Homunizam

homoseksualizacija društva – politička korektnost – totalitarizam – za roditelje: prevencija homoseksualnosti – svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

M i Ž se razlikuju?


Stalno se kao krimen društva predstavlja teza o slabijoj zastupljenost žena na vodećim pozicijama u politici i biznisu. Političke stranke se muče iz petnih žila dovući žene. Potražnja za ženama je velika, a ponuda mala (barem dok se radi o dragovoljnosti). Zbog diskriminacije žena, zbog jednakosti, a zapravo “istosti”, feministice imaju stalno posla. Žene neće u neka zanimanja i neće.

Volim statistiku i društvene eksperimente. Doduše, u kontroliranim uvjetima, a ne kada se izvode na čitavoj populaciji (kao s gender ideologijom, chemtrails-zaprašivanjem, s GMO i prehranom kemikalijama – gdje bi vrijeme trebalo pokazati je li nešto od toga bilo dobro ili pogubno). Istraživajući teme o homunizmu naišao sam za neke zanimljive eksperimente:

I tako, evo sada još jednog eksperimenta, koji treba pokazati da li se M i Ž zaista razlikuju, ili su oboje društveni konstrukt, kako tvrde gender partizani. Eksperiment treba gledati u svjetlu diskriminacije žena na rukovodećim pozicijama.

Dvije istraživačice na “Pittsburgh Experimental Economics Laboratory”, Muriel Niederle i Lise Versterlundm su ekonomistice. Većinom eksperimente o spolnim razlikama provode psiholozi i sociolozi, pa ne uključuju novac kao ishod ili motivaciju.

  • 40 muškaraca i 40 žena podijeljeni u 20 grupa, svaka grupa sadrži 2 žene i 2 muškarca.
  • Istražuju se spolne razlike u preferencijama za kompetitivnost i kako se te razlike (ako ih ima) manifestiraju u ekonomskim ishodima.
  • Učesnici su trebali rješavati 3 jednostavna 5-minutna matematička testa.
  • Za test #1 bit će im plaćeno 0,50 $ za svako točno rješenje.
  • Za test #2 samo jedna osoba u svakoj grupi s najviše točnih rješenja će dobiti 2 $ za svako točno rješenje, a ostali u grupi neće dobiti ništa.
  • Prije testa #3 učesnici su mogli odabrati shemu plaćanja (pravedno ili turnirski).

Rezultat eksperimenta

U sva 3 testa generalno nije bilo razlika po spolovima u točnosti rješenja. Eksperiment je pokazao da dva spola različito reagiraju na kompetitivni okoliš. Kod testa #3 je duplo više muškaraca (73%) nego žena (35%) izabralo turnirsku shemu isplate.

Muškarci objektivno slabijih mogućnosti su odabirali turnirski način “pre često”, dok su ga žene boljih mogućnosti odabirale “pre rijetko”.

Da objasne ovaj rascjep, eksperimentatori su tražili sudionike da pokušaju procijeniti svoje performanse koje su imali u testu #2 u odnosu na ostale u svojoj grupi. Bit će im plaćeno 1 $ ako točno procijene. Muškarci su bili bitno više presamouvjereni nego žene. 75% muškaraca je mislilo da su riješili najbolje u grupi, a samo 43% žena je to mislilo.

U pokušaju da kontroliraju ovaj faktor presamouvjerenosti, učesnicima je dana mogućnost da sudjeluju u natjecanju gdje je isplata ovisila o broju točnih rješenja u prethodno obavljenom testu #1 – može odabrati shemu isplate za taj test na temelju svog već obavljenog rješavanja. Bez uzbuđenja ili straha od izvedbe (jer je test već prije obavljen), muškarci su i dalje više preferirali turnirsku shemu nego žene, potvrđujući ekonomistima da su muškarci jednostavno više kompetitivna stvorenja. izvor

 

Kromosomi kao društveni konstrukt

Na žalost, nakon gender revolucije morat će se ponovo otkrivati topla voda. Američki studenti nisu sigurni ima li razlike između M i Ž (“Američki studenti ne znaju ima li razlike između M i Ž“), a što se može zahvaliti izgonu kritičke misli i argumentirane rasprave s američkih sveučilišta zbog političke korektnosti. Ti studenti nisu sigurni u svoje međunožje niti u kromosome. Za njih su možda i kromosomi također konstrukt. Izvan tog ludilom kontaminiranog akademskog kruga svakome su jasne razlike spolova i njihova komplementarnost.

file2Žene su po prirodi zabrinute. Komplement tome je muška samouvjerenost kojom treba umiriti ženu (makar u sebi i nije toliko samouvjeren). Tisućama godina se muškarac morao natjecati s drugim muškarcima da bi ga neka žena odabrala za svoje potomstvo. Ona pak nije tražila kod muškarca svojstva koje i sama ima (npr. da je zabrinuta za ovo i ono). Muškarci su morali evolirati u suprotno – u umirujuću samouvjerenost. A i fizička snaga im je ulijevala samopouzdanje, dok anatomski slabije žene nisu mogle graditi toliku samouvjerenost i samodostatnost.

Špiljske žene koje su ostajale u špilji s djecom nastojale su biti fine sa svima koji su joj mogli biti od pomoći. Muškarac se morao natjecati za svoje šanse da ima družicu i potomstvo. Danas ne treba loviti mamuta, nego se uspinjati korporacijskim ljestvama, ali nadmetanje je ostalo ugrađeno kao muška osobina, dok je “sa svima fino” ženska osobina.

XX-kromosomi Angele Merkel i ostalih ministrica obrane (?) su nam doveli u dvorišta potpuno drugačije stanovništvo. Liberalne stranke podržavaju više žene (50% izborne baze) nego muškarci, a i ti liberalni muškarci su više feminizirani muški primjerci (“Zašto žene uništavaju nacije i civilizacije? (2.dio)“). Stoga na Zapadu dominiraju liberalne vlade.

Feminizacija politike i fama o diskriminaciji žena u politici je iznjedrio razne Angele Merkel, kojima nije svojstveno da se natječu ili sukobljavaju s drugom kulturom, već da naivno prihvaćaju iluziju za-svagda-uređenog i sigurnog svijeta gdje svi imaju dobre namjere i sva civilizacijska postignuća su zagarantirana. Naivno dovlače kulturu dijametralno suprotnih vrijednosti. Ta iluzija, ti osjećaji iznad razuma će skupo koštati zapadnu Europu.

Komplementarnost na djelu

Komplementarnost muškog i ženskog principa savršeno funkcionira u prirodi. Dotle gay kod sebe ne može naći dovoljno muških osobina (bilo to stvarno ili samo kao mentalni poremećaj poput percepcije vlastite debljine – vidi anoreksiju), i traži ono što mu nedostaje – muška svojstva u muškarcima.

Lezbijke u sebi ne mogu naći, ili nemaju pozitivno potvrđene ženske osobine. Gdje će naći te osobine, nego u drugim ženama? Na žalost, u oba slučaja oni pronalaze jednako mentalno oštećene osobe, pronalaze loše surogate za muškost i ženskost. Pri tome ovi bolesnici hine pronađenu nevjerojatnu sreću. Onda nastupa suprotni osjećaj i depresija, a što i nije neko iznenađenje za mentalno poremećene osobe. Kada bi se netko htio definitivno riješiti žohara, očito bi im samo trebao smrdati seksualost.

Normalne osobe su kao namagnetizirane čestice – okrenut će se uvijek prema suprotnom polu, a odmicati od istog pola. Vidjeli smo kako su američki tinejdžeri sve više “demagnetizirani”, tj. spolno-rodno smrdani (“Psihopatologija američkih tinejdžera“). Sav kontaminirani okoliš na industrijaliziranom Zapadu (materijalni i društveni) uzrokuje ove masovne mentalne mutacije. Karcinom jedne civilizacije.

 

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 2016-07-13 by in Feminizam.
Follow Homunizam on WordPress.com

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

%d bloggers like this: