističku signifikantnost. (Doista, smanjenjem veličine uzorka na sve manje i manje od moje izvorne studije – je točno to kako su analitičari došli do tvrdnje da je u mojoj studiji bilo slabe statističke signifikantnosti.)

Uglavnom, veličina (uzorka) je bitna. Ovaj uzorak je čak 2 puta veći od Charlotte Patterson i Jennifer Wainwright uzorka od 44 istospolnih kućanstava koji su uspoređivali s 44 različitospolna.

U populacijskim studijama lociranje opsežnog uzorka istospolnih kućanstava s djecom ostaje izazov. Napuhane pretpostavke o njihovim stvarnim brojevima u populaciji – treba staviti na stranu. Stoga je još uvijek teško bilo gdje slučajno naći istospolna kućanstva (sa stabilnom vezom) s djecom – teško gotovo bilo gdje, osim u novinama i na televiziji. Unatoč ovim zajedničkim ograničenjima, ovo istraživanje predstavlja poboljšanje. Ali ne isporučuje ono što naviješta, a to nije nategnuto reći. Zašto? Nekoliko je razloga, od kojih je prvi prilično zapanjujuć.

Usprkos suprotnim tvrdnjama, istospolne mame u studiji prikazuju problem na mjerilu koji autori neobično odlučno bilježe kao “roditeljski stres.” To znači , (vjerojatno) da lezbijske majke pokazuju značajno više toga, nego raznospolni roditelji. Čudnovatost o kojoj govorim jest ZAŠTO uostalom nazivaju tu mjeru “roditeljski stres”. To nije mjerilo stresa, i psihometričar to ne može vidjeti.

Svakog roditelja se pitalo “koliko često su u posljednjih mjesec dana”:

– Osjetili da se za njihovo dijete mnogo teže brinuti nego većinu djece njegove dobi

– Osjetili da im dijete radi stvari koje im stvarno jako smetaju

– Ljutili se na svoje dijete

Autori su označili kao “stres” ono što je daleko očitije mjera 3 stupnja iritacije i ljutnje (na dijete). Zašto su ženski istospolni roditelji više ljuti na svoju djecu od raznospolnih roditelja? Priznajem da ne znam. No, ova studija nesvjesno otkriva da one to jesu. Veličina efekta, štoviše, je “umjereno”, što znači da nije malen.

Autori čak okrivljuju odsutnog oca za iritacije ženskih istospolnih roditelja koje osjećaju u ponašanju njihove djece. Oni međutim, ne navode njegovu odsutnost. (To ne može biti bitno, zar ne?) Umjesto toga, oni dovode u pitanje njegove nepoznate gene i njihov mogući utjecaj na ponašanje njihovog djeteta:

“NSCH ne prikuplja podatke o izvoru sperme koja se koristi za začeće djece istospolnih majki. Razumljivo je da bi moglo biti razlike u obiteljskim odnosima, roditeljskom stresu ili ishodima za dijete povezanih s time je li donator sperme bio poznat (tj, prijatelj, poznanik ili rođak majke) ili nepoznat.”

U stvarnosti, mi ne znamo jesu li ta djeca uopće produkt potpomognute reproduktivne tehnologije. Niti znamo jesu li žene koje se identificiraju kao lezbijke u istospolnoj ljubavnoj vezi. (Ako ništa, moja studija je verificirala ovo posljednje.) Moramo samo pretpostaviti da jesu.

Umjesto priznavanja da su istospolni roditelji iritirani i ljući na svoju djecu puno više od usporedivih raznospolnih roditelja, autori studije ističu kao jednostavnu napomenu da istospolni roditelji priznaju više “roditeljskog stresa” od raznospolnih roditelja. Zvuči otmjeno.

Osim toga, autori koriste regresijske modele, nastojeći osloboditi istospolna kućanstava bilo koje odgovornosti za zdravstvene probleme, emocionalne poteškoće, suočavanje s ponašanjem i kućanskim navikama djece. Da bi bili sigurni, oni ne pronalaze izravni učinak “tipa” kućanstva.  Ono što oni nalaze, dok ne priznaju implikacije, jest jak štetan učinak “roditeljskog stresa” na svaki od tih ishoda, osim općeg zdravlja. To se, u društvenom svijetu znanosti, naziva posredni (negativan) utjecaj ženskih istospolnih kućanstava na blagostanje djece putem utjecaja na tzv “roditeljski stres.”

Još nekoliko stvari.

Prvo, ostatak mjerila koje koriste izgleda da su sve pažljivo odabrana. NSCH anketa je dostupna online na CDC, sadrži puno mjerila za procjenu dječjeg blagostanja. No, čitatelju ove studije se daje mali broj, uključujući opće zdravstvene mjere. (Zašto bi prosječan 8-godišnjak iz istospolnog kućanstva bio u lošijem zdravlju? Ja nemam pojma. Niti to ima smisla procijenjivati.) Autori previđaju, to jest, oni ne obuhvaćaju – mjere napretka u školi, probleme u školi, sudjelovanje u sportskim i rekreativnim aktivnostima, volontiranje, spavanje, tjelovježbu, konzumaciju medija, čitanje, depresiju, nasilničko ponašanje – sve osim jedne od pet različitih mjera su mjerila napretka. Dobro pitanje: zašto oni ne uključuju sve te mjere?

Drugo, unatoč poboljšanjima, studija je još uvijek malena, što dovodi do ocjene da “nema  razlike” u suočavanju s ponašanjem (kada, prema roditelju, dijete “je ostalo mirno i pod kontrolom kada je suočeno s izazovom”), što je  – kada se pogleda Tablica 3 studije – sasvim drugačiji u nominalnoj vrijednosti. No, kada imate samo 95 slučajeva, “moć” da se otkriju stvarne razlike u populaciji je ograničena. Drugim riječima, možete vidjeti da ima razlika (u gotovo svakoj studiji koju znam je to obično u štetnijem smjeru). No, osim ako nemate veliki uzorak, ostajete bez moći, samo ste u mogućnosti reći da “nema statistički značajne razlike.”

Promatrači su bili “zakucavani” ovim pametnim trikom cijelo desetljeće prilikom proučavanja istospolnih domaćinstava. Suci i zakonodavna tijela su bila šopana i dovedeni da vjeruju kako statistika ne može prevariti. Može, što je razlog zašto ja uvijek prijavim prvo osnovne asocijacije. (Za pohvalu, i autori ove studije također.)

Treće, dugogodišnja praksa razlikovanja ishoda po djecu razgovarajući s roditeljima o njihovoj djeci, postaje stara. Umjesto postavljanja pitanja samoj djeci (kao što sam učinio u svojoj studiji 2012., nakon što su napustili domaćinstvo svojih roditelja), ovdje se još uvijek ide na roditelje kao njihovim glasnogovornicima. Ja sam veliki ljubitelj razgovora s nezavisnim izvorima, to jest, djecom – i to anonimno.

Djeca razvoda, koji je legalan u SAD-u mnogo desetljeća, nikada se nisu pojavila da su usporediva – u prosjeku – s djecom stabilno netaknutih kućanstava. (Isto vrijedi i za usvajanje.) Niti njihovi zagovornici inzistiraju da se složimo da su usporedivi. U stvarnosti, postoje djeca koja prolaze svakojake prevrate kućanstava i raznolikosti, često zadobivaju ožiljke, ali se oporave, nastavljajući živjeti produktivni i emocionalno zdrav život kao odrasle osobe. Znam puno njih; svi mi. Oni su živjeli u straight i u gay kućanstavima, kao i bogatim i siromašnim, crni i bijeli.

Niti jedan marljivi znanstvenik kojeg znam nije naveo da su istospolni parovi svi jednako loši roditelji – čiji su napori za podizanja djece osuđeni na neuspjeh. Ne, ono što je novo ovdje nije otkrivanje razlike i prešutno priznanje kako “majka i otac u stabilnom braku punom ljubavi” ostaju optimalni scenarij. Ono što je novo je da smo saznali da legalizirani civilni istospolni brak i zakoni za posvojenje nisu dovoljni. Mi se “moramo” složiti da su “djeca u redu.”

Ljudi misle da imam pik na LGBT zajednice. Nemam. Imam ga za znanost koja odbija raditi iskreno, i umjesto da zaštićuje privilegirane skupine – kao što trenutno rade – s zaštitnim balonom administratora, financijera i urednika. Stoga će se udaranje po Regnerusu nastaviti do daljnjega. Neka bude. Ja mogu biti nepopularan – postoje važnije stvari u životu od toga – ali o komparativnim prednostima stabilno-bračnih kućanstava s mamom, tatom i djecom, ja ne griješim. Trebat će više od dima, ogledala i prevrtljive retorike da ponište robusnu empirijsku istinu.

Izvor: http://www.thepublicdiscourse.com/2016/04/16760/


Mark Regnerus priznaje da ne znamo

“Zašto su ženski istospolni roditelji više ljuti na svoju djecu od raznospolnih roditelja?“. 

_SP32-20150508-204547cKada bismo osobe koje čine istospolne roditelje na trenutak vratili na mjesto gdje su bili sve do nedavno: u patologiji, da li bi to objasnilo iritaciju?

Itekako. Ne treba se posebno čuditi iritaciji ovih žena. One same imaju dovoljno vlastitih psihičkih problema. Sada se više ne mogu vaditi na homofobiju društva, budući su oni danas medijski popularna i zaštićena “orijentacija”. Bogata elita to propagira zajedno sa svim ostalim depopulacijskim mjerama. I dok nas još mogu muljati da nam se samo čini kako nas zaprašuju kemikalijama iz aviona, da je cijepljenje dojenčadi protiv srednjevjekovnih i spolnih bolesti u interesu djece (nedostatak žive u organizmu?), dotle čovjek intuitivno zna da ovakvo roditeljstvo nije dobro. Možda i jest dobro za terapiju ovih bolesnika, ali koristiti djecu umjesto lijekova kako bi se bolesnik osjećao manje bolesno – to je užasno sebično. Vidi: “Djeci nije dobro – progovara kći lezbijke“.


“Nova studija 6 do 17-godišnje djece ženskih istospolnih kućanstava…”

Budući se ništa nije pitalo djecu, nego su anketirani roditelji – to je zapravo studija o subjektivnom mišljenju ženskih istospolnih roditelja koliko im dobro ide roditeljstvo. S općom navijačkom klimom za LGBT, i nije moglo ispasti loše.


“Autori ne obuhvaćaju mjere napretka u školi, probleme u školi…depresiju, nasilničko ponašanje…”

Za Boga miloga, što onda autori gledaju – da bi došli do zaključka kako nema razlike za djecu da li ih podižu roditelji s poremećajima ili ne. Zamijenite slovo H iz homunizma u slovo K i sve će podsjećati na izvještaje o rezultatima Petoljetki, ili Orwellovo Ministarstvo Istine s vijesti da je proizvodnja žniranaca/petrli povećana za 28%.


“Autori čak okrivljuju odsutnog oca za iritacije ženskih istospolnih roditelja koje osjećaju u ponašanju njihove djece.”.

Pa, priroda se toliko namučila s ugrađivanjem nagona, sve kako bi jedinke birale partnera/gene za podizanje zajedničkog potomstva. U tome je cijela bit sve te evolucije, zar ne? I sada ovim bolesnicama to nije važno: što se njih tiče, bilo koja sperma im je OK. Mogli bi malo provjeriti u životinjskom carstvu, onom istom u kojem su gay aktivisti pronašli toliko homoseksualnosti kod životinjskih vrsta, da je pravo čudo da još naiđemo na koje životinjsko mladunče.

Da se postavilo pitanje bakama i djedovima; je li za dijete najbolje odrasti s vjenčanim biološkim roditeljima, s majkom i ocem – ili je i svaka (ne)moguća kombinacija psihičkih bolesnika OK, odgovor bi bio jasan. Prema ovome što je danas normalno, priznajemo da su nam svi preci bili zatucani kreteni i neznalice. Tek je ova generacija došla do ispravnih spoznaja o ljudskoj vrsti.

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: