Roditeljski vodič za prevenciju homoseksualnosti – Pitanja i odgovori II (5)

Naša nam je kći upravo objavila da je gej. Što bismo prvo morali učiniti?

Dobro je da ste se prvo odlučili informirati prije negoli joj odgovorite. Snažne emocije koje najčešće prate ovakvu objavu često znaju loše utjecati na cjelokupnu reakciju roditelja. Ljutite reakcije rijeko kada dovode do dijaloga kakav je potreban u ovakvoj situaciji. Umjesto toga dovode do stvaranja jaza u odnosu, koji pak može postati skoro nepremostiv.

Pet praktičnih ideja koje će vam na pozitivan način preusmjeriti emocije.

1. Duboko udahnite – a potom slušajte i učite.

Čim se oporavite od prvoga šoka, glavna stvar je pronaći što veći broj kvalitetnih izvora informacija. Pronađite knjige i druge materijale koji se bave temom homoseksualnosti. Informiranje o čimbenicima koji dovode do istospolne privlačnosti čovjeka može uvelike prosvijetliti. A može također biti i veoma bolno. Suočavanje s čimbenicima koji su možda doprinijeli borbi kroz koju prolazi vaše dijete – bilo da se radi o ruganju vršnjaka, spolnome zlostavljanju, ili najbolnijem od svih otkrića, vašem vlastitome doprinosu – za neke roditelje zna biti previše, posebice u periodu kada tek doznaju novosti.

Ako osjetite da je bol prejaka, i da morate na neko vrijeme odložiti sve ove knjige, ne osjećajte se krivima zbog toga. Međutim, razumijevanje početaka homoseksualnosti vašega djeteta može se na vas odraziti na mnogo načina – kako dobrih, tako i loših:

  • može vam dati snažnije suosjećanje,
  • stvoriti (ili eliminirati) osjećaj krivice,
  • potvrditi «onaj neodređeni loš osjećaj» kojega ste imali zbog «tog i tog prijateljstva,»
  • ili pak potaknuti razgovor o spolnome zlostavljanju.

Kakve god bile specifičnosti vašega slučaja, ako u srcu tražite rješenje morat ćete se suočiti sa stvarnošću borbe koju vodi vaše dijete, posebice ako rješenje tražite i u odnosu s djetetom. Ako vam treba više vremena da usvojite informacije i da ih u sebi obradite, to je sasvim u redu – ali neka vam to ne bude izlika za izbjegavanje razgovora. Nema neugodnije stvari negoli izbjegavanje očigledne teme koja muči sve prisutne.

Objavite okolini da vam treba vremena kako biste prihvatili novosti, a kada budete spremni, pokrenite razgovor.

Zapamtite da i vaše dijete ima osjećaje, i da možda od vas treba povratnu informaciju ili sigurnost. «Ako vaše dijete osjeća istospolnu privlačnost, kao i stid i strah zbog toga, ili se brine da ćete ga odbaciti, obratite pažnju na te strepnje,» savjetuju Mark Yarhouse i Lori Burkett u knjizi Sexual Identity: A Guide to Living in the Time Between the Times.

«Poslušajte svoje dijete i pokažite u da ga volite, nakon čega to potkrijepite i djelima.»

2. Dajte sebi pravo žalovanja.

Roditeljska bol često ide uz djetetovu objavu homoseksualnosti, no prepustimo Aniti Worthen, koautorici knjige Someone I Love Is Gay, definiranje ove važne perspektive. Anitine riječi nisu samo puko nagađanje o onomu što proživljavate – i sama je to proživjela i dobro zna kakav osjećaj krivnje često paralizira roditelje homoseksualne djece.

Roditelji su prvenstveni kandidati za osjećaj krivnje. Smatraju da im je dijete zastranilo. Vrlo brzo padaju u sindrom «da sam barem…»: Da smo barem bilo malo bolji roditelji… da nam je dijete barem malo dosljednije živjelo u vjeri… Popis ideja je beskrajan. Tisuće optužujućih misli preplavljuju nam misli kada situacija izađe na vidjelo. Odjednom nam postaje jasnije kako smo sve (možda) mogli spriječiti ovu tragediju.

Postoje posebne teme vezano za koje roditelji osjećaju krivnju. Razmotrimo one najčešće.

«Bio sam nesavršen roditelj.»

To je istina. Međutim, svi roditelji čine pogreške. Dakle, dobrodošli u ljudsku vrstu! Ne razlikujete se od drugih roditelja. Ali, suočimo se s činjenicama: Neka djeca iz užasnih obitelji na kraju ispadnu divne osobe. Svi smo mi čitali o zlostavljanoj ili zakinutoj djeci koja na kraju odrastu i postanu poznati kirurzi, odvjetnici. Usprkos situaciji, ti su ljudi preživjeli i postigli ogroman uspjeh u životu. Također znamo čuti za poneko dijete iz «savršene obitelji» koje je izbačeno iz škole i uhićeno zbog konzumiranja droge. Kako se majka takve osobe nosi s time? … Roditelji homoseksualne djece podnose ozbiljnu količinu sramote. A roditelji također nose stigmu ponašanja svoje djece. To posebno važi za roditelje koji pripadaju konzervativnim crkvenim krugovima…

«Ja sam uzrok homoseksualnosti mojega djeteta.»

Ovakva tvrdnja potpuno je pogrešna i vjerojatno je najveća laž kojoj se morate oduprijeti. Nitko nema moć uzrokovati homoseksualnost kod druge jedinke. U najgorem slučaju odnos roditelja s djecom može biti jedan od čimbenika u cijeloj grupi kompleksnih vanjskih utjecaja. Dakle, nije fer kriviti roditelje kao uzrok homoseksualnosti njihove djece. S druge strane, neki roditelji odlaze u drugu krajnost i čvrsto se drže uvjerenja da obiteljski čimbenici nemaju baš nikakve veze s borbom koju proživljava njihovo dijete. Zapravo, istina je negdje u sredini, a situacija se razlikuje u svakoj obitelji.

3. Pronađite podršku

Niste jedini na svijetu komu se voljena osoba deklarira kao gej. Nije samo vama ta situacija neugodna. Ne boli samo vas. Na jednoj konferenciji o homoseksualnosti je prišla izvjesna majka. Dok se trudila ostati sabrana, rekla je,

«Prije negoli sam danas stigla ovamo, mislila sam da ne mogu više. Posljednjih sam nekoliko dana živjela zaključana u svojoj spavaćoj sobi, navučenih zastora, isključenoga telefona. Nikako se nisam mogla suočiti sa svijetom. Prije tjedan dana kći mi je rekla da je gej.»

To mora da je bio prvi put da je ta draga gospođa izrekla tu riječ, jer su potom njezini jecaju postali nekontrolirani. Kada se sabrala, istina njezinih riječi probola mi je srce.

«Ona mi je jedino dijete… moja kći jedinica. Možda nikada ne doživim njezino vjenčanje, možda nikada ne budem imala unuke. Znam da se to možda nikada neće promijeniti, ali samo to što sam danas bila ovdje sa svim prisutnima koji podnose istu bol kao i ja, pomoglo mi je nastaviti dalje.»

Niste jedini koji podnose bol. Ako se pak ponašate kao da jeste, sami ste krivi za to. Možda se stidite. Možda se bojite da će drugi ljudi doznati. S tim se osjećajima teško nositi, ali podnošenje boli u samoći daleko je teže i štetnije. Jedna od najvažnijih lekcija u procesu vlastitoga iscjeljenja je da zdravi ljudi od drugih traže ono što im treba. Morate priznati svoju potrebu, otvoriti se i biti ranjivi, i zatražiti pomoć. Bilo da vam treba prijateljsko rame za plakanje, razumijevanje drugoga roditelja koji je već proživi ono kroza što trenutno prolazite, ili samo netko za razmjenu ideja, zatražite pomoć.

4. Preispitajte vlastita očekivanja.

Često ispunjavamo očekivanja naših roditelja, bila ona dobra ili loša. U tome smislu, dok istražujete povode homoseksualnosti vašega djeteta, jedino vam mogu predložiti da se molite za dobar ishod, i da se pripremite za najgore. Rijetka je pojava da roditelji žele da im djeca postanu homoseksualci, a vjerojatno vam je najveća želja za vaše dijete da odustane od takvoga načina života. Ima ljudi koji su se odrekli homoseksualnosti, ali dobro pripazite da se vaša nada ne pretvori u očekivanje. Djetetu takvo očekivanje izgleda više kao naredba, a takvi bi se osjećaji mogli ispriječiti među vama.

U knjizi Sexual Identity, autori Mark Yarhouse i Lori Burkett naglašavaju ovu činjenicu: Uz najnoviju pojavu kršćanskoga reklamiranja primjera ljudi koji su uspjeli promijeniti spolnu orijentaciju, neki roditelji mogli bi imati nerealistična očekivanja da će i njihovo dijete postići potpunu promjenu u spolnoj orijentaciji. Takva poruka s vaše strane mogla bi u vašemu djetetu stvoriti osjećaj neuspjeha i odbačenosti, posebice ako i dalje nastave ulagati vrijeme, novac i emocionalnu snagu u profesionalne tretmane ili paraprofesionalne službe kojima bi se trebala postići promjena.

Čak i s osobama koje su iznimno motivirane u postizanju promjene, nema jednostavnih odgovora ili definitivnih formula kojima bi se uklonili svi tragovi istospolne privlačnosti. Izbjegavajte okrivljavanje djeteta i korištenje fraza

«kad bi barem»

ili «da bar,»

kao na primjer «Kada bi samo radio ono što ti oni govore, izliječio bi se,»

«Da se bar ne družiš s ______ , ne bi sada imala ovaj problem,»

ili «Da barem počneš stavljati šminku kao prava djevojka, i malo se dovedeš u red.»

U nekima od takvih fraza možda postoji i tračak istine, ali kada ih izgovarate možete napraviti daleko više štete negoli koristi. Ipak, djeca koja žele pomoć u rješavanju problema istospolne privlačnosti, a koja su blagoslovljena sigurnošću i iskrenom obiteljskom podrškom često doživljavaju brzi napredak.

5. Molite

«Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite.»

Voljena osoba mora ispovjediti grijeh kako bi došlo do iscjeljenja. Ako ne vidite nikakvu očitu mogućnost pokajanja te osobe, onda upravo tu može početi vaša molitva.


Moj četrnaestogodišnji sin upravo je objavio svijetu da je gej. U školi se priključio grupi gej aktivista i želi hodati s drugim dečkima. Trebam li ga prisiliti na psihoterapiju?

Često me nazivaju roditelji koji od mene žele da se susretnem s njihovim sinovima ili kćerima i s njima razgovaram o njihovoj upravo otkrivenoj «gej sklonosti.» Prva stvar koju pokušavam objasniti roditeljima je da ukoliko njihovo dijete ne želi pričati sa mnom, naš susret neće imati nikakvih rezultata. Ipak, još se nikada nisam odbio barem jednom susresti s bilo kojim adolescentom.

Kada mi tinejdžera dovedu protiv njegove volje, kažem roditeljima, a i djetetu, da prisilno savjetovanje rijetko kada urodi plodovima, i pokušavam roditeljima pomoći da uvide kako je najbolje što mogu učiniti zapravo potražiti pomoć i podršku za sebe.

Mnogo je čimbenika koji djeluju u umu svakoga adolescenta koji je upravo «objavio svijetu» da je homoseksualac. Dr. Joseph Nicolosi, koji je radio s tisućama mladića, dobro razumije bitku s kojom se suočavaju dečki u tim godinama. On naglašava da tretman prije ranih dvadesetih godina života predstavlja specifične poteškoće. Tinejdžer tada najsnažnije doživljava spolni nagon, a nakon godina provedenih u tajnosti, izolaciji i osami, većini mladića gej kultura izgleda silno privlačna, sa svojim romantičnim, senzualnim i neobuzdanim osobinama, kao i jednostavnim prihvaćanjem novih članova.

Istovremeno, dok im je libido najsnažniji, osobni identitet je najkrhkiji. U tim godinama adolescent želi eksperimentirati. Iako kasnije može promijeniti mišljenje, predložiti mu u tome razdoblju tretman koji zahtijeva samoanalizu, odlučnost i odricanje skoro je više negoli mladi čovjek može podnijeti.

Drugi korak koji još uvijek može biti učinkovit je dati vašemu sinu na znanje da postoji i druga opcija. Uvijek sam spreman iznijeti svoje svjedočanstvo, znajući da sijem sjeme koje osobi može pomoći da uvidi kako je promjena moguća… Kako bi vaš sin mogao porazgovarati s nekim tko je nekoć bio gej i tko mu može posvjedočiti o svojoj slobodi od homoseksualnosti.

Osim ovoga, što biste kao roditelji trebali raditi? Potvrdite vlastitu ulogu roditelja. Ne možete kompromitirati svoja uvjerenja i moralne vrijednosti i time dopustiti o vama ovisnome djetetu da donosi odluke koje se kose s moralnim standardom vašega doma. Situacija se može zaoštriti, ali ne možete dopustiti da nemoral prođe bez primjedbe. Stoga ne smijete tolerirati njegovo pristajanje uz bilo kakve grupe ili klubove koji «afirmiraju gej kulturu.» Te će grupe dodatno povlađivati njegovome načinu ponašanja, njegovome lažnome identitetu, i djelovati protiv svake mogućnosti pokajanja.

Molim vas da ni u kojemu trenutku ne gubite nadu. Iako sada možda nije spreman, upoznao sam mnoge dečke koji su došli k meni nakon više godina, u želji da ostave za sobom svoj isprazni «gej» način života. Upamtite ovo: Prosječna životna dob homoseksualnoga kandidata za terapiju oporavka su rane dvadesete ili rane tridesete godine.

I mnogi su drugi terapeuti zamijetili da je to životna dob grupe koja najbolje prihvaća tretman. (Bieber 1962, Mayerson i Lief 1965, Rubenstein 1958). To je doba zrele mladosti kada čovjekovi prijatelji stupaju u brak, a obitelj na njega vrši pritisak da učini to isto… Ipak, društveni pritisak nije jedini poticaj. To je doba kada osoba najsnažnije osjeća prirodni poriv ulaska u isključivu i zatvorenu vezu, te se valja odlučiti bilo za izolaciju ili za intimnost zrele osobe (Erickson 1958).

Čovjek se tada mora odlučiti za doživotnu vezu s drugom osobom, i tada treba znati kojega će spola ta druga osoba biti. Stoga, postavite ograničenja i nikada se nemojte prestati moliti za pokajanje. Iako do promjene možda nikada ne dođe, najvjerojatnije je da će se dogoditi u dvadesetim ili tridesetim godinama starosti.

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑