Roditeljski vodič za prevenciju homoseksualnosti – Pitanja i odgovori I (4)

Upravo smo doznali da nam je dijete gej. Je li to naša krivica? Jesmo li negdje pogriješili?

Ovo je najčešće prvo pitanje koje bilo kojemu roditelju padne na pamet nakon što doznaju za homoseksualnost svojega djeteta. Možda vam je srce slomljeno tom spoznajom, a misli će vam vjerojatno grozničavo pretraživati prošlost u potrazi za svakim važnijim preokretom u djetetovome životu, kako biste shvatili što je pošlo krivim smjerom. Ali, ohrabrite se. Odgovor na ovo bolno pitanje oslobodit će vas svake lažne krivnje i omogućiti vam da reagirate na način koji će svima biti od pomoći.

Homoseksualnost nije rezultat samo jednoga čimbenika. Mnogo je utjecaja koji mogu doprinijeti tome stanju:

  • djetetova percepcija,
  • ponašanje roditelja,
  • okružje (koje je najčešće izvan utjecaja bilo kojega roditelja),
  • interakcija s drugima,
  • osobne karakterne predispozicije, i tako dalje.

Iako je određeni obiteljski utjecaj možda oslabio psihu vašega djeteta, zbog čega je podložnije istospolnoj privlačnosti, svaka je osoba odgovorna za vlastito reagiranje u određenim situacijama. Nema roditelja koji bi svojevoljno izazvao spolnu zbunjenost kod svoje djece. Živimo u nesavršenome, posrnulome svijetu, i svi mi donosimo nesavršene odluke za koje smo sami odgovorni.

Razmotrite vlastiti život – o vlastitoj ranjivosti na određene slabosti. Što vas “tjera” u zadovoljavanje tih slabosti? Svakako ne vaši roditelji, ma koliko nesavršeni oni bili. Ni na koji način niste izravno odgovorni za grijeh vašega djeteta.


Kod sina smo primijetili neke vrste ponašanja koje nas donekle uznemiruju (kao na primjer zanimanje za žensku odjeću i poistovjećivanje sa ženskim likovima iz crtića). Jesu li te stvari normalne?

Iako su roditelji sinova koji pokazuju znakove zabrinjavajućega ponašanja ti koji najčešće postavljaju ovo pitanje, svatko tko izravno radi s djecom trebao bi razmisliti o tomu. Neki izraziti znakovi upozorenja mogu dramatično uvećati djetetove šanse da kasnije osjeti istospolnu privlačnost. Te znakove ne treba zanemarivati.

Određene znakove pred-homoseksualnosti lako je prepoznati, a ti se znakovi obično pojavljuju rano u djetetovome životu.

Liječnicima i psiholozima se kaže da uz pomoć sljedećih pet naznaka odrede ima li dijete takav poremećaj:

  1. Stalno pokazivanje želje da bude drugoga spola, ili pak insistiranje da je suprotnoga spola.
  2. Kod dječaka: težnja prema ženskoj odjeći, ili oponašanje ženskoga ukrašavanja. Kod djevojčica: insistiranje na nošenju isključivo stereotipne muške odjeće.
  3. Snažno i uporno biranje uloga suprotnoga spola tijekom igre, ili stalno maštanje o pripadnosti drugome spolu.
  4. Snažna želja za sudjelovanjem u stereotipnim igrama i zabavi suprotnoga spola.
  5. Izražena sklonost igranja s pripadnicima suprotnoga spola.

Većina znakova poremećaja spolnoga identiteta javlja se u predškolskoj dobi, između dvije i četiri godine života.

Odijevanje prema stereotipu suprotnoga spola jedan je od prvih znakova.

Naravno, za većinu spolno zbunjenih dječaka će rani znakovi homoseksualnoga razvoja biti suptilniji –

  • ustezanje od igre s drugim dječacima,
  • strah od grubih igara,
  • stidljivost od razgolićenosti pred drugim muškim osobama (ali ne i pred ženskim osobama),
  • nelagoda kod povezivanja s ocem,
  • i možda pretjerano povezivanje s majkom.

Roditelji moraju razlikovati igru od opsesije kada dijete pokaže

zanimanje za odjeću i aktivnosti suprotnoga spola.

Ne trebaju vas zabrinjavati rijetke epizode takvoga odijevanja. Ipak, trebalo bi vas zabrinuti ako vaš dječak to stalno radi, i ako istovremeno usvaja neke druge zabrinjavajuće navike.

Možda počne koristiti majčinu šminku.

Možda počne izbjegavati druge dječake iz susjedstva i njihove igre, i umjesto toga radije ostaje s sestrama, redovito se s njima igrajući lutkama i kućicama za lutke.

Kasnije možda usvoji i visoki feminizirani ton u glasu.

Možda počne afektirati gestikulacijama,

ili čak hodati poput ženske osobe,

ili ga pak počnu fascinirati duga kosa, naušnice i rupci.

Tipične ženske stvari možda mu postanu posebno zanimljive, čak i do razine opsesije. Zapravo, na kraju se možda bude ponašao više kao djevojčica negoli je to slučaj sa sestrom ili majkom.

Takvim znacima upozorenja morate se pozabaviti.

Ukoliko ne budete intervenirali, šanse da dječak s takvom opsesijom odraste kao homoseksualac, biseksualac ili transseksualac ravne su 75%.

Spolno neusklađen dječak može biti osjećajan, ljubazan, društven, umjetnički nadaren, nježan – i heteroseksualan. Može biti umjetnik, glumac, plesač, kuhar, glazbenik – i heteroseksualan. Te urođene umjetničke crte ono su što on jest, dio divnoga dijapazona ljudskih sposobnosti. Nitko ne bi smio pobijati te sposobnosti i odličja. Uz pravilnu mušku afirmaciju i podršku, sve se te sklonosti mogu razvijati unutar konteksta normalne heteroseksualne muškosti.

Kada homoseksualac, na primjer, kaže da je rođen kao gej, on uglavnom time govori da se, koliko mu sjećanje seže, osjećao drugačijim od drugih dječaka. Ponekad ta različitost uključuje i seksualne osjećaje, ali najčešće se radi samo o nekakvim spolno neprilagođenim ili «spolno atipičnim» odlikama – kao na primjer izbjegavanje grubih dječačkih igara – koje pak nisu izričito seksualnoga karaktera.

Većina dječaka obilježenih kao «Ženski Petko» izrasti će u homoseksualce, a većina homoseksualaca su u djetinjstvu bili feminizirani…


Samohrana sam majka s dvojicom sinova. Čula sam da gubitak oca na dječake može ostaviti negativan utjecaj. Bi li im neki drugi muški uzor mogao pomoći? Što mi savjetujete kako bih zdravo odgojila sinove?

Svatko tko je odlučio uložiti energiju i vrijeme u život maloga djeteta može imati važan utjecaj. Ipak, šteta nastala gubitkom ili odbacivanjem (stvarnim ili zamišljenim) očinskoga uzora može ostati za cijeli život. Ako vašoj djeci nedostaje pozitivan muški uzor, pronađite nekoga iz obitelji ili iz crkve, tko će pomoći ublažiti bol zbog nepostojećega očevoga utjecaja.

Molim vas da ne brinete umišljajući da se baš svako dijete koje odraste bez oca na kraju bori s homoseksualnošću. I drugi su čimbenici važni u toj priči. Istovremeno biste trebali biti svjesni nekih stvari koje pomažu u zdravoj formaciji spolnoga identiteta, i baviti se njima. Neka vas utješi činjenica da se homoseksualnost može spriječiti.

Ipak, ostaje činjenica da oni koji se bore s homoseksualnošću U velikom broju slučajeva nisu kod kuće imali muški uzor tijekom razvoja u ranome djetinjstvu, bilo da se radi o ocu, zamjeni za oca ili pak starijem bratu. Odsustvo muškoga uzora s kojim se dijete može identificirati još je više karakteristično za najteže zbunjene i feminizirane dječake.

U slučajevima kada je otac, ili zamjenski otac, bio prisutan u domu, tipično je da ga se opisuje kao psihološki odvojenoga od obitelji. Što je zaključak svega ovoga? Nije bilo koja zamjena dobrodošla. Uvjerite se prvo da muškarac kojega odaberete razumije važnost dosljednosti, predanosti i afirmacije. Sinovima ne možete priuštiti još jedan negativni uzor muškosti. Dr. Joseph i Linda Nicolosi predlažu samohranoj majci kako na tri načina može poboljšati zdrav emocionalni i spolni razvoj svojih sinova:

1. Može odnos majka-sin držati pod kontrolom.

Samohrane majke trebale bi paziti da ne dođe do pretjerano bliskoga odnosa sa sinovima. Ako samohrana majka nema emocionalno sigurnu vezu s muškarcem, može pokušavati nesvjesno zadovoljiti svoje emocionalne potrebe sa sinom, ostvarujući nezdravu i pretjerano intimnu povezanost koja možda naizgled zadovoljava njezine potrebe, ali nije u interesu njezinoga sina.

Autori nadalje upozoravaju kako ovo posebice važi kada je dječak skloniji zabuni u spolnome identitetu.

“Dječak nesigurnoga spolnog identiteta tipično je bistar i rječit. Takav dječak kao da vrlo dobro čita majčine misli, a osjećajući majčinu ovisnost o njemu, može naučiti kako manipulirati njezinim emocijama, što ga pak postupno može pretvoriti u nediscipliniranoga, razmaženog, nezrelog i egocentričnog mladića koji se nije spreman suočiti sa zahtjevima stvarnoga svijeta.”

2. Može poticati identifikaciju s muškim uzorom.

Samohrana majka mora se dodatno potruditi po pitanju afirmacije muževnosti svojega sina. Od samoga početka mora dati sve od sebe da on shvati kako je njegova muškost različita od njezine ženskosti, te da je ta razlika dobra i zdrava, i da je dio njegovoga identiteta.

Promatrao sam kako moja supruga potiče muževnost naših sinova na način koji bi bilo kojoj majci mogao biti dobra smjernica. Dok se naši mališani vani igraju – što za njih najčešće znači igranje u prašini, blatu, pijesku, s raznim bubama – često čujem kako im moja žena govori,

“Dečki, baš sam zahvalna Bogu što vas je napravio baš kakvi jeste! Mama mrzi prljanje, kao i većina curica koje znam, ali vama se to sviđa, i zbog toga ste tako posebni.”

Njihova je pak reakcija isprsiti se koliko već mogu, i tražiti od mame dodatnu pohvalu.

Pokušajte iznaći slične načine kreativnoga potvrđivanja spolnoga identiteta vaše djece. Samohrane majke moraju također dobro paziti kako govore o muškarcima i kako svojim ranjivim sinovima predstavljaju muževnost.

“Samohrana majka može na pozitivan način poštovati i održavati uspomenu na oca, čak i ako možda nije za očekivati da će se otac ikada vratiti, i time pomicati pozitivnu sliku ‘dobroga oca’,”

“S druge strane, ako se o muškarcima u kući često govori negativnim tonom, dječak može nesvjesno usvojiti feminizirane crte i afektiranje kako bi se osigurao od majčinoga odbacivanja.”

3. Može sinovima pronaći muški uzor.

Postojanje zamjenskoga oca može biti korisno. Važno je da samohrana majka podržava dječakove muške interese, da ih potiče i ohrabruje. Nije dobro ako majka svojim ponašanjem iznosi poruku

da će se ona i njezin sin «snaći i sami» jer im je bilo kakav muškarac suvišan element u obitelji.

Dakle, pripazite i ne budite pretjerano zaštitnički nastrojeni – ili tjeskobni. Dopustite sinu da bude dječak, pomognite mu da doživi vlastitu muževnost, i nemojte ga razmaziti zbog osjećaja krivnje, što je česta kompenzacija zbog nedostatka oca u obitelji. Odluke pokušajte donositi smireno, koristite zdrav razum, i pazite na znakove upozorenja.


Kod naše kćeri vidimo neke naznake zbog kojih smo zabrinuti za njezin spolni identitet. Jesmo li samo pretjerano osjetljivi, ili pak trebamo potražiti pomoć?

Popis pitanja koja će roditeljima pomoći da procijene vjerojatnost nezdravoga razvoja djevojčica. Sljedeća je lista pitanja namijenjena roditeljima koji sumnjaju na mogućnost spolne zbunjenosti kod svoje kćeri. Razmislite o sljedećim pitanjima, potom o njima raspravite s bračnim drugom. Ovim popisom pitanja nemoguće je obuhvatiti sve opcije pred-lezbijstva kod djevojčica, jer su korijeni lezbijstva kompleksniji od korijena muške homoseksualnosti, međutim ova pitanja ipak pružaju važnu početnu točku:

  1. Je li vaša kći izrazito netipičnoga ponašanja za ženski spol?
  2. Ograđuje li se od vlastite spolne anatomije?
  3. Prilazi li majci s pitanjima? Traži li od majke da bilo što rade zajedno? Pokazuje li majci svoje igračke, igre i aktivnosti, ili radije odlazi k ocu? Ima li opušten i topao odnos s majkom? Uživa li u tipičnim «ženskim aktivnostima» s majkom?
  4. U kojoj se mjeri vaša kći povezuje ili opušteno odnosi prema drugim djevojčicama?
  5. Odbija li vaša kći kategorički ideju da će jednoga dana odrasti, udati se i imati djecu?
  6. Koliko rano u njezinome životu, i koliko često ste zamijetili sljedeće načine ponašanja? – odijevanje kao dječak i odbijanje ženske odjeće – pokreti i ponašanje tipični za suprotni spol, uključujući i oponašanje glasa – biranje igrački i aktivnosti tipičnih za suprotni spol – odbijanje i nezainteresiranost za djevojčice i njihove igre – uporno korištenje muškoga imena
  7. Potiče li otac djevojčicu da razvija svoju ženskost?

Zapamtite da nisu svi izrazi zanimanja za aktivnosti drugoga spola uzrok za paniku. Stoga pazite da svoju kćer ne stavite u neugodan položaj zbog samo povremenih epizoda. Promatrajte koliko se često ponavljaju takve aktivnosti i koliko traju. Ne brinite se ako djevojčica hoda po kući u tatinim cipelama. Ali ako to nastavi činiti mjesecima, ako pritom navaljuje da joj kupite mušku odjeću, tada vam možda treba i vanjska pomoć i savjetovanje. Pokažite joj da je curica. Pokazujući joj i govoreći da cijenite njezinu ženskost uvelike ćete vašoj djevojčici pomoći da pronađe svoje mjesto u svijetu žena.

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑