Izvještaj iz eksteritorijalne muslimanske enklave u Parizu (NO-GO zone)

Ovo je poduži članak pod originalnim naslovom “Raport iz pakla: Seine Saint-Denis”. Kažem “poduži”, jer i imigranti očito misle poduže ostati u osvojenoj enklavi.

Britanski novinar Andrew Malone ju je pred neko vrijeme posjetio. To je država u državi. Originalni novinarski tekst je pisan u kurzivu, usputni komentar običnim fontom. Zašto komentari? Zato što je novinar liberal, ali koji polako doživljava multikulti otrežnjenje:


Unutar World Express cafe-a, grupa muškaraca se prepire na arapskom jeziku. Na drugoj strani ulice, muškarci puše “shisha” lule i razgovaraju — na arapskom — na svakom uglu. Žene kupuju, umotane u velove i marame, uvijek u pratnji muških rođaka.

Kao bijeli Europljanin, privlačim začuđene poglede. Kada izvučem mobitel da bih slikao, mladić skače pred mene, mašući mi kažiprstom u lice, vičući: ‘La! La! La!’ (Ne! Ne! Ne!)

To nije neka egzotična daleka destinacija. To je Francuska. Štoviše, to je Pariz, samo 10 km od Eiffelova tornja.

Razlog za sve ove aktivnosti – u području koje bi se i najoptimističniji prodavač nekretnina namučio prodati kao ‘kozmopolitski i boemski’ – vrlo je jednostavan: imigracija u mamutskim razmjerima.

Područje o kojem se radi zove se Saint-Denis na sjeveroistoku grada, gdje je Bazilika konačno počivalište mnogih francuskih kraljeva [ukupno 43] i kraljica [ukupno 32].

Nedavno je rečeno da ovo šire područje ima gotovo 300.000 ilegalnih imigranata, od kojih se mnogi bave kriminalom ili crnom ekonomijom da bi došli do novca. Službena legalna populacija se procijenjuje na 1,5 milijun.

Razmjeri problema rastu iz dana u dan. Procjenjuje se da 80 imigranata stiže u Pariz svakih 24 sata. To je 550 tjedno [, 2400 mjesečno]. Mnogi se zapute u Saint-Denis jer je najbliži transportnim vezama, uključujući one prema sjevernoj obali i Britaniji.

Britanija, vjeruju muslimanski lovci na beneficije, će im osigurati čak mnogo više nego Francuska. Idealno, naravno, oni bi se najradije skrasili u Njemačkoj ili Švedskoj, najdarežljivijim od svih država blagostanja. Ali za sada, morat će se zadovoljiti s Velikom Britanijom, to jest, ako se uspiju prokrijumčariti.

Migrantske kampove od šatora duž rijeke Saine u ovom dijelu Pariza je razrušila policija u svibnju, one koji nisu htjeli otići su zadržali u prihvatnim sentrima nakon racije…

Procjenjuje se da ima 135 različitih nacionalnosti u Saint-Denis, većinom ekstremni siromašnih, uključujući 600.000 muslimana iz Sjeverne Afrike ili subsaharskog područja…

Nakon provedenih nekoliko dana u Sain-Denis, jasno mi je da je područje već izgubljeno što se tiče Francuske – da bi se provodili francuski zakoni, jednakost, religijske slobode i čak nema pristupa ulicama sama francuska policija.

Zaista, ovo je paralelan država – država u državi, sa svojim vlastitim pravilima i religijskim sudovima – gdje odanost islamu ima prednost pred odanosti Francuskoj. Policija je priznala, kako se izvješćuje, da je to područje “No-go” zona, te će voziti kroz područja samo naoružana i četvorica u vozilu.

Ne francuski zakon, već šerijatski sudovi, dijele svoju grubu pravdu. Francuski zakoni su prekršeni: žene nose nidžabe, iako su zakonom zabranjene. Droga se otvoreno prodaje. Policija se ne usuđuje ući u Saint-Denis sama, iz straha da ne bude napadnuta.

3d1903fe00000578-4215520-at_least_one_car_has_been_set_on_fire_pictured_by_the_group_of_d-a-7_1486850785221

Ovdje, kako sam otkrio, druge vjere i religije su istisnute iz područja.

Džamije su brojem daleko nadmašuju par crkava koje funkcioniraju u Saint-Denis. Francuski kršćani se iseljavaju – zašto bi željeli ostati na takvom mjestu? Židovi, koji su gotovo potpuno nestali, napustili su Saint-Denis iz očitog razloga: bili su pljuvani dok su hodali po ulici, ili s fizičkim prijetnjama ili napadani. Malobrojni se drže, uključujući  izvanrednog rabina, hrabrog muškarca koji odbija otići, a kojeg Andrew Malone opisuje pri kraju kao jedinu osobu koju je upoznao u Saint-Denisu koja se htjela rukovati s njim.

Kada su helikopteri letjeli uvježbavajući se za proslavu Dana Bastilje ranije ovog mjeseca, jedan se muškarac pretvarao da puca strojnicom na njih.

Drugi ga je odgurnuo i prtvarao se da puca na njih ručnim bacačem, vičući “Buum!”, Sve su se smijali.

Da, svi se dobro smiju na zabavnu ideju rušenja francuskog helikoptera. Muslimanski patrioti. To je Saint-Denis verzija patriotizma. Tko kaže da se Muslimani neće integrirati?

Dolje niz ulicu je došlo do užurbanih aktivnosti. Žena je bila okružena otvarajući veliku torbu punu telefona, cipela, sunčanih naočala i torbica – očito ukradenih od turista ili Parižana. Roba je brzo prodana i gomila se rastopila.

Nezaposleni ili nedovoljnozaposleni muslimanski imigranti (a ima ih puno) koji su tu legalno, mogu računati na izobilje pogodnosti koje pruža francuska država, uključujući besplatno ili subvencionirano stanovanje, besplatnu medicinsku skrb, besplatno obrazovanje, obiteljske naknade i naknade za nezaposlene. Čak i ilegalni dobivaju neke od tih pogodnosti, kao što je besplatna medicinska skrb kroz Aide médicale d’État

Užasni napadi u studenome 2015. od strane ISIL ubojica (uzgojeni u Francuskoj) ukazali su nemilosrdnu pozornost na probleme koji mogu proizaći iz imigrantskih geta imigranata.

To nisu “imigrantska geta”, nego “muslimanska geta”, što uključuje muslimane rođene u Francuskoj.

Pokolj je započeo u blizini Stade de France, nacionalnog sportskog stadiona, koji se nalazi u Saint-Denisu, gdje su neki od ubojica potražili utočište nakon napada.

130 ljudi poginulo je u jednoj noći nasilja koje uključuje samoubilačke bombaške napade i rafale iz Kalašnjikova po barovima, kafićima i prostorima, uključujući dvoranu Bataclan.

Pet dana nakon napada, osumnjičeni glavni organizator je strovaljen na pod u stanu od strane stotina službenika sigurnosti.

“Teroristi su iznajmljivali sobe bez ikakvih pitanja i ostavljeni su da nastave sa svojim zločinima.” …

U Saint-Denisu živi oko 350 poznatih džihadista, a vjeruje se da se 1700 vratilo u Francusku nakon borbe za IS u Siriji. , od 15.000 osumnjičenika za terorizam u cijeloj Francuskoj.

U samom mjestu Saint-Denis postoji rekordan broj džamija – 160 službenih, i mnogo više neslužbenih – u usporedbi sa 117 katoličkih crkava i 60 protestantskih. Ipak, neovlaštene džamije – postavljene u podrumima i garažama – najviše ih se plaše vlasti.

“Radikalizatori koriste ta skrivena mjesta kako bi utjecali na mlade i povodljive”, rekao je policijski službenik veteran koji već više od dva desetljeća radi u Saint-Denisu.

Dodao je: Salafisti (sljedbenici ekstremnog oblika islama) nameću vladavinu religije, tako da možemo imati vrlo mali utjecaj. Ti radikalizatori su oni koji motiviraju mlade na terorizam. “Velik dio aktivnosti za prikupljanje novca potječe od kriminalne bande koju čine mnogi od njih, od kojih su mnogi muslimani.

Na jednom visokoj zgradi u kvartu nedaleko od mjesta na kojem sam boravio, vidjeli su se očiti razmjeri operacija. Poput robne kuće, različite droge se prodaju na različitim katovima zgrada. Marokanci i Sjevernoafrikanci prodaju hašiš za deset eura torbu na trećem katu….

Tada sam rekao jednom od muškaraca da sam novinar i pitao možemo li popričati. Čvrsti lik u crvenoj sportskoj košulji marke Ellesse, bio je opušten, nasmiješio se i uljudno mi rekao na engleskom: “Ne. Odlazi.”

Otišao sam. Činilo se da je većina kvartova imala istu operaciju, s mladima koji su čuvali ulazna vrata, “štićenicima” pazeći na znakove policije ili drugih bandi, te drogama koje su držali i prodavali unutra.

Rabin Yisroel Belinow (50) je ili budala ili vrlo hrabar. Dok sam hodao blizu džamije, vidio sam kako gleda kroz prozor. Njegov je dom bio zapaljen 2009. godine, a košer restoran u susjedstvu izgorio….

Problem je što ljudi dolaze u Francusku i žele ju promijeniti. I još je gore jer žele natjerati ljude da se promijene. Znam da izgledam drugačije. Mržnja je očigledna – ljudi pljuju kad prolazite…. Nije uvijek bilo ovako. U početku su [Francuzi] htjeli pomoći. Dobrotvornost koju su ti ljudi pokazali bila je ogromna. No, probudite se i uskoro shvatite da ovo funkcionira samo na jedan način. Mnogo ljudi je otišlo. ”…

Žene najviše pate. Nedaleko od dilanja droge, posjetio sam žensko sklonište koje je organizirala Ghada Hatem, starija ginekologinja, koja kaže da je gotovo svaka peta njezina pacijentica žrtva genitalnog sakaćenja (FGM) – barbarski ritual rezanja spolnih organa mladih žena….

Sarah Oussekine, koja ima alžirsko podrijetlo i vodi skupinu pod nazivom Voix d’Elles Rebelles (Glas ženskih pobunjenika) u Saint-Denisu, kaže: ‘Kad pitate djevojke zašto počinju nositi maramu – a sve više ih je – kažu vam da je to čin vjere, ali zapravo, kada dublje kopate, moraju ih nositi kako bi bili sigurne. ‘…

Ovi musimani, legalni i ilegalni, bore se za bilo kakve koristi koje im daje samoubilački velikodušna francuska država, kojima dodaju znatne iznose koje stječu kriminalom, uključujući prodaju droge svih vrsta (od marihuane do heroina), te ukradene robe, poput onih žene koja je “otvorila veliku torbu punu telefona, cipela, sunčanih naočala i torbica – očito ukradenih od turista ili Parižana.” Po računu Andrewa Malonea, Saint-Denis je ogromna lopovska jazbina. Također je uzgajala teroriste, koji su tamo pobjegli nakon napada na noćni klub Bataclan.


Francuska policija se ne upušta u “uznemiravanje”, kako to nazivaju muslimani; postoji samo povremeni pokušaj unorne i uplašene žandarmerije da obeshrabri dilere droge, lopove, kriminalce svih vrsta, uključujući teroriste u bijegu, koji nalaze svoje utočište u Saint-Denisu. Muslimanske bande su tako prijeteće da francuska policija sada mora ući u Saint-Denis s najmanje četiri policajca da su u svakom policijskom automobilu.

Neredi su izbili u veljači prošle godine, nakon što su policajci navodno seksualno zlostavljali pendrekom mladog crnca.

I što Francuzi rade? Trebaju li jednostavno dopustiti bijednim ilegalnim kampovima da ostanu u samom srcu Pariza, odmah uz Seinu? Uz otvorenu trgovinu drogom, smeće koje se nagomilava, ljudski smrad, ne samo zbog nedostatka toaleta – usred grada koji živi od turizma, morali su nešto učiniti.

Yasser Lout iz CCIF-a (Grupa za borbu protiv islamofobije u Francuskoj) izjavio je da su se napadi i maltretiranje nedužnih muslimanskih zajednica znatno povećali nakon terorističkih napada, iako su mnoge žrtve pariškog nasilja u 2015. bili muslimani.

“Džamije su zapaljene, a muslimanski centri obojeni krvlju svinja. Nove ovlasti sigurnosnih službi olakšavaju pretragu kuća i uhićenje, osobito kada su osumnjičeni meta zbog “fizičkog [arapskog] izgleda”, rekao je Louati.

Željeli bismo navesti primjere “nedužnih muslimanskih zajednica” koje su pretrpjele “napade i uznemiravanje” u Francuskoj. Pretražio sam brda i doline i nisam pronašao napade na takve “nevine zajednice”, nego na nekoliko izoliranih incidenata – tri prazne granate bačene na tlo ispred džamije, jedna rupa od metka u istoj džamiji ispaljena noću kad nitko ne bi bio prisutan, nekoliko pucnjeva ispaljeno je u praznu molitvenu dvoranu, svinjske glave smještene izvan nekoliko džamija. To je, naravno, žalosno, ali nije bilo tjelesnih ozljeda nikoga. Nema napadnutih “zajednica”. Nema ubojstava muslimana. Ništa slično onome što se dogodilo u Charlie Hebdo, ili u HyperCacheru, ili u Bataclanu, u Parizu, ili u Toulouseu ispred židovske škole, ili u Nici, uz šetalište Anglais, ili u crkvi u Normandiji.

Priljev migranata u Saint-Denis se pogoršao zbog slamanja Calaisa i zloglasno Jungle-kampa – kojeg su migranti koristili kao bazu za pokušaj odlaska u Englesku.

Jedna grupa koju sam upoznao sastojala se od migranata koji su pokušavali doći do Britanije koja mi je rekla da su porijeklom iz zemalja kao što su Pakistan, Bangladeš i Gana, koje mogu biti problematične, ali teško da su ratom razorene. Također sam upoznao muškarce iz Afganistana.

france-europe-migrants2-640x480

Andrew Malone primjećuje da su Francuzi pomogli spriječiti migrante da dopru  do Englesku uništavajući njihov kamp u Calaisu, čime su “pogoršali” “priljev” migranata u Saint-Denis. Što su Francuzi trebali učiniti? Ostaviti sve te muslimane da nastave ometati lokalni život iz groznog logora koji su izgradili u Calaisu, koji Francuzi s pravom nazivaju “džunglom”? Ostaviti ih neometane da bi se mogli nastaviti baviti krijumčarenjem drogom i sitnim zločinima iz svoje skloništa u “džungli”, a iz kojih se i dalje pokušavaju prokrijumčariti, u kamionima, u Englesku? Francuska policija je učinila uslugu Britancima, uništivši taj logor za kriminalce s namjerom ulaska u U.K.

“Ostat ćemo ovdje dok se ne dočepamo Britanije”, rečeno mi je. U Londonu će vam dati dom; ovdje vas samo puštaju da spavate u parku. Sprijateljit ću se tamo i naći curu.”

A zašto ti ljudi žele doći u Englesku? Zato što misle – čuli su preko muslimanskog tam-tam a – da su beneficije tamo još bolje nego u Francuskoj. O tome se radi u njihovim kretanjima – pronalaženju najizdašnije socijalne države, pomažući si uz svaku ponudu koja se nudi, a dopunjujući to novcem od kriminala.

Ne, u Londonu “neće ti dati dom” – barem ne još, ali to je razumljiva pogreška. A što se tiče pronalaženja “cure” – pa, uvijek postoji Rotherham. Je li to ono što je Maloneov muslimanski doušnik imao na umu, kao što mislim? Nije baš poželjna vrsta imigranta. On ništa ne govori o tome da želi doprinijeti Velikoj Britaniji. On želi besplatnu kuću. On želi curu. To je opseg njegove vizije.


Pa što se može učiniti? Ekstremne okolnosti su dovele do ekstremnih odgovora, govori jedan francuski intelektualac, profesor Christian Moliner, čak se sugerira paralelna muslimanska država u Francuskoj, tako da bi svi muslimani koji bi to željeli mogli slijediti šerijatsko pravo, samo da bi se spriječilo građanske nemire. Rekao je da ako se to ne dogodi, u Francuskoj može doći do građanskog rata.

Moliner je izjavio: Nikada nećemo pridobiti 30% muslimana koji zahtijevaju uvođenje šerijatskog prava za našu demokraciju i sekularizam. “Sada dopuštamo da segregacija dođe do izražaja.”

muslim14208481844686_700

Ovaj prijedlog profesora Molinera je ludost. To pokazuje kako je muslimanska invazija na Europu dovela ljude u stanje predaje. Kad bi Francuzi ispunili zahtjeve tih muslimana u Francuskoj – po njegovom vlastitoj procjeni najmanje dva milijuna njih – koji žele živjeti pod šerijatom, zatim paralelna država unutar Francuske, vođena prema Šerijatu.

To znači da bi milijuni ljudi bili izvan francuskog pravnog sustava. Obiteljski zakon vjerojatno bi dopustio poliginiju, uključivao bi pravo muža da tuče “neposlušnu” ženu; dopustio bi mužu da se razvede od svoje supruge izgovarajući trostruki talaq; dala bi kćeri samo polovicu nasljednih prava sina.

Kazneni zakon bi uključivao barbarske kazne, uključujući amputacije zbog pljačke i kamenovanja za preljub, koje u naprednom Zapadu s pravom ne možemo dopustiti. Umjesto vjerskih sloboda, apostati iz islama mogli bi biti podvrgnuti pogubljenju. Što se tiče slobode govora, oni koji žele živjeti pod ovim pravnim režimom mogli bi kazniti “bogohuljenje”, što bi trebalo isključiti svaku javnu kritiku islama ili Muhameda.

Postoji bolji način. Na francuskoj državi je da se ponovno potvrdi, da promijeni pravila prije nego što muslimansko stanovništvo postane još brojnije. Vlada može zaustaviti muslimansko useljavanje; ima pravo odlučiti koga će dopustiti da uđe i naseli se, a koga želi zadržati izvan.

Ne mora biti defanzivno u pogledu prepoznavanja neviđene prijetnje muslimanskih imigranata. Ona (država) ima odgovornost izvući zaključke iz svog iskustva velikog muslimanskog useljavanja, a ne ignorirati ih.

Unatoč velikoj otvorenosti koju su Francuzi prvobitno pokazali muslimanima i stalnoj velikodušnosti francuske države, takvo useljavanje nije uspjelo. Treba poduzeti odlučne i trajne napore kako bi se protjerali svi ilegalni muslimanski migranti.

Onima koji su dvojni državljani, ako se utvrdi da su podržavali terorističke skupine, treba oduzeti državljanstvo.

Francuzi moraju priznati da muslimani u Francuskoj vode neobjavljeni rat protiv Francuske. Jednom kada se to shvati, može se stvoriti pravni okvir koji je dovoljan za zadatak.

Naravno, to pretpostavlja da će se francuske vlasti na vrijeme doći k razumu. Ideološka predaja rođena iz očaja, što Moliner savjetuje svojim šerijatskim prijedlogom, ne bi trebala biti opcija.

Čak su i ljevičari sa zakašnjenjem priznali razmjere problema. Veteran političar Jean-Louis Borloo, bivši ministar, ove je godine dobio zadatak istražiti i napisati izvješće o rastućem problemu pariških predgrađa.

Osim što je preporučio da se potroši 5 milijardi eura, naglasio je potrebu za “nacionalnim pomirenjem”, osobito u okruzima koja su suočena s povlačenjem francuskog identiteta i zajednice, što pak potiče ksenofobiju.

Kako Francuzi mogu imati “nacionalno pomirenje” s muslimanima, čiji ih Kur’an uči da sebe smatraju “najboljim narodom” a nemuslimane kao “najodvratnija stvorenja”?

S muslimanima, koji su učeni da vode nasilni džihad protiv nevjernika u više od 100 Kur’anskih stihova, i da “posiju strah” u njihovim srcima?

S muslimanima, kojima se kaže da nikada ne uzimaju kršćane i Židove kao prijatelje? Kada se, kako kaže Borloo, muslimani povuku iz francuskog identiteta i francuske zajednice, što bi Francuzi trebali učiniti? Nisu to oni htjeli; muslimani su htjeli.

t1-717731-39_4e82_ac85_7e7136785d29

Zašto bi se „najbolji ljudi“ morali pomiriti s „najodvratnijim stvorenjima“? I ako Francuzi osjećaju opravdani gnjev nakon svih koje su, i još uvijek se troše na nezahvalne i neprijateljske muslimanske migrante, sretni što još više zaraditi novac francuskih poreznih obveznika (i još 5 milijardi eura, kako to sugerira Jean-Louis Borloo, bit će u džepu, ali neće mijenjati muslimanska srca i umove), pogrešno je nazvati to “ksenofobijom”.


Francuska se bila otvorila svijetu. Pozdravila je milijune drugih, nemuslimanskih migranata – izbjeglice iz španjolskog građanskog rata 1930-ih, portugalske radnike pedesetih godina 20. stoljeća, talijanske rudare tijekom 20. stoljeća, au novije vrijeme i Latinoamerikance, Kineze, Vijetnamce, kršćane iz crne Afrike. i na Karibima, hindusima, budistima, čak i Amerikancima – nitko nije uzrokovao probleme kakve se ima s muslimanskim imigrantima, ne samo u Francuskoj, već iu cijeloj Europi.

Imao sam sreću što sam veći dio svog radnog vijeka proveo izvještavajući iz cijelog svijeta, a posebno iz Afrike. Obožavam “lonac za taljenje” različitih kultura, jezika i rasa. I gotovo sam uvijek bio tretiran s ljubaznošću i poštovanjem u muslimanskim zemljama.

U muslimanskim zemljama nema sumnje tko vlada; mržnja koju muslimani osjećaju u nevjerničkim zemljama je odsutna. Kada su sigurni u svoj položaj, kao “najbolji ljudi”, nemaju potrebu dokazivati svoj superiorni status gostujućem novinaru. I zašto ne bismo pokazali malo “ljubaznosti” i glumili “poštovanje” ako je rezultat pozitivno izvještavanje? Ti su ljudi, napokon, dobro upoznati s umjetnošću taqiyya-e.

Ipak, iskreno, vrijeme koje sam proveo u Parizu uvjerilo me u poteškoće postizanja istinske integracije između tih prkosnih, problematičnih muslimanskih zajednica unutar grada i glavnog francuskog društva.

Doista, jedina osoba koja mi se htjela rukovati sa mnom tijekom mog posjeta, bio je rabin. Svi su mi drugi ponudili zapešće, ne želeći dotaknuti rukama nevjernika – nekog nečistog.

Kao metafora onoga što se događa u francuskoj prijestolnici, nije moglo biti tužnije – ili više zabrinjavajuće.

Doista. Kako se može očekivati ili planirati “nacionalno pomirenje” s ljudima koji se čak ni ne rukuju s vama, jer vas se kao nevjernika smatra nečistim?

  • S ljudima koji misle da je zabavno pretvarati se da pucaju u francuske helikoptere,
  • s ljudima koji su sretni da krše francuske zakone, otvoreno se bave drogom i ukradenim,
  • prijete snagama reda, koje ulaze u Saint-Denis samo u grupama od četiri?

Coexist

A ti ljudi, korisnici beneficija koje toliko pruža francuska država, dodaju tome svote koju zarađuju trgovanjem drogom ili pljačkanjem francuskih ljudi na ulici, ili provaljivanjem u njihove domove, u isto vrijeme žale se da ih se maltretira bez ikakvog razloga.

Nisu muslimani, nego nevjernici su ti koji se boje hodati ulicama, a ne samo u Saint-Denisu.

U ovom Izvješću iz pakla (koji je morao biti obrisan s web-stranice zbog islamofobije? očito je naručitelj reportaže očekivao “med i multikulti mlijeko”), realizam se nakratko probio i ostavio je Andrew Malonea, veterana [liberalnog] novinara, temeljito zabrinutog zbog onoga što je doživio u Saint-Denisu i ono čega se boji da tek dolazi.

Što dalje dolazi, čak je i veće. Muslimanska geta u Francuskoj, iako ta “geta” nisu bila nametnuta muslimanima, već su ih oni sami stvorili, jer njihovo nasilno ponašanje protjeruje kršćane i Židove iz područja u kojem se muslimani naseljavaju, dovoljan broj da bi to područje bilo njihovo.

Upravo u tim područjima stvaraju gospodarstvo temeljeno na vladinim dobrobitima i kriminalu, uključujući trgovinu drogom, a provode se u “francuskim” područjima Pariza – ulične pljačke i kućne provale.

A u Seine-Saint-Denisu džihadisti planiraju napade, a nakon što ih izvedu, skriveni od policije, poput oni odgovornih za masovna ubojstva u noćnom klubu Bataclan.

Ovaj raport iz Saint-Denisa je opomena. Francuzi moraju revidirati svoje optimistično nerazumijevanje islama, kojeg se neki još uvijek drže, sa svojim snovima o “nacionalnom pomirenju”, i shvatiti da se u njihovoj zemlji dogodila tiha invazija, kao i u većini drugih zemalja. Europe.

Još uvijek ima vremena, koristeći sadašnje zakone i zakone koji još ne postoje, smanjiti prijetnju u Francuskoj na prihvatljive razmjere. Ali najprije morate prepoznati prijetnju, a ne poricati tu prijetnju.

Izravna zapažanja Andrewa Malonea o muslimanskom getu Seine Saint-Denis dobro su mjesto za početak. Ali nije dobar znak da je (naručitelj) Daily Mail izvješće izbrisao pod pritiskom, obećavši da će ga vratiti, koje nikada nije ostvario.

Taj je incident sam po sebi pokazatelj da je kriza u Francuskoj, kao iu Velikoj Britaniji i Europi kao cjelini, sada možda predaleko napredovala kako bi se adekvatno adresirala.

jihadwatch.org/2018/12/a-report-from-hell-seine-saint-denis-part-one (ukupno 5)

 

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: