Gayevi se mogu promijeniti – reparativna terapija djeluje

Intervju s Dr. Nicolosi, koji provodi reparativnu terapiju.

 

Nema homoseksualnosti bez traumatiziranja djeteta

Pitanje: Dakle, postoji li gay gen?

Nicolosi: Nakon 35 godina istraživanja, oni još uvijek nisu otkrili Gay gen. 36 godina otkako je APA odbacila dijagnozu homoseksualnosti i tijekom tog vremenskog razdoblja, nije se pojavio nikakav vjerodostojan razvojni model djeteta, koji bi objasnio homoseksualno stanje bez traumatizacije djeteta.

Drugim riječima, činjenica ostaje da,

  • ako traumatizirate dijete na poseban način, stvorit ćete homoseksualno stanje.
  • Ako ne traumatizirate dijete, bit će heteroseksualno.
  • Ako ne traumatizirate dijete na poseban način, bit će heteroseksualno.

Priroda ove traume je prekid povezanosti s ocem.

Prije su klijenti bili u 20-30-tim, danas prevladavaju tinejdžeri

Pitanje: Što ste uočili kao uzorak tijekom zadnjih četvrt stoljeća?

Nicolosi: Radim ovaj posao već 25 godina i vidio sam zanimljivu promjenu u klijentima koji dolaze u našu kliniku. Prije je većina klijenata bila u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama. Danas je oko 40% naših klijenata tinejdžera, zahvaljujući pro-gay indoktrinaciji obrazovnih i medijskih izvora.

Gay pornografija na internetu i gay chat room su stavile adolescenciju u rizik eksperimentiranja i posljedičnom seksualnom uzbuđenju glede homoerotskih slika. Loša vijest je da sve više tinejdžera tvrdi da su gay ili “bi”. Dobra je vijest da su odgovorni roditelji rano doveleli svoje tinejdžere na terapiju. 50% tih tinejdžera motivirano je za promjenu, a drugih 50% nije.

 

Predispozicije

Pitanje: Postoji li predispozicija za homoseksualnost?

Nicolosi: Slažemo se da postoji mogućnost temperamentne predodređenosti, obično opisane kao blaga, sramežljiva, neagresivna, umjetnička i introvertirana. Možemo raspravljati o toj pretpostavci. Budući da vjerujemo da homoseksualno stanje započinje s intenzivnom ali nesigurnom vezanošću uz majku, to pripisujemo temperamentu. On može biti posljedica krhke vezanosti za sigurnu vezu s majkom.

John Bowlby, veliki pionir u vezanosti u djetinjstvu, opisao je dijete koje je nesigurno privrženo majci kao plašljivo, introvertirano a nije čak govorio o homoseksualnosti. To dolazi od nesigurnog odnosa s majkom zbog čega je dječak nespreman vezati se s tipično udaljenim, emocionalno odvojenim ili neprijateljskim ocem.

Pitanje: Što se desilo 1973. kada je APA rekla da homoseksualnost nije više poremećaj?

Nicolosi: Nevjerojatno je da je u jednom danu 1973. godine, 100 godina studija psihoanalitičke literature o djeci potpuno je bačeno i homoseksualnost je proglašena “normalnom”.

Tri velika pionira psihoanalize, Freud, Yung i Adler, svi su vidjeli homoseksualnost kao poremećaj i cijeli razvoj psihoanalitičkog istraživanja je išao tako sve do jednog dana 1973. godine.

Nitko više ne bi trebao tražiti uzročnike. Posljedica za našu profesiju je zastrašujuće istraživačko okružje u kojem kliničari i istraživači više ne mogu istraživati uzročnost stanja koje mnogi smatraju bijednim.

Pitanje: Da li muškarci i žene dolaze k vama dragovoljno?

Nicolosi: Apsolutno.

“Mi ćemo ti reći što je tvoj problem, a to je naučiti uživati u gay sexu”

Pitanje: Odakle onda dolazi mišljenje Queer-opozicije i zašto mrze mogućnost promjene, ako netko dragovoljno pokuca na vaša vrata i kaže “Pomozite mi”?

Nicolosi: Po njima, klijenti mi dolaze zbog njihove “nerazriješene internalizirane homofobije”. Za njih jedini prihvatljiv tretman, stoga, mora biti ne dati klijentu to što traži, nego pružiti klijentu upravo ono što on ne traži.

Opravdanje za uskraćivanje klijentove autonomije i samoodređenja je arogantna pretpostavka da “mi znamo što je dobro za tebe bolje nego što ti znaš”. Mi ćemo ti reći što je tvoj problem, a to je naučiti uživati u gay sexu. Zato poništi svoje inhibicije, napusti svoje arhaično vjersko uvjerenje, zaboravi svoj moral i etiku i pridruži se gay paradi.

Pitanje: Tko je to “mi”?

Nicolosi: “Mi” nije znanost; “mi” su gay aktivisti koji imaju monopol na javne politike da se šire kroz udruge za mentalno zdravlje.

Pitanje: To izgleda kao prisiljavanje na gay program, da više nema slobodnog izbora?

Nicolosi: Točno. Ne poštuje se čak ni ljudsko dostojanstvo. To je kršenje slobode izbora. Mi moramo napustiti klijenta koji traži pomoć da bi razvio svoj heteroseksualni potencijal i kako bi umanjio ono što nalazi uznemirujućim u svom životu. Njegov san o ženi, braku, djeci, bijeloj ogradi i tradicionalnom životnom stilu mora se odbaciti jer gay aktivizam bolje zna. Sretni su što su homoseksualci, tako da moraš biti i ti isto.

Pitanje: Kažete da je Velika laž u homoseksualnosti “jednom gay uvijek gay”. Možete li to elaborirati?

Nicolosi: Središte homoseksualnog programa i njezina cilja da se homoseksualni prihvate kao nešto normalno i prirodno jest uvjerenje da su neki ljudi rođeni kao homoseksualci. Gay aktivisti su vrlo dobro upoznati s mnogim anketama, koje konstantno pokazuju da ako ljudi vjeruju da se homoseksualci rađaju na takvima i zato nemaju izbora, bit će veće tolerancije i prihvaćanja. Ali ako uvodite mogućnost izbora, onda postoji manje tolerancije. Dakle, svaki put kad čovjek ustane i kaže: ‘Bio sam jednom homoseksualan i više nisam’ taj udara u srce gay programa.

Ako je klijent motiviran, uspjet će

Pitanje: U svojoj praksi preko 25 godina, kakve vrste uspjeha ste iskusili i kakve neuspjehe?

Nicolosi: Mogu reći da je najvažnija odrednica u terapijskom uspjehu – motivacija. Ako je klijent visoko motiviran, zanemarujući dodatne psihološke probleme, doživjet će značajno smanjenje svojih istospolnih atrakcija. Postoje pojedinci koji ne doživljavaju promjenu, tako da uspjeh ne može biti zajamčen svima, ali mogu vam reći da je u proteklih 25 godina kao kliničar koji nadzire sedam terapeuta u klinici koja tretira oko 135 tekućih slučajeva tjedno, da smo orazvili tehnike i terapijske intervencije tako da u kraćem vremenu možemo donijeti veću promjenu. Očekujemo da klijent doživi značajnu promjenu u dva ili tri mjeseca.

Pitanje: Da li su izliječeni?

Nicolosi: Ne može se reći da je potpuno “izliječen” od homoseksualnosti – proces može potrajati mnogo godina, možda i životni vijek, ali će stjecati vještine i samopouzdanje kako bi homoseksualna iskušenja postala manja i manja sve dok ne postanu beznačajna.

Pitanje: Da li ste imali klijente koji su se kompletno riješili homoseksualnosti?

Nicolosi: Apsolutno. Da. Radim s 63-godišnjim muškarcem koji se cijeli život borio s homoseksualnošću. Šest mjeseci na terapiji kod mene, i nema homoseksualnih privlačnosti i nema homoseksualnih iskušenja, a sada se žali da je njegov život dosadan jer je toliko njegovog života preuzeo gay porno i homoseksualne fantazije. Usput, sve smo to radili preko SKYPE-a. On je u Sydneyu, Australija.

Pitanje: Kakav je postotak uspješnosti?

Nicolosi: Kod jedne trećine nema promjena, druga trećina ima značajna poboljšanja a jedna trećina postigne uspjeh u liječenju. Postiže se umanjenje neželjenih seksualnih privlačnosti, sve manje i manje kod onih koji tvrde da nisu u potpunosti izliječeni.

Ne uspiju tinejdžeri koje su dovukli roditelji, muževi koje su dovukle žene

Pitanje: Pričajte o trećini koja ne uspije

Nicolosi: Ta trećina se sastoji od tinejdžera koje su dovukli roditelji, a koji ne žele biti na terapiji. Muževi koje su dovukle žene ili pojedinci koje su poslali njihovi svećenici, a koji ne žele terapiju. To nas vraća na motivaciju, koja je bitna.

Drugi segment homoseksualne populacije koji može ne uspjeti, ali koji su motivirani su oni koji imaju dodatne psihološke probleme koji ometaju njihov uspjeh liječenja.

Pitanje: Kao što, na primjer?

Nicolosi: Ovisnosti, kontrola nižih nagona, narcisoidni poremećaj ličnosti, nemogućnost samo spoznaje i klinička depresija, da spomenem samo neke.

Homoseksualnost je samo vrh ledenog brijega, simptom dubljeg sukoba ličnosti

Pitanje: Govorili ste o brojnim velikim mitovima o homoseksualnosti. Prvi je da je 10% populacije gay. Je li to istina?

Nicolosi: To je bila laž koju je Alfred Kinsey promovirao prije više od 60 godina i postao je standardni poklič gay aktivista i homoseksualnih apologista. Zapravo, to je 1,5 do 2%. Sam Kinsey je imao osobni interes za povećanjem postotka jer je bio homoseksualac.

Pitanje: “Jednom gay zauvjek gay”?

Nicolosi: Nije istina. Nema gay gena. To je mit. Tvrdnja da je homoseksualac normalan na svemu drugom osim svoje seksualne sklonosti. Nije istina, to je suprotno. Postoje duboko usađene osobne razlike, koje stvaraju stanje i u stvari, homoseksualnost je samo vrh ledenog brijega, samo simptom dubljeg sukoba ličnosti.

 

Izvor:virtueonline.org/gays-can-change-reparative-therapy-works

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: