Razotkrivanje gay-pokreta (7. dio): Povezanost pedofilije i homoseksualnosti

Prema Oxfamovoj studiji, jedna je grupa ljudi 2014. posjedovala 48% cjelokupnog svjetskog bogatstva. Teško je reći je li to previše, premalo ili taman koliko treba – bez da se zna o kolikoj se grupi ljudi radi. Ako ta grupa ljudi čini samo 1% stanovništva (link) , onda možemo reći da nešto nije u redu s tom grupom ljudi (ili s ostalima koji to trpe). Isto tako bi bilo nesrazmjerno i da 3% populacije posjeduje 30% ukupnog bogatstva, zar ne?

Sada zamislite da se ne radi o bogatoj eliti i svjetskom bogatstvu, nego o 3% homoseksualaca u populaciji i dječacima koji predstavljaju 30% seksualno zlostavljane djece. Zbog identičnog nesrazmjera može se reći da nešto ozbiljno nije u redu s tih 3% ljudi.

Kako to da ovako jasna povezanost homoseksualnosti i pedofilije nije tako predstavljena i u medijima? Nije to neka viša matematika – usporediti 3% sa 30% (to je statistička signifikantnost). Dapače, mediji tvrde

“…pogrešno je vjerovanje da muškarci koji seksualno zlostavljaju dječake su homoseksualni. Zapravo, većina muškaraca koji seksualno zlostavljaju djecu žive kao heteroseksulni muškarci”.

Istina, većinu svjetskog bogatstva (52% je više od 48%) ipak posjeduju siromašni – njih/nas 99%.

pedodemot_zps9d69127f70% zlostavljane djece otpada na djevojčice koje su seksualno zlostavljali muškarci – očito heteroseksualni. Da, pretežiti dio seksualnog zlostavljanja djece zaista obavljaju heteroseksualni muškarci. No jedna druga sićušna grupa se “pobrinula” za čak 30% preostale djece.

Pa, čiji su onda muškarci koji siluju dječake? 

Koliko je potrebno dokazivanja da je 3% nesrazmjerno sa 30%? Inače je dovoljna i daleko manja statistička signifikantnost. No, u totalitarnom društvu političke korektnosti to ništa ne vrijedi. Žalim, drugovi i drugarice liberali: homoseksualnost i pedofilija jesu povezane.

Evo te logike:

  1. Gotovo svi pedofili su muškarci.
  2. Značajan postotak pedofilskih žrtava su dječaci (25-33%).
  3. Samo je mali postotak muškaraca homoseksualan (cca 3% u SAD, dok je izvan SAD duplo manje).
  4. ZAKLJUČAK: homoseksualni pedofili su nesrazmjerno zastupljeni (3 naspram 30)

Izvori za (1) do (4):

(1) Iz knjige “Sexual Offending Against Children”:

 “Široko je rašireno vjerovanje da veliku većinu seksualnog zlostavljanja djece izvedu muškarci. Zaista, na 3000 muškaraca seksualnih napadača u zatvorima Engleske i Walesa bilo je samo 12 ženskih!”.

(2) “Journal of Child Psychiatry”:

“suvremene studije pokazuju da se omjer zlostavljanih djevojčica prema dječacima značajno smanjuje. . . . 2-4 djevojčice na 1 dječaka…. prijavljivanje seksualnog zlostavljanja dječaka je vjerojatno rjeđe”.

Nikako ne želimo ovdje umanjivati problem zlostavljanja djevojčica. Pornofikacija i seksualizacija društva su gorivo za sva seksualna zlostavljanja. Ovdje se želi raskrinkati prešućena veza pedofilije i homoseksualnosti.

(3) “National Survey of Men” (nacionalno reprezentativan uzorak od 3321 muškarca 20-39 godina objavljen u “Family Planning Perspectives”):

“2% od seksualno aktivnih muškaraca je imalo seksualne aktivnosti s istim spolom unutar 10 godina”.

(4) Homoseksualni pedofili seksualno zlostavljaju djecu daleko više uspoređujući postotak homoseksualaca u općoj populaciji. Studija 457 muških seksualnih prijestupnika protiv djece u “Journal of Sex and Marital Therapy” nalazi da 

“približno 1/3 je imalo seksualne aktivnosti usmjerene prema muškoj djeci”. Iako heteroseksualci premašuju homoseksualce u razmjeru cca 30-40 na 1, homoseksualni pedofili čine 1/3 ukupnog broja seksualnih prijestupnika protiv djece”

“Archives of Sexual Behavior”:

“Dokazi pokazuju da samo 2-4% muškaraca preferiraju muškarce. Suprotno, oko 20-40% muškaraca koje privlače djeca preferiraju dječake. Stoga je među pedofilima udjel homoseksualne privlačnosti 6-20 puta veći.”

Da li su muškarci koji zlostavljaju dječake zaista homoseksualci?

_SP32-20150823-2305521/3 zlostavljanja (25-33% dječaka) obave muškarci iz skupine 2-3% homoseksualnih. Pa kako onda homoseksualni aktivisti izbjegavaju ovaj očiti logičan zaključak? Uz pomoć vlastite tvrdnje da muškarci koji zlostavljau dječake nisu homoseksualci (!).

(1) U tu svrhu su napravili sofističku definiciju da homoseksualnost treba definirati kako njih privlače odrasle osobe istog spola. Te da takve osobe ne privlače djeca. Jednako bi i “heteroseksualna zajednica” mogla odgovoriti da heteroseksualci nikako nisu pedofili; zato što heteroseksualce privlače odrasle žene.

Međutim, studija seksualnih prijestupnika nad muškom djecom u Behavior Research and Therapy nalazi da muške homoseksualne pedofile seksualno privlače muškarci svih godišta. U usporedbi s ne-prijestupnicima oni su pokazali veće seksualno uzbuđenje na slajdove golih muškaraca od 24 godine. “Kao grupa, zlostavljači djece reagiraju s umjerenim seksualnim uzbuđenjem na gole muškarce svih godina.” Slično, kanadska studija zatvorenika zbog pedofilije u Journal of Interpersonal Violence navodi da neki od njih također sudjeluju u homoseksualnim aktivnostima s odraslim muškarcima u zatvoru.

Mnogi pedofili sebe smatraju homoseksualnima. Studija 229 osuđenih zlostavljača djece u Archives of Sexual Behavior nalazi da “86% napadača na dječake opisuje sebe kao homoseksualne ili biseksualne”

(2) Pro-homoseksualni aktivisti tvrde da se muškarac koji zlostavlja dječake (ali također ima seksualne odnose s odraslim ženama i možda je čak oženjen i ima djecu), da se on ne može smatrati homoseksualnim. Samo uvrnuti um može doći do konstatacije da zato što neki silovatelj dječaka ima ženu i djecu (i heteroseksualne odnose) – da to što je učinio dječaku prestaje time biti homoseksualni akt. Homoseksualni akt je onaj nad/s osobom istoga spola, neovisno što se radilo prije i poslije njega.

Činjenica je: homoseksualnost i pedofilija su preklapajuće kategorije.

50 nijansi pedofilije

Kako bi se sve razvodnilo i odvratilo pogled s povezanosti pedofilije i homoseksualnosti, nastoji se sve to razmrviti terminologijom:

  • Pederastija (prema dječaku adolescentu, adolescencija=prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih 15-20)
  • Efebofilija (prema osobama u kasnim fazama adolescencije 15-19 godina),
  • Hebefilija (prema adolescentima u pubertetu, 11-14)
  • Pedofilija (prema djeci pred-puberteta)
  • Infantofilija (prema djeci 0-3)

Žrtvama i roditeljima je potpuno svejedno kako pažljivo i suptilno akademska zajednica klasificira silovatelje, pa ih mi sve i dalje zovemo pedofili.

images (92)

Pedofilija u gay kulturi

David Thorstad, homoseksualni aktivist i povjesničar gay pokreta tvrdi da postoji prirodna i neporeciva veza između homoseksualnosti i pedofilije: “Boy-lovers su bili uključeni u gay pokret od početka i njihova prisutnost je tolerirana”. 1985. North American Man-Boy Love Association (NAMBLA), koja otvoreno zagovara “odrasli-dijete” seks je priznati član International Lesbian and Gay Association (ILGA). Uzgred: jedini predsjednik neke države koji je pozdravio skup ove organizacije je bio baš hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Dok je samu godišnju konferenciju u Zagrebu i službeno otvorila ministrica Vesna Pusić.

nambla (1)

Pedofilne teme u gay literaturi

Mary Eberstadt dokumentira kako je erodirao tabu seksa s djecom na primjerima pedofilije u gay književnosti

“Gay literatura je bogata idiličnim prikazima ‘međugeneracijskih veza’ u “mainstream” homoseksualnim antologijama. The Gay Canon: Great Books Every Gay Man Should Read donosi priče koje sadrže scene “man-boy” seksa. Druga antologija, A History of Gay Literature: The Male Tradition, uključuje podugačko poglavlje ‘Boys and Boyhood’ gdje se definitivno može vidjeti kako pro-pedofilska literatura funkcionira.”

Značajni postotak gay bestselera sadrži pedofilske teme:

  • “Some Boys”, opisana kao “memoari ljubitelja dječaka” koji “evocira autorove mlade prijatelje kroz dekade”;
  • “For a Lost Soldier”: priča o seksualnom odnosu između vojnika i 11-godišnjeg dječaka
  • “A Good Start, Considering”: još jedna priča o 11-godišnjem (!) dječaku koji trpi zlostavljanje ali ga spasi tinejdžer koji “mu nudi ljubav”
  • “The Age Taboo”, “Boy-lovers… nisu zlostavljači djece. Zlostavljači su… roditelji koji forsiraju svoj kruti moral na mlade ljude koji su pod njihovim starateljstvom.”

635711281948630902-Gays007Neki homoseksualni komentatori otvoreno priznaju da unutar gay zajednice postoji kobna fascinacija s pedofilijom. Lezbijska kolumnistica Paula Martinac, piše u homoseksualnom Washington Blade:

Neki gayevi još drže da odrasli koji ima istospolnu vezu s nekim ispod zakonske starosti zapravo čini neku vrstu usluge. . . . “Odrasli-mladi” seks se vidi kao važan aspekt gay kulture. . . . . Ova romantizirana verzija je glavna osobina gay književnosti…. Kada neki gayevi afirmiraju “odrasli-mladi” seks, dok istovremeno tvrde ‘Mi nismo pedofili’, oni šalju nedosljednu poruku društvu.. . . . Lezbijska i gay zajednica neće nikada uspjeti u borbi protiv pedofilskog stereotipa dok ne prestanemo podržavati seks s mladima.

Pazite samo ovaj opis drvenog željeza: “…neće nikada uspjeti u borbi protiv pedofilskog stereotipa dok ne prestanemo podržavati seks s mladima.” Dakle, problem su isključivo stereotipi.

 
Posljedice homoseksualnog zlostavljanja djece

Možda najtragičniji aspekt homoseksualno-pedofilske povezanosti je činjenica da muškarci koji seksualno zlostavljaju dječake vrlo često uvode svoje žrtve u homoseksualnost i kasnije pedofiliju. Dokazi pokazuju da visok postotak homoseksualaca i pedofila su sami bili seksualno zlostavljani dok su bili djeca. Homoseksualnost se “sije”. Tako zlostavljači odlučuju o budućoj seksualnoj orijentaciju svojih žrtava.

The Archives of Sexual Behavior :

46% od homoseksualnih muškaraca i 22% od homoseksualnih žena priznajue da je kao dijete bilo zlostavljano od osobe istog spola. To je u suprotnosti sa 7% heteroseksualnih muškaraca i 1% heteroseksualnih žena.

Da li i ovu statističku signifikantnost (46 prema 7 , odnosno 22 prema 1) treba nekome objašnjavati što to znači? Druga studija 279 homoseksualnih / biseksualnih muškaraca s AIDS-om u Journal of the American Medical Association:

“Više od pola je priznalo seksualni akt s odraslim muškarcem u svojoj dobi 16 godina, a približno 20% u dobi s 10 godina starosti.”

Ekspert David Finkelhor nalazi da:

Dječaci žrtve starijih muškaraca su preko 4 puta vjerojatniji da će ući u homoseksualnost nego ne-žrtve zlostavljanja. To će biti u gotovo pola dječaka s takvim iskustvom. Dalje, adolescenti često povezuju svoju homoseksualnost sa svojim iskustvom kao seksualne žrtve..

images (100)

Homoseksualci se ne mogu reproducirati – jedini prilično siguran način “razmnožavanja” je silovanje vaše djece.

Drukčije, mentalno silovanje djece i djetinjstva se odvija u školama od strane raznih zdravstvenih odgoja – dok roditelji odrađuju svojih 8 sati. Osvajanje pozicija u obrazovanju je prioritet #1 za gay pokret. Stoga su razni bijelosvjetski Iskoraci i Kontre toliko angažirani u obrazovnoj sferi, te ne stignu pomagati nesebično pomagati potrebitima. Zato jer to proširuje bazu za frenetični promiskuitet, a koji prebrzo troši resurse svježih pristupačnih tjelesa (“LGBT kao javnozdravstveni horor).

U prosjeku jedan hetero-silovatelj zlostavlja 20 djevojčica.

Jedan homoseksualni-silovatelj u prosjeku zlostavlja 150 dječaka (“Where are the arrests of thousands of men who give AIDS to boys?“).

Gay magazin “Advocate” tvrdi da je 21% njegovih čitatelja bilo seksualno zlostavljano kao djeca. Nisu uzeli u obzir za dob iznad 15 godina, pa bi to, po njihovoj procjeni bilo onda duplo više. Proučavajući biografije 150 poznatih homoseksualaca, isti časopis je našao da 67% njih uključuje “man-boy” seks.

Silovane djevojčice će vjerojatnije postati lezbijke.

Silovani dječaci će vjerojatnije postati homoseksualni, a potom i sami silovatelji (ovaj program “gay-ucijepljivanja” prilično dobro funkcionira). Jedino je u stručnim krugovima poznat podatak da će to činiti djeci približno iste dobi koje su bili i sami u vrijeme zlostavljanja.

 Rana trauma zlostavljanja djeteta ne samo da mijenja kemiju mozga, nego su u većem riziku depresije i emocionalnih bolesti tijekom život – pokazuju istraživanja. Ovaj emocionalni debalans je pak tipičan za homoseksualne osobe, te osobe sklone alkoholu i drogi (izraženi pratitelji homoseksualnog načina života).

Za homoseksualizaciju društva nije važno što se homoseksualci ne mogu reproducirati. Važno je samo da društvo osigura:

  • dovoljno silovanja djece,
  • dovoljno odsutnih očeva (fizički ili emocinalno) i
  • dovoljno disfunkcionalnih obitelji.

Onda sve samo od sebe ide dalje.



Izvor: http://www.emaso.com/links/ref-articles/ref10eB/ref10eB.htm

Oglasi

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑