Svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti (1.dio)

Moja priča o izlasku iz homoseksualnosti u ulaska u heteroseksualnost

My Story Out of Homosexuality and into Heterosexuality, By: Rich

  1. sam ušao u program reparativne terapije. Moja supruga Marie me uhvatila u još jednoj laži koja je trebala pokriti moj dvostruki život. Ovoga puta bi me ostavila i povela djecu. Bio sam u potpunoj panici.

Prvi ulazak u ordinaciju terapeuta mi nije bio naročito neugodan. Terapeut David je bio prvi muškarac kojeg sam sreo da se sam borio s homoseksualnošću i da je pobijedio. To mi je dalo nadu. Čitao sam tekstove ljudi koji su tvrdili “drugi su izašli iz homoseksualnosti, pa možeš i ti”. Ali nigdje nisam pročitao tvrdnje bivših homoseksualaca i s godinama sam počeo sumnjati u takve generalne tvrdnje. David je bio prvi koji je rekao “Ja sam bio gay i mislio da želim živjeti svoj život na takav način, ali sam našao izlaz koji mi je pružio više sreće i spokoja liječenjem nego prepuštanje užicima…

Živio sam kompletni dvostruki život. Bio sam sretan suprug u otac, išao u crkvu i uspješan u struci, ali tajno ovisan o homoseksualnim susretima….

Prvo sam morao potpisati izjavu na formularu Američkog psihološkog udruženja (APA). Reparativna terapija je bila nedokazana – pisalo je na obrascu. i da oni ne vjeruju da je moguće promijeniti seksualnu orijentaciju, da pokušavanje može čak uzrokovati psihološku štetu. “Da”, mislio sam, “dvostruki život koji sam živio baš nije uzrokovao dovoljno psihološke štete”,

Dok sam izlazio s muškarcima, prihvaćajući gay identitet i ubacujući se u gay život, to je bilo isprva uzbuđujuće. Ubrzo je postalo kao da ubijam svoj duh, mijenjajući svoje ciljeve u životu, od Boga i osjećaja više svrhe. Shvatio sam da ne želim biti afirmiran kao gay. Želio sam biti afirmiran kao muškarac…

S Davidom nisam morao tražiti odobravanje, Rekao je “Tvoj život je u neredu, Mogu ti pomoći da prođeš kroz trenutnu krizu, ali ako ne pođeš dublje od toga, vratit ćeš se odavde i odgađati neminovni povratak s vjerojatno većim konzekvencama,,,”

Složio sam se. Dosegnuo sam dno. Bio sam spreman učini bilo što. TIjekom 6 tjedana sam dolazio u Davidov ured nalazeći mjesto sigurnosti i dobiti pomoć u najmračnijim tajnama mojeg života. Žalovao sam s njim zbog boli koju sam nanio Marie. Laknulo mi je kada, vidjevši moju odlučnost, me nije napustila. Barem ne još.

U terapiji smo David i ja istražili cijeli život percipiranog odbijanja od muškaraca. Na sastancima sam bjesnio i plakao. Na moje čuđenje David je ohrabrivao moje izražavanje ljutnje. Rekao je da je to moj skriveni bijes i sram, da sam se okretao samodestrukciji i da me to pogonilo na seksualno djelovanje.

I tako je bijes prokuljao iz mene: ljutnja na oca koji je bio emocionalno isključen iz mojeg života. Bijes na Mike-a koji me konstantno ismijavao u srednjoj školi. Bijes na majku koja me učinila da se sramim svoje muškosti. S Davidom sam vizualizirao da uzvraćam, da odbacujem ismijavanje, sram – i da ih zatim uništavam. To smo radili više mjeseci dok na kraju nisam više mogao naći ljutnje. Konačno, ispraznivši  nakupljeni bijes iz ranjene duše, bio sam spreman za opuštanje i praštanje.

Istovremeno je David radio sa mnom na mojim ovisničkim ciklusima. Istražili smo što aktivira moje djelovanje – stres, ljutnja, strah, svaka neugodna emocija je uzrokovala da tražim utjehu u poput naleta droge seksualne stimulacije. Odlučio sam vratiti u Sexaholik Anonymous gdje sam nekoć napredovao u razbijanje ovisničkih ciklusa. Skupa s Davidovim emocionalnim seansama ciklusi su se prvo usporili i dramatično smanjili.

Udubio sam se u knjigu dr.Nicolosi “Reparative Therapy of Male Homosexuality” i bio zapanjen da sam našao točno moj psihološki profil.

David mi je pomogao otvoriti um i srce na mogućnost pronalaženja heteroseksualnih muškaraca kojima bih se mogao obratiti za pomoć i podršku tijekom tjedna. Bilo je zastrašujuće, ali sam pristupio Martinu, čovjeku iz moje crkve oko 8 godina stariji, i pitao ga da li bi mi bio duhovni mentor. On je spremno pristao. Nije znao baš ništa o homoseksualnosti, ali je znao o Bogu. Razgovarao sam s njim nekoliko puta tjedno, otkrivajući mu svoju dušu. Zvao sam ga kada sam bio u iskušenju, kad bih posrnuo i on me je pomogao podići.

David je pokazivao autentičnu radost u mojim uspjesima i rastu. Počeo sam voljeti tog čovjeka kao brata, na način kako nisam nikada volio braću u životu.

Dosta puta sam se sledio na mogućnost prijateljstva s drugim muškarcima. Bio sam uvjeren da heteroseksualni muškarci nemaju prijatelje – da ih nisu trebali. Njihove supruge i djevojke da su im dovoljne. Dakako, moj otac nikada nije imao prijatelja i nije otišao nikamo se socijalizirati bez majke. Mogao sam se sjetiti samo jednog prijatelja koje su imali moja 3 starija brata. Kako bih se mogao osloniti na heteroseksualne muškarce da budu tu za mene, da mi budu prijatelji, da zadovolje moje potrebe za muškim društvom i afirmacijom? Uvijek sam mislio da jedini muškarci koji žele imati bilo što s drugim muškarcima da su gay.

David je rekao “Tvoja duša traži mušku povezanost i ta će se želja izraziti na jedan ili na drugi način. Suzbijanje će djelovati samo na kratko, a onda će brana prsnuti. Ako ne iskusiš autentičnu, intimnu mušku platonsku povezanost, potreba će te pogoniti da ju nađeš seksualno. Na jedan ili na drugi način, potreba će biti ispunjena”.

Znao sam da je to istina u mom slučaju. Počeo sam više promatrati heteroseksualne muškarce. VIdio sam da jedu zajedno, idu u kino zajedno, rade na autima zajedno. Na partyima sam primijetio da se muškarci odvajaju u grupama od svojih žena čim stignu. Druže se dok gledaju utakmice na TV-u, dok pričaju, igraju biljar ili nešto drugo.

S Davidom sam razgovarao o tome. Počeo sam razumijevati muškarce i cijeniti ih – onda pomalo osjećati da nisam toliko različit od njih. Jedan od zastrašujućih koraka je bilo pitati čovjeka iz moje crkve, Richarda, da me uči košarku. Nije to sugerirao David, ali sam imao strah blizak fobiji u vezi sportova i nešto me iznutra tjeralo da se suočim s tim strahom. Bilo je dovoljno teško pristupiti Richardu i zamoliti ga da me podučava, ali pojaviti se na košarkaškom igralištu za prvu lekciju to je bio vrhunac. Bilo mi je više neugodno zbog nespretnosti u sportu nego u vezi moje homoseksualne prošlosti. Bio sam potpuno ranjiv otkrivajući Richardu da ništa ne znam o košarci.

Richard me podučavao svaku subotu ujutro nekoliko tjedana. Konačno sam se pridružio Richardu u nekoliko hakla. Prvi put je bilo zaista traumatično. Sva srednjoškolska ismijavanja su mi se vratila. No idući vikend je bilo bolje. I slijedeći. Emailao sam Davidu s ponosom “Mogu izvesti skok-šut! Po prvi put u životu sam izveo skok-šut!”. Odgovorio je da je oduševljen. Tko bi drugi još mogao razumjeti značaj ovoga za jednog 36-godišnjeg muškarca?

Predložio mi je vikend-inicijacijski trening za muškarce “New Warriors” u planinskom kampu. Vratio sam se i praktički ulebdio u njegov ured “Bilo je super. Otkrio sam muškarce”. Bio sam poput njih, oni su bili poput mene. Bio sam muškarac među muškarcima

Bilo je uspona i padova, hrabrosti i straha, ali sada sam imao izvore snage – Davida, Martina, Richarda, vikende s New Warriors, Sexaholic Anonymous – i uvijek Marie. Stajala je uz mene, voljela me i ohrabrivala vidjevši stvarne promjene u mom srcu, ne samo u ponašanju.

Terapija se bližila kraju. Uzeo sam veću dozu seansi da biudemo sigurni da sam riješio sve za što sam trebao njegovu pomoć: zaostali osjećaji odbačenosti kojih sam se trebao osloboditi, povrede koje sam trebao oprostiti. Sve više sam dolazio izvješćujući o radosti umjesto povrijeđenosti, ljutnje ili straha. Povećani osjećaj identiteta i snage kao muškarca… Izvještavao sam o novim prijateljstvima koja sam gradio. O rizicima koje sam poduzimao da testiram svoju povećanu unutarnju snagu.

Kada smo se spremali rastati, David je rekao ove prekrasne riječi: “Ti jesi muškarac. Ti si jak, Ti si snažan. Slomio si moć koja te vezala za majčin identitet. Dokazao si se kao muškarac među muškarcima. Ti si jedan od njih. Ti si dobar suprug pun ljubavi i otac. Ti si cjelovit. Nisi savršen ali je ok biti nesavršen.”

Bio sam ganut. Nisam više seksualno želio muškarce. Bio sam jedan od njih, a ne njihova suprotnost. Nisam trebao muškarca da budem potpun. Ironično, osjećao sam se povezaniji s muškarcima i muškošću više nego cijeli život. To je ono što sam tražio od svih tih muškaraca svih tih godina. To je ono što sam zaista želio – stvarnu povezanost, ne fantaziju. Povezanost s Bogom. Povezanost s muškarcima. Povezanost s mojom vlastitom muškosti. Cjelovitost unutar mene.

Izašao sam iz Davidovog ureda 25.08.1999., 27 mjeseci nakon što sam prvi put došao. Bio sam drugi čovjek. Jači. Sretniji. Na čvršćim temeljima. Cijel. Bio sam “seksualno čist” i vjeran supruzi 2 godine – i našao mir i radost u tome.

Na kraju zadnje sesije čvrsto sam zagrlio Davida “Volim te. Nikada neću zaboraviti što si učinio za mene”. Sa suzama u očima je odgovorio: “Ja tebe volim isto”.  Unosim dar koji mi je dao David u svaki odnos od tada. Više nisam trebao Davida kao terepeuta jer sada mogu biti u poštenim odnosima s drugima. Mogu nalaziti prijatelje. Mogu tražiti pomoć. Mogu biti pravi.

I više od svega, mogu voljeti. Naučio sam davati i pružati ljubav muškaraca kao braće i vjerovati im svim srcem. Zaista sam našao što sam tražio cijeli život.

P.S.

Moj brak s Marie se dramatično poboljšao. Oboje smo dublje u ljubavi nego ikada prije. Natavljamo zajedno ktoz osobne kušnje i borbe. Pogotovo što joj je bio redijagnosticiran rak dojke 2000.godine. Umrla je 2006., nakon 18 godina braka. Bio sam tako zahvalan što sam u drugoj polovici našeg braka mogao biti joj vjeran suprug što je toliko zavrijedila. Bit ću vječno zahvalan ovoj prelijepoj ženi koja je stajala uz mene i podržavala me, u mnogočemu pomogla da postanem čovjek kakav sam danas.

Izvor: http://testpathvoc.weebly.com/uploads/2/1/1/0/21107422/my_story_out_of_homosexuality_and_into_heterosexuality.pdf


Radost procesa rasta

“The Joy of Growth Processes” by Bob

…otkrio sam da iskustveni proces djeluje, kao što je “Put u muškost” (Journey into Manhood – JIM) i potreba za zajednicom braće u izlasku iz homoseksualnosti prije 2 godine, oko mojeg 49-tog rođendana… To su moje najbolje 2 godine u životu. Ja sam pomalo ovisnik o vikendima, prisustvujući na što više iskustvenih vikenda što sam mogao i povezivao se s mnogo dobrih ljudi koji su dijelili mnogobrojne aspekte moje vlastite životne priče.

Tada sam imao malo (ako uopće) privlačnosti za žene… Sa ženom sam trenutno više na mjestu učenja kako da mi bude ugodnije osjećati, davajući i primajući od ženstvenosti (imao sam puno zlostavljanja od moje mame, problem koji se mora premostiti). Iskustveni proces rada je ključan u otkrivanju koje sam imao u povezivanju sa ženama. Danas me rijetko erotiziraju muškarci. No volim neseksualne zdrava povezivanja koja sada uživam s muškarcima (većina su OSA, other sex attracted), I kako sam sam mentorirao mlađe muškarce (non-JIM vikendima), našao sam, ironično, koliko imam za ponuditi drugim muškarcima…Kao samac, ponekad sam usamljeniji nego bih to izabrao. Začudo, moje putovanje izliječenja mi je omogućilo da sam često zaista zadovoljan čak i u tome.

Katkada ima loših dana… sloboda i radost su mogući s druge strane, to je moje iskustvo. Ima dosta života iza 50-te. Uzbuđen sam gdje sam sada, iako ću možda plakati u svoje pivo idućeg vikenda. Do sada se svakako čini da godine koje dolaze će biti najbolje godine mog života.”

Izvor: http://testpathvoc.weebly.com/uploads/2/1/1/0/21107422/the_joy_of_growth_processes.pdf


 Svjedočanstvo  – Maria

Mislila sam da sam rođena da budem lezbijka, tako da nije bilo pitanja promjene moje seksualne orijentacije… Imala sam privlačnost prema istom spolu od ranog doba koji su doveli do dvije duge lezbijske veze. Moji roditelji su cijelo vrijeme molili za mene….Počela sam propitivati lezbijski stil života. Shvativši da je površan, odlučila sam tijekom tihe molitve da više neću biti dio lezbijstva…Bila sam pod jakim dojmom ispraznosti traženja ispunjenja u drugoj osobi a ne u Bogu…Željela sam da Bog ispuni moj život. Bila je to točka dogovora s Bogom. Tražila sam ga da ili okonča moj život ili ga promijeni. Počeo ga je mijenjati.

Odmah sam izašla iz svih okupljanja sa svojim gay i lezbijskim prijateljima. Nešto jako duboko u meni više nije željelo biti dio homoseksualne zajednice… Šest mjeseci sam provodila svakodnevno sat vremena u katoličkoj kapelici meditirajući o Bogu. Počela sam posjećivati Prezbiterijansku crkvu svojih roditelja. Mladom pastoru sam vjerovala, govorila o svojem  i bila prihvaćena. Uputio me na međukonfesijske sastanke gdje sam uspostavila prijateljski odnos s voditeljicom.

Godinu dana sam išla kod kršćanskog savjetnika. Došli smo do uzroka koji su rezultirali s mojim lezbijskim atrakcija i odnosima – potreba za afirmacijom i njegovanjem ženstvenosti, potrebom za bezuvjetnom ljubavi, potrebi za sigurnosti i ponovnoj uspostavi mojeg povjerenja u druge i zaštite božje ljubavi. Naučila sam da samo Bog, ne druga žena, može me istinski zaštititi.

Ovaj proces nije bio lagan…dobila sam molitve, prihvaćanje i ohrabrenje da ne odustanem. Prihvaćanje me je ohrabrilo da nastavim iako je bilo teško… Prošle su godine. Danas sam sigurna u ljubav koju sam našla u Bogu i njegovom narodu, ljudi koji su mi pomogli da poduzmem dodatni korak prema Bogu.

Izvor: http://www.oneby1.org/testimony-maria.cfm


Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑