Homunizam

homoseksualizacija društva – politička korektnost – totalitarizam – za roditelje: prevencija homoseksualnosti – svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

Gay o gayevima: narcisoidni seksualni ovisnici


Zanimljivo je čuti iz usta jednog gaya o nihilističkoj gay kulturi i njihovoj moralnoj revoluciji koja ima za cilj uništiti tradicionalni brak (Jason Hills, “The Federalist”):


Vjerujem da brak između dva muškarca u našoj suvremenoj kulturi je kolosalan gubitak vremena, beznadan pothvat osuđen na neuspjeh, i, u osnovi, naivni pothvat duboko u suprotnosti s hiperseksualiziranim, slomljenim i etički propalom etosu i prirodi muške gay kulture.

Seksualna sebičnost gay kulture povređuje ljude

Problem je u tome što je cijeli milje u kojem se odvija gay moralna i seksualna socijalizacija tako duboko kompromitiran, tako lišen održivog smisla i dugotrajnog monogamnog opredjeljenja, da je brak u tradicionalnom smislu (što je ono što ja vjerujem homoseksualci pokušavaju postići u njihovim životima) nemoguće ostvariti.

Ako to nije nemoguće, onda bi brak između dva muškarca zauvijek promijenio temeljnu prirodu braka. Većina homoseksualaca, sa svojim transparentnim i s napadnom sklonosti za otvorene odnose i poliamorne razonode će preplaviti mainstream kulturu s “eksperimentiranjem u životu” koji će radikalno mijenjati seksualni krajolik naše kulture.

Ljudi kojima je otvorena veza bila nezamisliva će prihvatiti to kao samo još jednu mogućnost za uzbudljivi život. Ovisnost o partijanju, tj. puno seksa i droge, što je konstitutivna značajka gay kulture, će dati glamur toj karakteristici naše kulture i učiniti je normom, a ne iznimkom mainstream života.

Mi smo tako usamljeni da želimo AIDS

Promiskuitetni seks i droga nisu iznimni ili marginalizirana struja u gay kulturi. Oni su sveprisutni sila u svakoj pori gay svijeta. Novi i uznemirujuće trend “Pozitiviraj me” (“učini me HIV pozitivnim”) u gay kulturi je za raspravu na nacionalnoj razini. Ova kultura se sastoji od podzemnih online stranica gdje homoseksualci koji su HIV negativni se spajaju s ljudima koji to nisu i mole da budu “oplođeni” od HIV-pozitivnih muškaraca. Danas se naša kultura može opisati kao doba samoće; u kojem nema kontinuirane intimnosti i povezanosti, a emocionalna izoliranosti je norma za rastuću većinu ljudskih života. To je očajnički vapaj za intimnošću i dubokim kontaktom s drugim na doslovno najdubljem obliku: razmjena zaraženim tjelesnim tekućinama. To je gotovo kao da su seksualni sudionici koji nisu HIV-pozitivni pobunjeni protiv nomenklature “siguran seks “,”zaštićeni seks”, i pitanja potencijalnog partnera prije angažiranja u seksu:”Jesi li ti čist”. Ne samo da tehnologija, nego i sam jezik pogoni izolaciju i nepovezanost.

Više seksa ne može zadovoljiti

Smrtonosni i patološki oblik individualizma muči homoseksualce više od bilo koje druge skupine. To je ideja da “Ja sam već cijel. Ja sam potpun. Trebam samo nekoga tko će mi biti komplementaran”.

Ova laž koju kažemo sami sebima tjera nas da tražimo validaciju, kompletiranost i cjelovitost na vrlo nezdrav način. Sretni, samouvjereni, i kompletni ljudi nisu manijakalno u potrazi za gay kupeljma (drogom opustošenima) i underground partijima koji imaju tužnu zadaću da ispune očiglednu prazninu u epicentru duša takvih pojedinaca.

Proždrljiv seksualni apetit uništava ljubav

Za homoseksualne odnose, značenje “odan” ili “monogamni” znači, za najveći dio, nešto radikalno drugačije nego u heteroseksualnom braku. U svim studijama koje sam pogledao, 43% svih homoseksualaca u zapadnim demokracijama su tvrdili da su imali više od 500 partnera tijekom života, a 28% tvrdi više od 1.000. Seksualne navike takvih muškaraca se nisu značajno smanjile nakon braka iz jednostavnog razloga što je 50% od svih gay brakova u SAD-u počelo kao otvorene veze u kojoj muškarci i dalje imaju seksualne odnose s drugim muškarcima sa strane. (“Bio sam “onaj sa strane” pri gay braku: insajderski pogled zašto gay brak nikada neće funkcionirati)

Kako mi je rekao prijatelj na jednom večernjem partiju prije nekoliko mjeseci, nakon što sam ga vidio da zavodi drugog muškarca za stolom: “Ne brini, moj suprug i ja smo u gay vezi, što znači da ćemo se ‘poigrati’ sa strane s drugim ljudima.”
“I to je novi standard?”, upitao sam.
“Tako je uvijek bilo, i treba biti”, rekao je.

Biologija štiti heteroseksualne ali ne i gay muškarce

Seksualni promiskuitet među gayevima je ovisnost koja ima malo veze s osvajanjem plijena i uživanju u lovu. U nekom trenutku u životu heteroseksualnog muškarca, bezumno i manijakalno krstarenje za seks sa ženama prestane, i on počinje, kao i žene, biološku potragu za idealnom partnericom koja će biti prikladna majka njegove buduće djece.

Nesvjesni kriteriji kojima se procjenjuje žensku privlačnost imaju puno veze s njenim sposobnosti za rađanje. Kriteriji uključuju hrpu karakteristika koje uključuju kapacitet za vjernost, odanost, kooperativnost, pouzdanost i seksualnu monogamiju.

Isti kriteriji vrijede i za heteroseksualne žene u ocjenjivanju njihovih potencijalnih partnera.

Svako od njih želi ne samo vrući seks i trajnu strast, nego, još važnije, partnera, koji će biti otac zdrave djece. Ovaj biološki imperativ gura spolove jedan prema drugome i ublažuje – barem za neko vrijeme – manijakalni nagon traženja anonimnog i širokog spektra užitake izvan ognjišta.

(Istospolni) brak neće popraviti seksualne ovisnosti

Nesvjesne političke i pomalo empatične motivacije progresivnih heteroseksualaca koji podržavaju gay brak proizlaze iz, vjerujem, nagona za legitimirati, ukrotiti, i osvojiti gay seksualnu maštu. Kažem takvim progresistima: Prekinite fantaziju.
Većina gay ljudi po prirodi svoje seksualne socijalizacije u gay kultur su moralni secesionisti; Nerealna su očekivanja od progresivnih koji misle da mogu, kroz institucionalnu resocijalizaciju preko tradicionalnog braka, modelirati homoseksualce u model socijalne i bihevioralne predvidljivosti.

Hiper-seksualizirani kulturni milje u kojem se odvija seksualna socijalizacija za gay muškarce je povoljno za očigledno ponašanje koje čine ili su skloni počiniti: seksualne ovisnosti. Da su većina gayeva seksualni ovisnici je dovoljan razlog za stati i razmisliti da li palijativna lakirovka legalizacije gay brakova može poboljšati temeljne uzročne doprinose ovom neodrživom načinu bivanja u svijetu.

Gay kultura cilja uništiti brak

Nihilistička priroda gay kulture koja temeljena prvenstveno na području trenutnog ispunjenja i trivializira čudesnu predanost potrebnu za održavanje vlastitog života u punoj svijesti u svakom trenutku, njezina fetišizacija seksualne igre i fantazije, otima gayevima moralne osjećaje u tako dubokoj mjeri da ih čini funkcionalnim nihilistima posebne vrste: one izvan militantnih aktivista – koji napadaju heteronormativan identitet zapadne civilizacije.

Ja stavljam dekonstrukciju civilizacijske heteronormativnosti kao konstitutivnog obilježja gay kulture.

Ne zaboravimo kako gay kultura odbija samopregled

Nije hiperbolički tvrditi da mnogi samoproglašeni bijelački gay progresivni u duhu moralne ispravnosti su objavili rat u (njihov termin) “bijeloj heteroseksističkoj i heteronormativnoj većini.”

Stupanj heteroseksualne krivnje koja brzo postaje stvarnost u politici seksualnog identiteta u SAD-u daje homoseksualcima pravo da postave sebe kao “Gay Power”. Stiče se lažni osjećaj neranjivosti koji skriva od većine homoseksualaca njihove seksualne tjeskobe, inferiornost, seksualni stid unatoč rastućem trendu prema većoj toleranciji – seksualne inferiornost koju refleksivno odbija većina homoseksualaca.

Ja sam gay, i stoga nisam podložan kritici

“Gay power” je naizgled benigni i bez sumnje utopistički. Homoseksualci su imunizirani od ispitivanja drugih i, kao takvi, sve izvana ili samokritika se vidi kao oblik samo-mržnje, prodaje ili upuštanje u netrpeljivost.

Ako sam opisao homoseksualce kao moralne separatiste u vezi tradicionalnih brakova, onda od hiper-seksualizacije i seksualnog ekstremizma neće zazirati progresivci.

(izvor)


Sve što je naveo ukazuje na mentalni poremećaj, a koji se iz političkih razloga ne smije nazivati  mentalnim poremećajem. Infekcija društva homoseksualnošću (izlazak iz ograničene sfere supkulture) je usko povezana sa seksualizacijom. Trag vodi do pornografske industrije. Kulminacija koincidira s pojavom interneta. A već i prije toga je započela pojačana vidljivost blaže pornografije na novinskim kioscima i reklamiranju. Prijašnje generacije nisu bile cjelodnevno napadane seksualnim sadržajima. Danas pornografija zapljuskuje sa svih strana i generira potrebu.

Nakon medijskog “otpuštanja” krimena masturbiranja, ovisnici o ejakulaciji, nakon prekoračenja jedne mentalne ograde, lakše su prelazili drugu moralnu ogradu – ako im ona omogućava ispunjenje ejakulacijske ovisnosti. Isti takvi kao oni, najbolje se razumiju i ne osuđuju se međusobno, već si ispunjavaju ovisnost. Ovi stečeni homoseksualci su došli mimo onog drugog dolaznog kolosijeka (privlačnost suprotnog spola od malih nogu, zbog nedostupnosti oca kao muškog uzora – razrušene obitelji) ili trećeg dolaznog kolosijeka (silovani dječaci kojima je uništen osjećaj vlastite muškosti).

U svakom slučaju, radi se o ovisnosti. Njihova ovisnost je jedina ovisnost koja je amnestirana od nedavna tako da se ne tretira kao mentalni poremećaj. Čak i kao nešto poželjno, gotovo herojsko.


Svi članci s tematikom “Gay is not OK”:  https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/


Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 2016-08-06 by in Gay is not OK, LGBT.
Follow Homunizam on WordPress.com

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

%d bloggers like this: