Udomiteljstvo djece kao terapija psihičkim bolesnicima

Povodom Zakona o udomiteljstvu: “Pozivajući se na riječi pravobraniteljice za djecu, iz Zagreb Pridea kažu da glavni kriteriji u ostvarivanju prava na udomiteljstvo trebaju biti sposobnost, motiviranost i posvećenost osoba da na adekvatan način brinu i skrbe za djecu, a ne njihova spolna orijentacija ili rodni identitet.”

Umjesto floskula, evo statistike sa stanovišta djece (nije li to najvažnije?), a ne sa stanovišta povrijeđenosti osoba s poremećajem nagona za razmnožavanjem i vlastite biološke svrhe.

011-pridefest-milwaukee

Ovo su rezultati po djecu, sada odraslu, starosti 18-39 godina:

a) Čega imaju više djeca podignuta od “dvije majke” u odnosu na djecu podignutu od “mame i tate”

Ishod po djecu “2 majke” mama+tata
Primala su socijalnu pomoć za vrijeme odrastanja 69% 17%
Trenutno žive u kohabitaciji (nevjenčano) 24% 9%
Trenutno primaju socijalnu pomoć 38% 10%
Trenutno nezaposleni 28% 8%
Trenutno ili imali terapiju 19% 8%
Imali izvanbračnu (izvanpartnersku) vezu 40% 13%
Imali spolno prenosivu bolest 20% 8%
Seksualno zlostavljani od odraslih ili roditelja 23% 2%
Bili ikada prisiljavani na seks 31% 8%
Razmišljali nedavno o samoubojstvu 12% 5%
Trenutno su u istospolnoj vezi 7% 4%

Da li je poželjno da imaju samoubilačke misli? Za državu bi trebalo biti u interesu da se porezni obveznici ne ubijaju. Da li je poželjno da su nezaposlena? Da li je poželjno da moraju primati socijalnu pomoć od države?

Da li je poželjno da budu seksualno zlostavljana u djetinjstvu, kao i prisiljavana na seks kao odrasli? Da li je poželjno da moraju na terapiju ili da boluju od spolno prenosivih bolesti…?

b) Čega imaju manje djeca podignuta od “dvije majke” u odnosu na djecu podignutu od “mame i tate”

U čemu djeca kod istospolaca oskudijevaju?

Ishod po djecu “2 majke” mama+tata
Trenutno imaju stalno zaposlenje 26% 49%
Identificiraju se 100% heteroseksualnima 61% 90%
Trenutno su u braku 36% 43%

Dragi istospolci, a da mislite na dobrobit djece?

Nehumano je liječiti svoje emocionalne i psihičke probleme upropaštavajući nevinu djecu. Reći ću to suosjećajno: Vi imate problem. Protivljenje prirodnoj svrsi ima svoju cijenu i vi je plaćate. Ne možete se emocionalno izliječiti njegujući ljudskog kućnog ljubimca. Potražite drugdje pomoć.

S obzirom na ishode, da se radi o štencima ili mačićma, odmah bi svi zvali policiju i Društvo za zaštitu životinja zbog zlostavljanja.

purrmanently-sad-cat-5234-1404700243

U ovom vremenu apsurda i izokrenutosti (koji se manifestiraju pri kolapsu svake civilizacije), zamislite da životinje imaju svoju pravobraniteljicu kakvu imaju djeca.

Njoj bi bila važnije jednakost pristupa životinjama svih osoba, pa makar to bili i psihički bolesnici (uz poznatu statistiku rezultata njihova postupanja prema životinjama) – nego dobrobit životinja i ishod po životinje.

twomomsvsdad

Vidi još veće istraživanje: Istraživanje: Djeca i različite vrste obitelji

Umjesto mazohističke viktimizacije “jednakosti” u po svemu drugome nejednakom svijetu, hajde da čujemo svjedočenje nekoga tko je bio dijete takve “dvije mame”.

By Robert Oscar Lopez, dr.Ph.:

U razdoblju između 1973. i 1990. godine (godine kada je umrla moja majka), ona i njezina partnerica su me podizale. Kao majčino najmlađe biološko dijete, bio sam jedino dijete koje je prooživjelo djetinjstvo, a da mi oca nije bio u blizini.

Ukratko, odrastati s gay roditeljima je vrlo teško, i to ne zbog predrasuda susjedstva. Za većinu promatrača, ja sam bio dobro odgojeno dijete, s visokim postignućima, završivši srednju školu s pet.

No, unutra, ja sam bio zbunjen. Kada se vaš kućni život tako drastično razlikuje od svakoga oko vas, u fundamentalnan način udara na temeljne fizičke odnose, vi odrastete čudni. Nisam imao poremećaje mentalnog zdravlja ili bioloških stanja.Odrastao sam u tako neobičnom kućanstvu da sam bio predodređen da budem društveni izopćenik.

Moji vršnjaci su naučili sva nepisana pravila pristojnosti i govora tijela u svojim domovima; oni su razumijeli što je prikladno reći u određenim situacijama a što nije; oni su naučili i društvene mehanizme tradicionalne muževnosti i tradicionalne ženstvenosti.

Čak i kad su roditelji mojih vršnjaka bili razvedeni, a mnogi jesu, oni su ipak odrasli gledajući muške i ženske društvene modele. Oni su naučili, tipično, kako biti Učili su, tipično, kako biti odvažan i nepokolebljiv od muških figura, a kako napisati poruku zahvale i kako biti osjećajan od ženskih figura. To su stereotipi, naravno, ali stereotipi dolaze u uporabu kada neizbježno ostavite sigurnost vašeg lezbijskog doma i morate raditi i preživjeti u svijetu u kojem svatko misli u stereotipima, čak i geyevi.

Nisam imao muške figure da slijedim, a moja majka i njezina partnerica su se obje razlikovale od tradicionalnih očeva ili tradicionalnih majki. Kao rezultat toga, imao sam vrlo malo prepoznatljivih društvenih vještina koje bih ponudio potencijalnim muškim ili ženskim prijateljima, jer nisam bio siguran, niti osjetljiv za druge.

Tako sam se rijetko sprijateljiivao i otuđivao sam se od drugih. Gay ljudi koji su odrasli u heteroseksualnim roditeljskim kućanstvima su se možda borili sa seksualnom orijentacijom; ali kad je dolazi do ogromnog društvenog univezuma prilagodbi koje se ne odnose na seksualnost – kako djelovati, kako govoriti, kako se ponašati – imali su prednost naučenoga kod kuće. Mnogi homoseksualci ne shvaćaju kakav je blagoslov biti odgajan u tradicionalnom domu.

Moj nije bio ni tradicionalan ni konvencionalan. Patio sam zbog toga, na način koji sociolozi teško mogu valorizirati.

I nervozan i još uvijek nabusit, kasnije bih se činio čudnim čak i u očima gayeva koji imaju premalo strpljivljenja za nekoga poput mene. Bio sam im čudan, baš kao i heteroseksualcima.

Život je težak kada si čudan. Čak i sada, imam vrlo malo prijatelja i često se osjećam da ne razumijem ljude zbog neizgovorenih spolnih naznaka koje svatko oko mene, čak i gayevi izrasli u tradicionalnom kućanstvu, uzimaju zdravo za gotovo. Iako sam marljiv i  brzo učim, imam problema u profesionalnim stvarima budući me suradnici nalaze bizarnim.

U smislu seksualnosti, homoseksualci koji su odrasli u tradicionalnim kućanstvima imali su prilike barem vidjeti neke rituale udvaranja oko njih. Nisam imao pojma kako privući djevojke. Kad sam bio izvan doma moje majke, odmah sam bio označen kao izopćenik zbog mojih manirizama, smiješne odjeće i govora…

Kad sam otišao na faks, svačiji “gaydar” se aktivirao na mene i ubrzo je LGBT grupa na kampusu stigla do mene da mi kaže da sam 100% homoseksualac. Kad sam “izašao iz ormara” kao biseksuaaln, rekli su da lažem i da nisam još spreman izaći iz ormara kao homoseksualac. Prestrašen i traumatiziran majčinom smrću, 1990. godine sam napustio fakultet i upao u ono što se može nazvati gay podzemljem. Tamo su mi se dogodile strašne stvari…

[ nakon gotovo 30 godina izašao je iz homoseksualnosti ]

Izvor: https://homunizam1.wordpress.com/2018/11/29/growing-up-with-two-moms-the-untold-childrens-view/


 

Drugi tekstovi o obitelji na blogu:

“Djeci nije dobro – progovara kći lezbijke”

Istospolni (ženski) roditelji su više iritirani svojom djecom

Depresivne kćeri bez bioloških očeva


 

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Gore ↑

%d bloggers like this: