6 godina poslije LGBT-referenduma u Hrvatskoj (1)

Referendum o braku je bio 2013. Može se reći da je to bio jedini uspjeh direktne demokracije u Hrvatskoj. Politička elita se nakon toga zabrinula da bi se narodu moglo svidjeti da odlučuje sam o njemu bitnim pitanjima – nakon što u koalicijskim kuhinjama ispare interesi građana, kao i dana obećanja pred izbore.

Prije Referenduma se bila razvila živa rasprava o LGBT. Prema onome što se u 5-6 godina dalje odvijalo na homo planu u svijetu, može se reći da su Hrvati bili vrlo dalekovidni, mnogo dalekovidniji od drugih naroda. Malo kojem narodu je uspjelo (demokratski) nametnuti svoju vlastitu većinsku volju svojim vlastodršcima, a koji onda primiše packe od globalističke elite.

Još jedno vrijeme se i nakon Referenduma istitravala ova problematika u javnosti. Iz tog vremena, iz 2014. seže jedan tekst od 178 stranica (kompletan polu-uređen tekst možete i skinuti u PDF obliku) koji je u vrlo slobodnoj formi prenio forumske debate. Stoga i stil teksta odražava nešto mlađe sudionike u raspravi, vjerojatno studentske dobi i slične.

Danas, 5-6 godina poslije svjedočimo koliko je sve to još aktualnije danas, odnosno u što se ova civilizacijska gangrena razvila. Još jednom se treba podsjetiti tada nježnog pitanja “Što ti smetaju, njihova je stvar što rade u svoja 4 zida… zašto misliš da to utječe na tvoj brak…”.

Stoga slijede najzanimljiviji izvodi iz tog originalnog teksta. Stotine tamo navedenih linkova su izbačene, no mogu se naći u PDF-u. Ako više ne funkcioniraju, može ih se ipak naći u web-arhivi web.archive.org, copy/paste-anjem željenog linka.

Stavite spin-pitanja i odgovore u 5-6 godišnju perspektivu i zapanjit ćete se kako su se u međuvremenu obistinila predviđanja. Diljem svijeta: Posvajanja djece. Roditelj1 i Roditelj2. Cvjećari, fotografi, organizatori vjenčanja, slastičari, matičari… u zatvorima kao žrtve ove seksualne revolucije. “Provaljeni” ženski zahodi i sada su “Zahod za sve”. Muškarci koji kažu da se osjećaju ženama danas pobjeđuju u ženskim sportovima, stižu za kitu ispred djevojaka. Djecu u vrtiću podučavaju o homoseksualnim činima, pa će za njih znati prije maminih i tatinih čina. Ne puno stariju djecu kemijski kastriraju u ime transgenderizma… i tako dalje i tako dalje.

Prema ovim naknadnim događanjima netko može zaključiti da je navedeni tekst previše točnopredviđajući da bi zaista bio iz tamo 2014. No, vjerujte mi da je tekst zaista iz 2014., jer sam ga tada nekako i downloadao, ne znajući sve do danas što bih s njim.

Zahvaljujem nepoznatom moderatoru koji je sve ovo napravio: [citiranje slijedi]


Uvod

Zapis misli koji slijedi razvio se iz bilješki nastalih na osnovi/nakon, sada već pradavnog, posjeta forumu portala Križ života i temi “Homoseksualnost”. U međuvremenu je imenovana tema nestala s foruma (iako je bila dugačka stotine stranica) a kasnije i sam forum zajedno s portalom). Usporedno s time i sam je sadržaj i cilj ovog dokumenta davno prerastao okvire “običnog” forumskog odgovora. Transformacija u standardni/formalni oblik rada/manifesta/pamfleta/disertacije tek je u tijeku i sam je tekst još uvijek ispresijecan ostatcima forumske diskusije i njenih aktera (a koji se pak svi i ne tiču teme queer teorije/ideologije/aktivizma) te povećom količinom nesortiranih informacija, isječaka, linkova i misli, što mojih što tuđih. U principu bi konačan oblik trebao biti standardna teorem-dokaz-prigovor-odgovor forma, iako poneki zaostatak ‘forumskog duha’ može biti dobrodošao radi opipljivijeg dojma ‘spojenosti sa stvarnim životom’.

Tekst je objavljen prije završetka zbog enormnog vremena već utrošenog na njegovo stvaranje i istovremene nejenjavajuće aktualnosti tematike na svjetskoj razini. Do konačnog uređenja slučajnom prolazniku može poslužiti bar kao izvor informacija kao i uvid u jednu točku gledišta.

Vrijeme zadnje izmjene: 06.09.2014

S obzirom na stanje i duljinu ovog dokumenta dajem na početku jednu kratku listu često postavljanih pitanja (i nažalost jednostavno preplitkih spinova) i odgovora na temu pro/kontra redefinicije braka i queer aktivizma, koja možda mogu dati grubi osjećaj sadržaja i ovog dokumenta a tiču se i nedavnog RH referenduma o ustavnoj definiciji braka.

1. SPIN-PITANJE: Što imaš od diskriminacije i ograničavanja tuđih prava?

1. ODGOVOR: Na osnovu čega pretpostavljate da je “gay brak” “ljudsko pravo”?

• Niti nedavne “progay” presude Vrhovnog suda SAD-a (slučajevi “DOMA” i “Prop8″) ili ECHR-a (slučaj građanskih zajednica u Grčkoj) nisu izmislile/”uspostavile” pravo (bilo ljudsko, građansko ili ustavno) na “istospolni brak”.

• Osim/mimo pravnih gledišta, dovoljno je otići korak natrag i postaviti jednostavno logično pitanje: kako nešto može istovremeno biti i “ljudsko pravo” i “društveni konstrukt” (jer proizvoljni “kako ga mi sebi zamislimo” brak, koji nije baziran na spolnoj komplementarnosti ljudskog bića te djece koja iz iste proizlaze, sigurno ne predstavlja “prirodan konstrukt” odnosno objektivnu stvarnost)?

2. ODGOVOR: Bilo koja definicija braka pa tako i “gay brak” jest “diskriminatorna”.

Vrlo jednostavno: izvorno značenje riječi (latinski discriminare) jest razlikovanje odnosno razlučivanje pa tako i “gay brak” definira što jest brak a što nije. Uvodi nova ili zadržava postojeća, potecijalno “diskriminatorna”, ograničenja: dvojeodraslihposlovno sposobnihljudiu-ne-prebliskom-srodstvu.

Drugim riječima: prvo očito diskriminatorno ograničenje predstavlja broj dva jer je isti ništa drugo nego implikacija odnosno zaostatak prijašnje prirodne definicije na bazi binarne/dvojne spolne prirode čovjeka, a ako smo iz srži braka izbacili ženu, muškarca i djecu – koji se racionalni razlog može ponuditi za inzistiranje na “tamo nekom broju dva”?

Trećim riječima: ako ste za “gay brak” znači li to da ste zapravo ograničeno uskogrudni i protiv nesputane i otvorene, višestruke ljubavi slobodne od ljubomore i posesivnosti?

Srodstvo i tabu incesta? Potpuno nebitno u neplodnim zajednicama. Zar ste stvarno toliko uskogrudni da ograničite tu novu, duplu ljubav dvije (ili tri) sestre? Konačno, ne radi se o diskriminaciji osoba nego o diskriminaciji (u smislu razlikovanja) zajednica/ponašanja/životnog stila – istoj onoj diskriminaciji koja je inherentna postupku posvajanja djeteta: gdje je prvi kriterij po kojem se rangiraju (diskriminiraju) kandidati primarni interes djeteta.

3. ODGOVOR: Brak nije potreban za regulaciju alternativnih životnih zajednica.

Institucijom registriranog partnerstva moguće je riješiti sve zakonske probleme alternativnih životnih zajednica (poput nasljeđivanja, posjećivanja u bolnici i sl.) osim naravno potvrđenja ideoloških dogmi da su “sve zajednice jednake” (kad već priroda kaže da nisu) i da bilo tko može imati “pravo” na dijete (na drugu ljudsku osobu, i da posljedično automatski djeca nemaju pravo na oca i majku).

4. ODGOVOR: Klasični spin ad hominem difamacije cirkularnom argumentacijom

Pitanje pretpostavlja ono što želi implicirati: da je svatko tko podržava viziju braka i obitelji kakva još uvijek vrijedi u velikoj većini društava zapravo obični zlikovac koji je protiv nekoga.

Naprotiv, inicijativa za prirodan brak je upravo pro a ne kontra. Ona je

  • za pravo na prigovor savjesti,
  • za pravo djeteta na prirodne roditelje,
  • za slobodu govora i misli,
  • za slobodu od indoktrinacije i državno nametnute i k tome manjinske ideologije,
  • za slobodu od prinudnog sufinanciranja rodne (ili bilo koje druge) ideologije kroz plaćanje poreza,
  • za vjersku i svjetonazorsku slobodu…

Naravno, stav za nešto često uključuje i stav protiv nečega, pa tako ovaj referendum ima određenu snagu i da spriječi totalitarne tendencije vlasti da primjerice počne prisiljavati

  • matičare da čine ono što kada su oni stjecali svoje zvanje nikome nije palo ni na pamet,
  • ili pak psihologe i socijalne djelatnike da potpisuju predavanje djeteta duetu tata samo da zadovolje antidiskriminacijsku kvotu iako postoje i mama i tata koji bi rado udomili to dijete,
  • ili pak…

2. Što imaš protiv “gay braka”?

1. Zahtijeva umjetnu (ideološki konstruiranu) redefiniciju koncepta braka

i posljedičnu radikalnu i kompleksnu izmjenu postojećeg zakonodavstva kojom brak gubi svaku vezu s prirodom čovjeka i postaje čisto apstraktan koncept baziran na queer teoriji, ugovornom pravu i ekonomiji podložan daljnjem beskonačnom redefiniranju (npr. pretprošlogodišnji u-zadnji-tren-spriječeni propagandni film Zagreb Pridea jasno je dao do znanja da oni misle da je sasvim zdravo da dijete odgajaju transseksualci; u Kanadi, Nizozemskoj i SAD-u već postoje zahtjevi za legalizacijom poliamorije/poligamije koji su u određenoj mjeri negdje već i ispunjeni, itd…). Slijedeće logično pitanje jest zašto bi se država uopće trebala baviti tom “apstrakcijom”?

2. Ukida pravo djeteta na biološke roditelje, majku i oca, te ih pretvara u homofoban koncept.

Politički korektna dogma prešutno će odobravati svjesno dovođenje na svijet djece koja o minimalno jednom biološkom roditelju neće znati ništa (što već samo po sebi predstavlja hendikep u slučaju genetskih bolesti) osim da su se za njih bavili oblikom reproduktivne prostitucije:

  • ili anonimna surogatska “majka” (“ljudska nesilica”) koja se nakon rođenja odmah odriče svog djeteta zbog novca (i uskraćuje mu najsnažniju prirodnu potrebu, onu za majčinim grudima)
  • ili anonimni “otac” donor koji je upotpunio kućni budžet “vođenjem ljubavi” sa sterilnom čašom.

Jednostavno tvrdeći da je “binarni rodni sustav” društveno nametnuta konvencija (pretpostavljam i kod svih ostalih eukariotskih organizama) ta nas (uistinu društveno nametnuta) “istina” uči da djeci zapravo nisu potrebni modeli prirodnih muško-žensko, majka-otac i muž-žena odnosa.

Posljedično, ne dozvoljava niti da u procesu posvajanja prednost imaju prirodne obitelji da se ne povrijedi proglašena “jednakost” čime se direktno oštećuje dijete,

  • (a) uskračujući mu optimalno i nezbunjujuće okruženje koje po svojoj (evoluiranoj) prirodi očekuje i
  • (b) ukidajući dobrotvorni status (oslobođenje od poreza) i bilo kakvo državno subvencioniranje svih ustanova za nezbrinutu djecu koja ne žele davati djecu homoseksualnim zajednicama ili samo žele dati prioritet prirodnim obiteljima (čime ih se često prisiljava na zatvaranje).

I posvojena i “naručena”/”proizvedena” djeca u takvim su “brakovima” osuđena shvatiti (pa zatomiti?) da njihove “obitelji” nisu tako savršeno normalne već pri prvoj proslavi majčinog i/ili očevog dana u vrtiću (naravno dok se ti zastarjeli nazivi ne zamijene nekim novim bezličnim “inkluzivnim” slavljem).

3. U praksi predstavlja samo moćan alat za daljnje nametanje jednoumlja, queer ideologije i norm(al)izaciju preostalih slova LGBTTIIQQA”kratice”.

Iskustvo zemalja koje su uvele “inkluzivni” brak pokazuje da se samo manji dio “neheteroseksualnih osoba” na njega i odlučuje dok je s druge strane poslužio, između ostalog, kao isprika za:

  • ukidanje “prigovora savjesti” (i dijeljenje otkaza odnosno izvođenje pred sud npr. matičara ili privatnih uslužnih djelatnika, od cvjećara do orguljaša, koji odbiju provesti ili poslužiti ceremonije ili proslave sklapanja istospolnih brakova)
  • kriminalizaciju dragovoljne terapije poremećaja seksualne orijentacije
  • totalitarno gaženje slobode govora kroz Orwelijanske zakone protiv “govora mržnje” (u što, prema queer aktivistima, spada i izjava da djeca imaju pravo na oca i majku kao i npr. javno iznošenje vjerskog nauka o ljudskoj spolnosti)
  • ukidanje mogućnosti posvajanja djece supružnicima koji nemaju “pozitivan stav o homoseksualnosti” (npr. drže da je spolni odnos između osoba istog spola protivan “naravnom zakonu” i krajnjem čovjekovom ispunjenju ili da je jednostavno izvor zaraze ili da nikad ne može biti moralan)
  • uvođenje još eksplicitnijeg “seksualnog odgoja” u školi i u sve ranijoj dobi (uz uskraćivanje znanstvenih statističkih činjenica o zdravstvenoj štetnosti tih “alternativnih seksualnih životnih stilova”)
  • uvođenje (poreznim novcem financirane) službene indoktrinacije djece još od vrtićke dobi “potpunom normalnošću” homo, trans, xyz… seksualnosti
  • omogućavanje “dječacima koji se osjećaju kao djevojčice” da koriste ženske školske WC-e i obrnuto

3. Zar nemamo trenutno važnijih problema od definiranja obitelji i braka?

Imamo:

•     Inicijativa za obranu statusa quo je po prirodi reakcionarna, tj. reagira na druge inicijative koje žele promijeniti trenutno stanje, u tom smislu “krivnju” za “trošenje vremena i novaca” snose inicijative koje pokreću promjene.

Inicijative za redefinicijom braka (i društvenog shvaćanja ljudske spolnosti kao i učenja o istoj u javnim školama) aktivne su i glasne već više od deset godina i nikada se nisu pozivale na demokratsku proceduru nego na moć vlasti (i/ili sudstva u commonlaw državama) da ispune njihove zahtjeve neovisno o volji građana.

Zašto je onda odjednom problem ako se (i) taj proces “dovede u pitanje” i to još demokratskim putem referenduma? Ako je ova tema tobože toliko nebitna ili nepotrebna zašto je izazvala toliku histeriju, zgražanje, vrijeđanje i pozive na linč “lijevo”/”liberalno”/”progresivnog” dijela društva koje misli da je brak ono što “mi” (ljudi) odlučimo da jest (samo što u tom slučaju u ljude spadaju samo oni koji razmišljaju “lijevo”/”liberalno”/”progresivno”)?

•     I baš zato je razrješenje tog nejenjavajućeg pitanja demokratskim putem, kroz referendum i argumentirane javne rasprave bez panike i paušalnih ad hominema, toliko i potrebno.

  • Zdravo je za demokraciju,
  • zdravo je za transparentnost i istinitu informaciju i
  • zdravo je za korekciju vlasti.

Kako je ove godine i sam Gert Hekma (samoproglašeni pedofil u intervjuu s Gordanom Duhačekom za T-portal pod nazivnom “Homoseksualnost i pedofilija su povijesni suputnici”) rekao: “s propasti radničke klase ljevica treba nove glasače [seksualne manjine]”.

U prijevodu, od socijaldemokracije u Europi nije ostala ni demokracija ni socijala nego sama ideologija i to vidimo diljem Europe, od obećanog oporavka socijalističkih vlada jedno veliko ništa ali glavno da Španjolska, Portugal i Francuska imaju gay brakove (unatoč ogromnoj nezaposlenosti i buntu građana).

Ili primjer Baracka Obame, vrhovnog zapovjednika bespilotnih letjelica i Guantanamo mučilišta, koji unatoč obećanjima još nije zatvorio ili pak pomogao deložiranim Amerikancima ali jest koristio i koristi američku diplomaciju za internacionalnu LGBT propagandu i aktivizam (pogotovo u Afričkim zemljama gdje stvarno nemaju “važnijih problema”), valjda je za to dobio Nobela za mir.

S obzirom na nedemokratske tendencije u povijesti uvođenja istospolnih brakova drugdje u svijetu, nedemokratsko ponašanje trenutne vlasti kao i stvarne izjave više ministara i premijera kao i predsjednika, te cijelih parlamentarnih stranaka da su za “rodno neutralnu” definiciju braka (kao i primjerice pokušaj nametanja tog neznanstvenog stava kroz nezakonito uveden školski zdravstveni odgoj) smatram potpuno opravdanom ozbiljnu, kritičnu i jasnu analizu (“dekonstrukciju”) ove teme kao i inicijative koje omogućuju građanima da se sami izjasne, umjesto da to u njihovo ime učine političari, Bruxelles i parade, jesu li oni za to da i Hrvatska svojevrsnim automatizmom krene putem rodne ideologije samo zato jer to neki smatraju samoevidentnim civilizacijskim napretkom (a svi ostali su tolerantno inkluzivnim automatizmom zli, neosviješteni, prljavi, barbarski homofobi godine iz pokatoličene jazbine koji bacaju ljude u peći).

4. Whatever, kako bi se “vi” osjećali da “mi” glasamo o “vašem” braku?

U tome i jest stvar, ovo je pitanje apsurdno: “naš” brak nije (samo) društveni konstrukt, on proizlazi direktno iz ljudske prirode i da ga se glasovanjem “ukine” značilo bi ukinuti civilizaciju, tko bi donio slijedeću generaciju?

5. Whatever, kako će to istospolni brak ikako utjecati na vaš brak?

  • Niti pornografija i prostitucija, navodno, ne utječu nužno na “mene”/”moj brak”/”moju djecu”,
  • niti “no-fault”/”on-demand” razvodi, navodno, ne utječu na “moj” brak kao što
  • niti “on-demand” pobačaj (još jedno sveto ljudsko pravo u rodnoj ideologiji), navodno, ne utječe na “moju djecu”

(osim što su sva ta “prava” radikalno izmijenila zapadnu civilizaciju) – zar zbog toga automatski nemam pravo zauzeti i izraziti stav prema tim pojavama i idejama?

Drugim riječima, čak i da nekim čudom apstraktna queer redefinicija braka (koja već i samo praktično/pravno/papirološki kompliciranija od svih gore navedenih promjena zajedno) nema nikakav utjecaj na “naš brak”, zašto je ovo pitanje uopće bitno? Kakav je to zastrašujuće sebičan vid postojanja u kojem djelovanje može biti smisleno samo ako rezultati istog nužno uključuju vlastiti interes??

6. Whatever, tko ste “vi” i tko je država da određuje tko koga smije voljeti?

Ljubljenje i ljubav postoje i sada izvan braka, definicija braka nema veze s tim. Isto se tako država “ne miješa nikome u krevet” niti sada kada je prirodna definicija braka u Obiteljskom zakonu niti će kada/ako takva bude i u Ustavu.

Članovi Iskoraka i Kontre i sada, bez “inkluzivnog braka za sve”, mogu bez straha raditi “u krevetu” što god žele, čemu svjedoče opisi ljepote analnog seksa na njihovim blogovima kao i brošure o “igricama s guzom” sufinancirane novcem poreznih obveznika. Određena definicija braka ne implicira kriminalizaciju “drugačijeg” seksualnog ponašanja, non sequitur.

7. Whatever, svi imamo pravo na obiteljski život. Zašto nam želite oduzeti pravo na obitelj?

•     “Mi” to niti želimo, niti možemo. Pravo na obitelj ne može se bilo kome niti dodijeliti niti oduzeti jer koncept obitelji proizlazi iz ljudske prirode a ne iz nekog društvenog konstrukta. Da i potpuno izbacimo spomen braka iz zakonodavstva i dalje bi postojale mame i tate i njihova djeca (ili ne bi bilo slijedeće generacije) ali ne bi postojale, državno sponzorirane, surogatske majke, banke spermi i umjetna oplodnja za žene koje su odlučile odrezati grudi i postati muškarci ali zadržati maternicu.

•     Kojim smo točno znanstvenim otkrićem spoznali da djetetu nije potrebna njegova biološka obitelj i još manje da na nju ima pravo?

8. Whatever, ovo samo još produbljuje podjele i homofobiju u društvu.

To zasigurno nije cilj. Ako kritičko mišljenje, istina i javna rasprava te demokratski proces produbljuju podjele i netrpeljivost u društvu to društvo ima puno dubljih problema, ali rješenje ni tih ni bilo kojih drugih problema ne može biti u suspenziji slobode misli.

Netrpeljivost, uvredljivo diskriminatorna isključivost i nedemokratičnost i kod onih koji su tzv. pro-gay stavova (“anticrkvenih” ili “lijevih” dijelova društva) već je dulje vrijeme aktualna kao i totalitarne tendencije vrijeđanja i manipulacije demokratskih procesa te onih koji drugačije misle.

Jedino što možemo učiniti jest biti nova snaga u društvu koja će se vratiti na izvorno pitanje o prirodi čovjeka i braka, dobrobiti djece i ustroju države te omogućiti svakome da se izjasni po svojoj savjesti bez da bude etiketiran bilo kao homofob ili homofašist.

Neki transseksualci, poliamoristi ili pedofili ili … bi sigurno isto htjeli “brak” a sigurno isto nisu baš svugdje dobrodošli pa to ne znači da bi ih društvo trebalo “utješiti” još “inkluzivnijim” brakom. Brak je vrlo ozbiljna stvar i nije alat za “suzbijanje diskriminacije”, tome služi odgoj, obrazovanje, provedba antidiskriminacijskih zakona i osobni doprinos svakoga od nas.

9. Whatever, pa neće nam valjda država i neke udruge određivati što je nama prihvatljivo i kako ćemo svoju djecu odgajati.

Naprotiv upravo nakon što se redefinira brak/legalizira “istospolni brak” država počinje propisivati što moramo odobravati i “kako ćemo odgajati našu djecu” pa već imamo presude/odredbe da se kršćanskom paru u Velikoj Britaniji nije dozvolilo posvajanje djeteta (i to prije nego je tamo legaliziran gay brak) jer drže da spolni odnosi između osoba istog spola nisu moralni.

10. Whatever, ma koja paranoja pogledajte samo zemlje koje su uvele inkluzivni brak, pa to su najnaprednije i najbogatije zemlje svijeta…

•     Kao npr. Argentina, Brazil, Urugvaj, Južnoafrička republika, Španjolska i Portugal?

•     Ili zašto je Japan među najjačim svjetskim gospodarstvima iako još ima “zaostalu” definiciju braka?

•     Ili pak Hrvatska mora poput Nizozemske legalizirati i prostituciju, lake droge i eutanaziju djece da bi postala napredna i bogata?

•     Ili smijemo li zaviriti u službene statistike o prosječnom trajanju braka, broju izvanbračne djece i stopama raširenosti spolnih bolesti u tim naprednim i bogatim zemljama?

•     Ili što je sad s onom “korelacija ne implicira kauzalnost”?

11. Whatever, čekajte samo da vidimo što je slijedeće.

Ako je cilj inicijative onemogućiti olaku promjenu statusa quo bez nacionalnog koncezusa (izjašnjavanjem građana na referendumu ili dvotrećinskom saborskom većinom potrebnom za izmjenu Ustava) kako ista ta inicijativa može dovesti do nečega što trenutno ne postoji?

Da, konačno održavanje narodnog referenduma u RH može dovesti do oživljavanja kulture referenduma te da se građani počnu više aktivirati kroz tu demokratsku opciju i oko drugih tema. Zar je to loše? Ideja demokracije počiva na pretpostavci da se 10% birača neće mobilizirati oko nebuloze jer u krajnjoj bi liniji na regularnim izborima isto tako mogli izabrati “Stranku nebuloza”.

Trivijalna podmetanja da je ovo samo uvod u “progon” “ostalih manjina”, nacionalnih, vjerskih ili rasnih, uistinu su redikulna. Pa skoro sve su vjerske zajednice u RH poduprle ovu inicijativu uključujući i one koje imaju i nacionalnu poveznicu (poput SPC-a) slično kao što je npr. u također katolibanskoj Poljskoj crnac, zastupnik u parlamentu, ustao u obranu prirodnog braka (očito bez straha da je i sam “slijedeći na redu”).

[nastavak slijedi]

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: