U zdravom krdu životinje će svu mladunčad držati u sredini. Mužjaci će ostati izloženi na rubu krda jer je budućnost zajednice (mladunčad) važnija od JA. Tako priroda funkcionira. Nejakima je u zaštitu dodijelila posebnu vrstu bića – majke. U ljudskom, i dobrom dijelu životinjskog svijeta majke će doslovno dati život za svoje mlado, te učiniti i nemoguće stvari da bi ga zaštitile (primjer1 , primjer2 , primjer3 , primjer4 …).
Bolesno ljudsko krdo će pronaći izgovor za ubijanje vlastite djece. Što prije – to bolje. Najbolje, dok se vrisak još ne može čuti. Bolesno društvo je ono u kojem bolesni pripadnici preuzmu vodstvo – a što cjelokupno društvo neminovno odvodi u nestajanje. Bolesni su manipulacijom u jednom trenutku osigurali samilost i zaštitnički refleks zdravih – nakon čega se, preko noći, sve njihove bolesti prestanu smatrati bolestima.
U bolesnom društvu će isti pripadnici bučno zahtijevati zaštitu panda-medvjeda, kitova i šišmiša… a istovremeno zagovarati “pravo na izbor” – a koje se svodi na pravo na ubijanje nerođenih svoje vlastite vrste. Oni će se zgražati nad jednim prizorima smrti i biti potpuno ravnodušni na druge prizore smrti.
Teško je ne uočiti sličnost između ova 2 prizora:
No, zagovornici “prava na izbor” će u pravilu osuđivati samo ono što je dovelo do druge slike. Kod prve slike će lamentirati o “pravu na izbor” da se to učini – dok im neće padati na pamet nekakvim sličnim “pravom na izbor” opravdati počinitelje ovog drugog.
Ma, kakav “Alien”…
Ljudi odlaze u kino strašiti se na filmske prizore “Aliena” koji komada bespomoćne filmske likove. Umjesto ogromnog vanzemaljca, zamislite svoje tijelo pred divovskim metalnim instrumentima koji vas trebaju raskomadati zbog nečijeg prava da tako izabere. Stavite instrumente u približnu proporciju s vašim tijelom i dobit ćete daleko veći horor od filmskoga. Kliješta koja bi bila veća od vas, škare od 2,5 metra, usisne štrcaljke od 3 metra…
A sve je počelo obećavajuće: bezbrižno ste ronili u ronilačkom odijelu s bocom kisika: divili se ribicama i koraljima. “Nemo”-idilično kao u dokumentarcu. Sve dok vas iznenada ne dohvate ralje i počnu vam čupati ruke iz ramena, otkidati vam jednu po jednu nogu u kuku… Vaši nijemi krikovi se ne čuju u vodi, dok ste bolno svjesni da iz vašeg torza netko nastoji naoštrenim metalnim motkama iščeprkati jetru.
Za to vrijeme se neka mlada doktorica uz čašu crnog vina i između zalogaja salate pogađa o tržišnoj cijeni vaše jetre. Kakav “Alien” i “Ralje” – ovo je stvarni horor koji se događa u maternicama.
Krajnji rezultat “prava na izbor” je više nego krvav.
Ovako izgleda plod feminizma.
Kakvi god bili izgovori (na primjer Analogija s violinistom: “probudili ste se prikopčani na slavnog violinistu jer treba vaše bubrege na 9 mjeseci…prikopčali su vas pripadnici “Društva ljubitelja glazbe” bez vašeg pristanka…bez vas će violinist umrijeti…Dilema: otkopčati ga od sebe ili čekati prikopčani 9 mjeseci (nakon kojih će moći živjeti bez vas)?”: link, link)…sve filozofske rasprave u suštini završavaju s gornjom krvavom slikom. Priznali mi to ili ne.
Feminizam je bolest koja će dokrajčiti jednu cijelu civilizaciju. Vlasti u Rimskom carstvu su se najviše od svega bojale pada nataliteta. Nisu imali “real-time” brojač pobačaja, I, pokazalo se, da su s pravom strepili.
Kao što vidimo s demografijom muslimana, civilizacije se rađaju u maternicama – i civilizacije se gase u maternicama. A jedna se upravo gasi.
Zadnjih desetljeća se na zapadu događa masovni poremećaj nagona za produljenjem vrste. Feminizam je zajahao na valu nekih pravednih zahtjeva. No nije se radilo o popravljanju, već o rušenju. Vlastiti kratki spoj između mozga i međunožja su feministice pretočile u rodnu ideologiju, što je dalo zamah homoseksualizaciji cijelog društva. Ništa od toga ne osigurava potomstvo. Raspad obitelji, odsutnost očeva, smanjena plodnost zbog zatrovanog okoliša i profit-lijekova – i bijela rasa postaje ugrožena vrsta vlastitim izborom.
Različite barikade – isti protivnici
Zagovornici “prava na izbor” su u pravilu lijevo-liberalni. Naći ćete ih da zagovaraju “ženska” prava. Naći ćete ih u gay povorkama ponosito bolesnih. Naći ćete ih da brane “potpomognuto samoubojstvo” i eutanaziju… Zapravo, gdje god je nešto oko smrti – tamo su.
Već sutra će promovirati “pravo djece na seksualni užitak”, odnosno “pravo na međugeneracijski seks”. Zatim “pravo životinja na seksualna prijateljstva s ljudima”… Danas će zanijekati da bi se moglo raditi o pedofiliji i zoofiliji. Za njih nema toga što smije stajati na putu “slobodi” i “pravima”! Nema propitivanja da li prava tko zaslužuje ili ne. Kada dođe vrijeme, izaći će već s nekim lažnoznačnim riječima. Uostalom, “Planned Parenthood” se ne naziva “Planirano abortiranje”, već umilno “Planirano roditeljstvo”. Problem lijevo-liberalnih je da imaju ugrađeni nedostatak da ne mogu predvidjeti nekoliko koraka unaprijed – i posljedice nečega na društvo.
Lijevo-liberalni su formalno ljevica, ali su savršeno “kliknuli” s krupnim globalističkim kapitalom. Naizgled su protiv kapitalizma, ali slučajno su sinkronizirani baš s medijskim carstvima bogate NWO elite. Kapitalizam im je loš dok se radi o privatnoj inicijativi i poduzetništvu, ali poželjan financijer i medijski glasnogovornik ako je globalan. Lijevo-liberalni realiziraju NWO planove.
Kantov test
Mediji dobro znaju kako pobuditi samilost i zaštitnički refleks običnih ljudi, kako oblikovati “cool” stavove i posramiti protivnike (vidi: 5 koraka strategije liberalnih medija kako bi javnost nešto prihvatila). Oni znaju kako u maniri “Carevog novog ruha” uvjeriti javnost da će svatko tko prizna da ne vidi nevidljivo carevo odijelo biti smatran glupim i zaostalim. Hans Christian Andersen bi to danas nazvao “politička korektnost” ili “vršnjački pritisak”. Kako sugrađanima koji su pod hipnozom NWO medija otvoriti oči da shvate da nešto nije dobro za budućnost društva?
Tu može pomoći “kategorički imperativ” filozofa Immanuela Kanta (1724-1804) – za provjeriti je li nešto (moralno) dobro ili loše za društvo (link). Kantov test:
“Uzmite promatrano ponašanje i proširite ga tako (zamišljeno) da je univerzalno prakticirano od svih – i pogledajte konačni rezultat”
Primjer #1: Laganje.
Što bi se dogodilo da svi na svijetu stalno lažu? Prvo, koherentna komunikacija bi se pokidala i nitko ne bi mogao znati ništa o nikome drugome. Drugo, praksa postaje samopobijajuća; da bi laž djelovala, onaj kome je namijenjena bi morao očekivati istinu. No svi lažu i nitko ne očekuje istinu. Zaključak: laganje je (moralno) loše za društvo.
Primjer #2: Homoseksualnost.
Što bi se dogodilo da baš svatko na svijetu univerzalno prakticira homoseksualnost? Ljudska vrsta bi izumrla za 1-2 generacije; ponašanje je samopobijajuće i uništava društvo koje ga prakticira. Zaključak: homoseksualnost je loša za društvo.
Primjer #3: Pobačaj.
Što bi se dogodilo kada bi svi univerzalno provodili pobačaj? Ljudska rasa bi izumrla bez potomstva.
Bilo da se radi o pobačaju, homoseksualnosti, potpomognutom samoubojstvu, eutanaziji, pedofiliji… to su samo dijelovi iste bojišnice, s uvijek jednako razdijeljenim grupama ljudi: onima za život i protiv njega. To je borba zdravog protiv bolesnog, to je borba s civilizacijskim rakom i samouništenjem.
Zaslijepljenim lijevo-liberalnima ništa ne može ozdraviti njihovo rasuđivanje. No barem se ponekog hipnotiziranog, medijski izmanipuliranog sugrađana koji ih podržava, može probuditi iz hipnoze ako ga se uputi da sam provjeri “Kantovim testom” da li je ono što mu zagovaraju mediji dobro za budućnost društva.
Homunizam 
Vaš komentar: