Obiteljsko nasilje u istospolnim vezama

Da morate pogađati, što mislite da li je više ‘obiteljskog’ nasilja kod heteroseksualnih ili kod homoseksualnih parova?

Oni koji slušaju mainstream medije će reći “Isto je. Gayevi i lezbijke su po svemu isti kao mi ostali”. Ili, kad malo razmisle o tolerantnoj prirodi, te kako su diskriminirani, reći će “Ne znam za gayeve. No kako su muškarci nasilni, lezbijke mora da u svojim vezama doživljavaju manje nasilja nego hetero”.

Oni drugi, koji politički nekorektno i dalje smatraju homoseksualnost psihičkim poremećajem reći će “Mora biti više nasilja u homoseksualnim vezama – što drugo očekivati kod psihičkih poremećenih”

Neke studije daju procjenu da je obiteljsko nasilje 2 puta učestalije u homoseksualnim parovima nego hetero.

“American College of Pediatricians” procjenjuje 2-3 puta više obiteljskog nasilja u homoseksualnim ‘brakovima’ nego u tradicionalnim brakovima. (izvor)

35644f896d59d9fa43f2ac1c511432aeJedan gay magazin kaže da 21,5% gayeva koji žive sa svojim partnerima trpe fizičko nasilje u odnosu na 7,1% hetero muškaraca. Dotle 35,4% lezbijki trpi fizičko nasilje od svojih partnerica, za razliku od 20,4% hetero žena.

Drugdje ćete naći izrečenu mogućnost da je više obiteljskog nasilja kod istospolaca, ali bez ikakavi navedenih brojaka i usporedbe. To očito nije politički korektna tema.

Hajdemo zdravorazumski, samo na temelju odgledanih dokumentaraca iz životinjskog svijeta i životnog iskustva: U testosterosnskoj igrici naskakivanja mužjaka na mužjaka je i za očekivati veći stupanj agresije. Toliko o testosteronu.

Sada malo o ženskoj strani. Tko nije čuo za probleme kad su dvije žene u istom kućanstvu? Zato život u kućanstvu sa svekrvom nije nimalo preporučljiv. Pa čak ni zajednički život majke i odrasle kćeri, te stoga odrasle kćeri odlaze od majke. To jednostavno ne funkcionira optimalno. A sada zamislite dvije lezbijke – tu jednostavno mora biti verbalnog ili fizičkog nasilja. I još se radi o osčito psihički drukčije ustrojenim osobama, da ne kažemo s oduvijek prepoznatim psihičkim poremećajima.

Po jednom istraživanju 90% lezbijki je iskusilo verbalno nasilje od svojih partnerica unutar zadnje godine dana. 31% je pretrpjelo i fizičko nasilje. Jedno švedsko istraživanje nalazi obiteljsko nasilje kod 17%-45% lezbijki, u odnosu na 8% kod hetero žena (izvor)

Za vrijeme plime LGBT zahtjeva obiteljsko nasilje istospolaca se moralo pometati pod tepih. A radi se zapravo o epidemijskim razmjerima, 100-200% učestalijem. Gay aktivisti ušutkuju LGBT zajednicu da se ne priča o tome.

“Partnersko nasilje nije bilo nešto o čemu smo željeli da se priča. Ljudi zaista osjećaju da to ne bi dobro izgledalo za nas. Mislim da ljudi žele odmaknuti ovu sliku od LGBT, uvjeravajući se da nije tako loše, ili je čak i bolje nego kod drugih”

Kada se dovrši sve to s istospolnim brakom, tek onda će nas LGBT aktivisti zatrpati s tim i pokušati nabiti krivnju nama ostalima za te njihove probleme. Svojevrsni ‘vjesnik’ je knjiga “Men Who Beat the Men Who Love Them” (PDF sample download)9594081

Izlaskom ove supkulture na površinu policija ima problema shvatiti tko je u takvim neuobičajenim sukobima žrtva a tko nasilnik. Naučili su se da je uglavnom slabiji spol žrtva, a jači je nasilnik. Što da rade kada naiđu na oba muškarca kod ‘bračne’ svađe. Nastavili bi s pristupom kao kod svake tučnjave u baru; priveli bi obojicu. Što pak da rade sa dvije razjarene žene u toj ‘bračnoj’ svađi? Sva ta tolerantna priča o alternativnom načinu života je tako neprirodna na uličnoj razini kada izađe iz okvira supkulture.

Samo mali dio ovoga se prijavi i vidi u statistikama. Proporcije obiteljskog nasilja istospolaca su sigurno višestruko veće od statističkih i procijenjenih. Psihički poremećenici sa svojom narcisoidnošću i promiskuitetom, objektivno gledano i moraju toga imati više u svojim životima. To nisu normalne uravnotežene ličnosti. Prešavši jednu normativnu društvenu granicu, dalje je sve otvoreno – nema pravila. Dodajte tome priznatu veću upotrebu droge i alkohola, te više ostalih psihičkih poremećaja i boleština – i to je to. Svakako ništa što biste željeli da se reklamira vašem djetetu kao jednako vrijedan način života. Mogu postojati i potpuno funkcionalni izuzeci, izdvojeni iz te (sup)kulture, ali oni samo svojom kontrastnošću dokazuju pravilo. Takve disonantne tonove se mora uvažavati (Camille Paglia ili Dolce i Gabanna), kao i ušutkivane ex-homoseksualce.

Govorimo samo o obiteljskom nasilju. Kod ubojstava u homoseksualnim sukobima su kriminalisti davno uočili ‘overkilling’. Ako je bilo puno više rana nego što je potrebno za smrt, to bjesnilo ih je odmah upućivalo na homoseksualnog ubojicu. Bilo im je jasno da se kod takvih ubojstava radi o psihičkim poremećenicima. Tako je bilo prije političke korektnosti.

“Njegov dečko je Curta Rogersa zatvorio u stan u Cambridgeu, Massachusetts na 3,5 sata i prijetio mu da će ga ubiti s nožem i pištoljem. Nakon više sati razgovora, Rogers je pobjegao i tražio gdje da se sakrije.

Kaže: ‘Nisam to identificirao kao obiteljsko nasilje zbog predodžbe da je obiteljsko nasilje problem koji iskuse heteroseksualne žene.’ (izvor)

Naravno, razlozi istospolnog obiteljskog nasilja se svaljuju na njihov položaj kao seksualne manjine. Krivi smo vi i ja, a ne psihijatrija.

LaTesha (18) je već bila pretučena od svoje poartnerice Monique. Kaže ‘To se dogodilo kada smo se posvađale. Ako bi se osjetila neuvažavanom, onda bi me udarila. Mi se uvijek svađamo. Ali znaš kako se par posvadi i opet vrati u normalu? Mi bi smo se svađale, pa se vratile u normalu. Kada bi se opet posvadile, onda bi ona izvukla nešto iz one prve svađe. I to se dozidavalo. Uvijek je bilo nečega da se svađamo. Obično, su druge djevojke bile razlog.

Ona je bila tako nesigurna. Ako sam bila s nekim iz kruga prijatelja, a da je djevojka, onda bi mi ona rekla ‘Što je to? Jel me varaš?’ To je bio uzorak. Razišle bi smo se na tjedan dana, onda opet bile skupa. Mora da smo prekinule oko 20 puta’.

Zadnji prekid je bio kada je Monique opalila par udaraca po LaTeshi ispred osoblja iz “Safe Space”, LGBT društvenog centra u Queensu. (izvor)

Ne može se reći da su hetero parovi bajni, ali ovi bolesnici i bolesnice su puno gori.


Svi članci s tematikom “Gay is not OK”:  https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/


Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: