Loša statistika nevjenčanosti

Sigurno ste zamijetili sve više mladih ljudi u 30-tim (ili ocvalim 40-tim) koji odlučuju da se neće vjenčati. Kako cool ! Čak i ako slučajno iz tog ortakluka ispadne i koje dijete, oni svejedno žarko žele živjeti na taj napredan liberalni način. Nevjenčavanje je zapravo prirodni rezultat liberalne izreke “Ljubav je ljubav” i konteksta u kojem je isplivala ta glupava jednadžba.

Kažu, “šta će nam tamo neki list papira”? Danas zastarjeli mehanizam zaštite žene i obitelji (čitaj: djece), a kojega su se suvremene feminizirane žene dragovoljno odrekle. Kad se netko nečega dragovoljno odrekne u zamjenu za veliko ništa, zapitaš se koliko je to bilo inteligentno.


 

Ionako ima toliko razvoda

Navodno glavni razlog je “Ionako ima toliko razvoda”. I onda se izvuku neki postoci. Doduše, ta statistika nikako da bude potvrđena i brojevima u vlastitom krugu rodbine, prijatelja i poznanika, ali neka. “Ionako ima toliko razvoda, pa se mi nećemo vjenčati” zvuči nekako kao tjeranje uroka. A što se ne bi očekivalo od progresivnih.

A što statistika kaže o nevjenčanima? Kakav je krajnji ishod po nevjenčanike, a i po eventualnu dječicu? Recimo da imate nekoga bliskog tko upravo razmišlja da li da ide po taj papir ili ne. Da vas zamijenim, obratit ću se direktno toj vašoj mladoj prijateljici ili rodici.

Dakle, tvoja eventualna djeca, rođena u takvoj kohabitaciji (nevjenčanom partnerstvu), imaju 2 puta veće šanse da dožive da im se mamica i tatica raziđu. Ta-da!

100% su veće šanse da svaki od trenutno zaljubljenih cimera ode na svoju stranu – u odnosu na one sa svadbom i “papirom”. Brak nije nešto idealno i nema jamstvenog lista, ali je najbolje što imamo.

Ima jedna nova studija na “Institute for Family Studies and Social Trends Institute” o obiteljskoj stabilnosti kod kohabitacijskih i kod vjenčanih porova (Izvor). Ona razbija neke mitove.

Mit #1: Nestabilni su zato jer su kohabitanti nižih prihoda

Navodno je kohabitacija manje stabilna od pravog braka jednostavno zato što osobe s nižim prihodom odabiru kohabitaciju (rekli bismo ‘subkultuira’. Sretno vam bilo u društvu “seksualnih radnica”, narkomanki i ljudskog jada). Međutim, studija na uzorku velikog broja država nalazi da je kohabitacija manje stabilna čak i među visoko obrazovanima. Pri tome u većini država obrazovaniji kohabitanti imaju veću stopu razlaza u odnosu na manje obrazovane, a vjenčane parove.

U SAD će 49% djece iz kohabitata VISOKO OBRAZOVANIH do svoje 12.godine doživjeti razlaz svojih roditelja. Kod slabije obrazovanih ali vjenčanih je to 26%. 49 naspram 26! Malo bliže, u Velikoj Britaniji je to 53% naprama 39%.

Moglo bi se i postaviti pitanje zašto bi za mene bilo dobro nešto što se više veže za subkulturu. I zašto časopisi pišu tako pozitivno o nečem, ishodišno subkulturnom i žalibože? To je stvarno jedno dobro pitanje. Nekako me to podsjeća na nove traperice koje dolaze tvornički podrapane – noseći ih vi se solidarizirate sa sirotinjom. Sada je došao na red i brak na divljaka, kako bi se solidarizirali s jadnim ženama iz slamova. Kako liberalno!

Mit #2: Kohabitacija počinje sličiti na brak

Drugi mit je kako kohabitacija postaje sve stabilnija i počinje ličiti na brak. Kohabitacija doživljava ‘bum’ u SAD već nekoliko desetljeća. Kod nas je to vrlo zakašnjeli odjek. Danas je oko 25% sve američke djece rođeno u kohabitaciji. Zajedno sa svim ostalime, ukupno se 40% američke djece danas rađa izvan braka.

“Beztatnost” se jako često spominje kod homoseksualnosti. Dakle, mlada damo, ako želiš modno osvještenog sina, onda je kohabitacija put u pravom smjeru. A odrastanje bez oca spominju i mnoge lezbijke, pa si ti misli.

Kako nevjenčavanjem utječeš na svoju djecu

E, sad, mila moja, što će ta tvoja kohabitacija donijeti tvojem (budućem) djetetu, statistički gledano, osim što ti dijete u startu dobiva čak fifti-fifti šanse da će tata otići pa-pa do djetetove 12.godine? Ne radi se samo o obogaćivanju potomstva da nosi složeno prezime u obliku kraće pripovijetke.

Djeca iz kohabitacijskih kućanstava su vjerojatnije fizički, seksualno i emocionalno zlostavljana.

Tvoje dijete je vjerojatnije da će biti agresivno ili pokazivati delikventno ponašanje (droga, krađe).

Tvoje dijete je vjerojatnije da će iskusiti siromaštvo i lošije zdravlje.

Obiteljska stabilnost utječe na djecu, a “bračnost” utječe na obiteljsku stabilnost.

Da li je taj tvoj kul potez “što će nam papir” toliko super stvar da ćeš riskirati budućnost svoje djece? Zašto im statistički smanjivati šanse za kvalitetan život? Sve zbog društvenog eksperimenta.

Odrasti

Zar nisi zavrijedila nešto više? Pruži djetetu mu najbolje šanse kroz prokušan institut koju su nam ostavili preci.

Ako nisi sigurna u svoj odabir, onda prekini i traži dalje. Proširi svoje društvo i uđi u neki novi krug ljudi. Kreni na neki tečaj. Strani jezik, ples, astronomija, književni klub, udruga, crkva, sport, politika…što god te može zanimati i gdje možeš susresti ljude iz drukčijeg kruga.

Kad je brak postao sve i ništa

Pitali su svojevremeno, uzdajući se u vršnjački pritisak: što si protiv homoseksualaca, kad njihov brak nema kako utjecati na tvoj brak?

Figu. Eto kako je istospolni ‘brak’ i ‘ljubav je ljubav’ utjecalo na brak općenito. Tako što sada moramo uopće pričati o tome. Nešto što je prije bilo sasvim normalno – da će se mladi vjenčavati i imati djecu. Kada je društvo počelo uzdizati subkulturu, kada je brak postao sve i ništa, onda smo došli do ovoga.


Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: