Homunizam

homoseksualizacija društva – politička korektnost – totalitarizam – za roditelje: prevencija homoseksualnosti – svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

Istospolni “brak” i ljudska prava – analogija s retriverom Maxom


Glavni lijevo-liberalni argument za istospolni brak je da bi odbijanje prava na istospolni “brak” bilo isto kao i uskraćivanje ljudskih prava crncima ili ženama prava glasa ili kao zabrana međurasnih brakova.

Oni misle da su tradicionalne i istospolne zajednice dva izraza braka, jednako razumljiva i koji mogu bezopasno koegzistirati. Zato mnogi od njih smatraju da je uskraćivanje braka istospolnim zajednicama kršenje građanskih prava. Umjesto ovih pogrešnih analogija, trebamo valjanu analogiju koja pokazuje ozbiljnost i posljedice onoga što znači redefinirati brak.

Validna analogija

Zamislimo jedan par srednjih godina, Dan i Susie, koji imaju kućnog ljubimca, psa Max-a, labrador retrivera.hqdefault

Ovaj par voli i obožava svog psa toliko da, koji god bio razlog, oni istinski vjeruju kako je on zapravo njihovo biološko dijete, pravo, od krvi i mesa. Kada ispunjavaju svoje porezne prijave, oni traže olakšicu za dijete, Max-a; kada započinje nova školska godina, oni upisuju Maxa u vrtić; kada se zaustave pred McDonald’s-om, oni za Maxa naruče “Dječji Happy Meal”, a zatim ga puste da se iskače u igraonici. Ukratko, oni čine sve za Maxa što bi normalni (američki, op.pr.) roditelji činili za svoju djecu.

Međutim, stvari ne idu glatko. Kada im Porezna uprava negira olakšicu za dijete, kada lokalni vrtić odbije upisati njihova Maxa, te ga McDonald’s -ov poslovođa izbaci iz igraonice – oni su razjareni. Kako se svi oni usuđuju poricati prava i pogodnosti pune integracije u društvo njihovom djetetu, Maxu !

Oni odlučuju ići sa svojim slučajem u Washington, lobirajući kod vlade za pomoć. Unatoč njihovim strastvenim molbama, bivaju odbijeni. Američka vlada ljubazno ali čvrsto objašnjava da su Dan i Susie u zabludi o prirodi stvarnosti: psi su drugačija vrsta nego ljudska djeca. Njihovo uvjerenje kako je Max njihovo biološko dijete je lažno, bez obzira što oni osjećaju, inzistiraju, ili čine.

Danu i Susie nije uskraćeno građansko pravo da imaju i podižu djecu samo zato što su oni zbunjeni i adoptirali su psa ljubimca kao svoje dijete. Umjesto toga, rekli bismo da su oni odbili sudjelovati u instituciji roditeljstva (tj. majčinstva i očinstva), nešto što zahtijeva “proizvodnju” ljudskog potomstva putem spolnog odnosa (ili putem usvajanja).

Unatoč svom inzistiranju i gnjevu, te uvjerenju da su u pravu, njima nije osporeno građansko pravo, niti su društveno marginalizirani. Oni nemaju pravo na tretiranje svog psa kao da je dijete, nazivati takvo ponašanje “roditeljstvom”, te zatim inzistirati da svi ostali u društvu – uključujući državu i vladu – priznaju njihovo ponašanje kao legitimno. Umjesto toga, njihovo uvjerenje kako je Max njihovo dijete je ispravno identificirano kao laž, a time i štetno, ne samo za njih i njhova kućnog ljubimca, nego i za društvo u cjelini.

No, što bi se dogodilo da Dan i Susie uspiju uvjeriti svoju kulturu da je Max doista njihovo biološko dijete? Što ako tisuće drugih vlasnika kućnih ljubimaca širom nacije počne vjerovati isto to? Što će se dogoditi ako Vrhovni sud, u pobijanoj i kontroverznoj 5-4 odluci, stane na stranu Dana i Susie, te redefinira “djecu” da uključuju i kućne ljubimce? Može se samo zamisliti društveni kaos koji bi to uzrokovalo. Takvo društvo bi se s pravom moglo smatrati da živi u fantaziji – u svijetu deluzije (obmane), koje bi neizbježno završilo u katastrofi.Dressed up dogs in Japan

Ovo je prava analogija redefiniranju braka. Naravno, ta analogija ne tvrdi da su gay ljudi nekako manje ljudski ili druge vrste, nego da je revizionistička definicija braka zbunjujuća kao i Danova i Susiena revizionistička definicija djece . Tradicionalna tvrdnja nije primarno ta da je istospolni brak loša ideja, nego da je to besmislena ideja – nemoguća, baš kao što je “kućniljubimacdijete” nemoguće.

Budući da brak zahtijeva seksualnu komplementarnost, govoriti o “homoseksualnom braku”, “gay braku” ili “istospolnom braku” je protuslovlje. To je slično kao da se govori o “četvrtastom trokutu”, “oženjenim neženjama”, ili “monogamnim trojkama”. To je nerazumljivo. Svako društvo koje vjeruje da je moguće imati “oženjene neženje” kao status s pravnom zaštitom i podudarnim građanskim pravima će s pravom biti proglašeno sumanutim; tako je i s “istospolnim brakovima”.

Prirodna prava i građanska prava

Kako je to povezano s raspravom o građanskim pravima? Građanska prava dolaze u dva oblika. Prvi su pred-politička, prirodna prava prepoznata od vlasti i zapisana kao zakon, kao što su neotuđiva prava navedena u “Deklaraciji o neovisnosti” i “Povelji o ljudskim pravima”. Ta prava se pojavljuju prirodno, Bogom dana, i bezbrojna su. Ona su poznata kao negativna prava, jer postavljaju obveza neuplitanja na sve ostalo. U tom slučaju građansko pravo je moralni imperativ koji proistječe iz prirodnog prava.

Druga vrsta građanskih prava dolazi iz građanskog zakona. U Americi to uključuje pravo glasa, pravo na suđenje s porotom, na standard osnovane sumnje, itd. Ta prava se ne javljaju u prirodi, već dolaze iz društvenih ugovora i državnog zakonodavstva. Ona nisu univerzalna, nego mogu varirati od zemlje do zemlje, i tijekom vremena. To također znači da mijenjanje tih prava nije nemoralno (iako obično nerazborito). Ova građanska prava su poznata kao pozitivna prava, jer utvrđuju obvezne odredbe određenih strana.

Građanska prava i istospolni brak

Iako se o tome raspravljalo, brak je od ove prve vrste: prirodno, pred-političko pravo koje je dio poretka stvaranja. Dakle, građansko pravo na brak ovisi o braku – koji se prirodno pojavljuje (tj. kao negativno pravo). Budući da brak nije ušao u postojanje kroz društveni ugovor ili zakon (tj pozitivno pravo), vlade i sudovi ne mogu redefinirati brak ili građansko pravo na njega.

“Istospolni brak” je kontradikcija u terminu, i ne možete imati građansko pravo na kontradikciju. Baš kao što ne postoji građansko pravo da se bude “u braku neženja”, tako ne postoji građansko pravo na “istospolni brak”, jer tako nešto neće i ne može postojati – unatoč vjerovanjima u suprotno. Može se dodijeliti sloboda vjerovanja u iluzorne odnose, ali ni u kom slučaju nitko nema moralno pravo nametati ta pogrešna uvjerenja ostatku društva i koristiti snažnu ruku vlasti ili sudova da preoblikuje kulturu u skladu s tim.

Dan-u i Susie nije bilo uskraćeno pravo da imaju djecu ili postanu roditelji, samo zato što su bili u zabludi o tome što je to dijete, tako i ljudima s istospolnom privlačnosti nikada nije uskraćen brak samo zato što su u zabludi o tome što je to brak.

Analogije s rasizmom, ravnopravnosti spolova i ostalome su pogrešne. Moramo biti u skladu sa stvarnošću što je brak, a ne pokušavati ga oblikovati u skladu sa željama. Činjenice su tvrdoglave stvari, a činjenice o braku su zaista tvrdoglave.2964426035_cc1f7fe6ab

Izvor: http://www.thepublicdiscourse.com/2016/04/16749/


Jedni drugi “napredni” su svojedobno bili odlučili da više neće biti privatnog vlasništva. Ova deluzija je ekonomski propala jer se komunizam temeljio na nečemu ljudima neprirodnome. I taj eksperiment je koštao života milijune ljudi.

Novi eksperiment, Homunizam, za sada nikoga direktno ne ubija. No, depopulacijski efekt homoseksualnosti je popriličan (na veselje vladajuće bogate elite). Psihički bolesnici dragovoljno prekidaju svoju lozu. Možda ova ludorija od društvenog eksperimenta ima i dobrih strana: sav psihički genski otpad je sada isplivao. Pri čemu je homoseksualnost samo jedna pojavnost šireg društvenog poremećaja, vidi “Dani otvorenih vrata ludnice“. Psihijatrija je bila prisiljena odustati od pomaganja ovim neprilagođenim ljudima s psihičkim oštećenjima uslijed nezdravog društvenog (prvenstveno obiteljskog) okoliša.

Ono što iritira je zanos vlastitog genskog harakirija, glupavo uvjereni da sudjeluju u nečemu super, naprednom i pobjedničkom. Za 70 godina ovih “naprednih” liberalnih gena više neće biti u bazenu – što i neće biti prevelika šteta po genski bazen.

IMG_2607

Kako postati Max

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 2016-05-12 by in Brak, LGBT.
Follow Homunizam on WordPress.com

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

%d bloggers like this: