Homunizam – što je to ?

Da, riječ vuče na komunizam. Stoga je najbolje objasniti na primjeru Sjeverne Koreje. Ovo su aktualne disidentske riječi jednog sjevernokorejskog građanina iz prve ruke:

“U Sjevernoj Koreji su sloboda govora, tiska, religije i okupljanja pod pritiskom vlasti. Rasprava o Partiji kakva je moguća u SAD ne može postojati danas u Sjevernoj Koreji. Zbog pravnih restrikcija govora, ako kažete ili napišete išta što se smatra “neprijateljskim” (uključujući po definiciji bilo što što bi propitivalo Partiju), vi možete biti suočeni s disciplinskim mjerama, otkazom ili optužbom vlasti.

Zašto policija goni govor pod izlikom “govora mržnje”, kada postoje pravna sredstva i kaznena zaštita protiv klevete, prijetnji i napada koje se odnose na sve Sjevernokorejance? Politika “govora mržnje” koristi termine “članovi partije” i “dužnosnici” te je stvorila nejednaku zakonsku zaštitu pri čemu zaštićene grupe ostvaruju veću pravnu zaštitu od ostalih grupa.

Bilo tko se nađe uvrijeđen od nekoga da je taj nešto rekao ili napisao može se požaliti Komisiji za ljudska prava ili sudovima. U Sjevernoj Koreji ove ustanove kažnjavaju govor, penalizirajući građane za bilo kakav izraz koji se smatra u suprotnosti sa socijalizmom ili protiv zaštićenih grupa identificiranih kao “članovi partije”. Dovoljna je samo jedna pritužba protiv osobe da ona bude dovedena pred sud, koštajući osumnjičenoga desetke tisuća sjevernokorejskih wona za pravne troškove. Komisije imaju ovlasti ulaziti u privatne stanove i oduzimati sve predmete koji se odnose na istrage, istražujući govor mržnje.

Onaj koji je tužio imat će od vlasti kompletan povrat pravnih troškova. Ne i onaj koji se brani. Čak ako se pronađe nevin, on ne može dobiti povrat svojih pravnih troškova. Ako se pronađe krivim, mora platiti naknadu osobi koja ga je optužila.

Roditelji mogu očekivati da se država  umiješa kada su u pitanju moralne vrijednosti, roditeljstvo i obrazovanje – ne samo u školi. Država ima pristup vašem domu da vas nadgleda, procijeni vašu kompetentnost. I ako se državi ne svidi što učite svoju djecu, država će vam nastojati oduzeti djecu.

U Ustavu Sjeverne Koreje građanima se jamči: (1) sloboda savjesti i religije, (2) sloboda misli, vjerovanja, mišljenja i izražavanja, uključujući slobodu tiska i ostalih medija, (3) slobodu mirnog okupljanja, i (4) slobodu udruživanja. U stvarnosti, sve ove slobode se ograničavaju.”

Eto, tako svjedoči hrabri disidentski Sjevernokorejac. Zaista je jadan taj narod u Sjevernoj Koreji – iz koje možemo čuti samo frizirane informacije tiranske vlasti. Čovjek osjeća ogorčenje i solidarnost.

Mi smo u Hrvatskoj također imali jedan oblik komunizma i dobro znamo kako je to: manjini (članovi Partije) je bilo odlično, dok većini naroda nije. Manjina je odlučivala. Manjina je bila vrlo različita od većine. Tražila se tolerancija većine prema toj manjini.

---

 

… Zapravo nisam bio potpuno iskren s vama. Potrebno je da još poradite na pročitanom tekstu: svuda zamijenite riječi:

Sjeverna Koreja -> Kanada
Partija -> istospolni brak
neprijateljsko -> homofobično
članovi Partije -> seksualna orijentacija
dužnosnici -> gender identitet
sjevernokorejski Woni -> dolari (kanadski)
socijalizam -> određena seksualna ponašanja

Nakon zamjene tih 7 riječi, dobit ćete originalni tekst kako je napisan, koji govori o Kanadi godine 2015., a ne o Sjevernoj Koreji. Iako je tekst itekako istinit, ne biste u njega povjerovali da ga nisam učinio “sjevernokorejskim”.

Original:

“U Kanadi su sloboda govora, tiska, religije i okupljanja pod pritiskom vlasti. Rasprava o istospolnom braku kakva je moguća u SAD ne može postojati danas u Kanadi. Zbog pravnih restrikcija govora, ako kažete ili napišete išta što se smatra “homofobičnim” (uključujući po definiciji bilo što što bi propitivalo istospolni brak), vi možete biti suočeni s disciplinskim mjerama, otkazom ili optužbom vlasti.

Zašto policija goni govor pod izlikom “govora mržnje” kada postoje pravna sredstva i kaznena zaštita protiv klevete, prijetnji i napada koje se odnose na sve Kanađane? Politika “govora mržnje” koristi termine “seksualna orijentacija” i “gender identitet” te je stvorila nejednaku zakonsku zaštitu pri čemu zaštićene grupe ostvaruju veću pravnu zaštitu od ostalih grupa.

Bilo tko se nađe uvrijeđen od nekoga da je taj nešto rekao ili napisao može se požaliti Komisiji za ljudska prava ili sudovima. U Kanadi ove ustanove kažnjavaju govor, penalizirajući građane za bilo kakav izraz koji se smatra u suprotnosti sa određenim seksualnim ponašanjem ili protiv zaštićenih grupa identificiranih kao “seksualna orijentacija“. Dovoljna je samo jedna pritužba protiv osobe da ona bude dovedena pred sud, koštajući osumnjičenoga desetke tisuća dolara za pravne troškove. Komisije imaju ovlasti ulaziti u privatne stanove i oduzimati sve predmete koji se odnose na istrage, istražujući govor mržnje.

Onaj koji je tužio imat će od vlasti kompletan povrat pravnih troškova. Ne i onaj koji se brani. Čak ako se pronađe nevin, on ne može dobiti povrat svojih pravnih troškova. Ako se pronađe krivim, mora platiti naknadu osobi koja ga je optužila.

Roditelji mogu očekivati da se država  umiješa kada su u pitanju moralne vrijednosti, roditeljstvo i obrazovanje – ne samo u školi. Država ima pristup vašem domu da vas nadgleda, procijeni vašu kompetentnost. I ako se državi ne svidi što učite svoju djecu, država će vam nastojati oduzeti djecu.

U Ustavu Kanade građanima se jamči: (1) sloboda savjesti i religije, (2) sloboda misli, vjerovanja, mišljenja i izražavanja, uključujući slobodu tiska i ostalih medija, (3) slobodu mirnog okupljanja, i (4) slobodu udruživanja. U stvarnosti, sve ove slobode se ograničavaju.”

Samo 7 izraza dijeli ove dvije po neslobodi slične stvarnosti. Sada vas ja pitam, dragi prijatelji liberali, kojima je “sloboda” glavni argument za podržavanje LGBT-pokreta – zar ovo nije zastrašujuće? Još uvijek mislite da smo paranoični što se protivimo prvim koracima uspostave sličnoga?

Kao što Sjevernokorejci i ne znaju da postoji išta drugo, tako niti građani Kanade nisu svjesni da žive u Homunizmu, u paralelnom komunizmu neslobode. Ne znaju da se to tako zove. Nemaju komunističkog iskustva totalitarizma pa ne znaju što ih je to spopalo.

Možda ćete u nevjerici sada propitivati istinitost tog kanadskog svjedočanstva (u sjevernokorejskom slučaju vjerojatno ne biste). Tu sada dolazi još veći apsurd: Jadni smo svi mi kada za slobodu mora ustati dijete gay roditelja iz Kanade, Dawn Stefanowicz. Ona je jedna od potpisnica pisma djece LGBT rodielja koji apeliraju na američki Vrhovni sud u vezi odlučivanja da li da pravo na istospolni brak bude ustavno pravo i obvezno za sve federalne države (utemeljitelji SAD se sigurno prevrću u grobu). izvor

Eto, to je moja definicija Homunizma. I takvi tekstovi će biti na ovom blogu sve dok ga politička korektnost ne zatvori.