Homunizam

homoseksualizacija društva – politička korektnost – totalitarizam – za roditelje: prevencija homoseksualnosti – svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

Razvoj djetetove svijesti o svom spolu


Bolest, aberacija i deformitet danas se slave kao najviše postignuće društva, te iskorištavaju za teroriziranje većine – koja gubi i posljednje utočište svoje normalnosti: WC i svlačionice.bourbon-jpg (1).png

tumblr_nopjjy1S7m1u04dbxo1_500

Uza sav taj medijski trans oko raznih trans… i oko ljudskih prava na mentalne bolesti, hajde da vidimo kako normalna djeca stječu svijest o tako očitome kao što je vlastiti spol. Svaka stanica našeg tijela je svjesna da se radi o muškom ili o ženskom tijelu. I nakon stotina godina forenzičari će moći bez imalo sumnji reći kojega spola je netko bio. Ali ne i kakav je mućak od mozga bio u nekoj poremećenoj gender glavi.

Slaviti poremećenost, to je lijevo-liberalni napredak.

Hraniti bolest umjesto liječiti je – to baš i nije nehumano.

Potkopavati ono što je dokazano kao dobro za društvo u cjelini, i eksperimentirati radi eksperimentiranja – je neodgovorno.

Podrediti potrebe i mišljenje većine – manjini (zdravoj ili još gore, bolesnoj) je suprotno od suštine demokracije – to ustoličava totalitarizam i učvršćuje vladavinu druge manjine – bogate elite (NWO).

Evo kako teče normalan razvoj djeteta

Imitacija je jedna od glavnih djetetovih metoda učenja. Jedna od bebinih prvih prekretnica je prvi smijeh oko 7.tjedna. To može biti imitacija majčinog smijeha.

Sa 5-7 mjeseci dijete zna razliku između Mame i Tate i počinje im se priklanjati za udobnost i zaštitu radije nego strancima. Negdje u isto vrijeme  počinje osjećaj “sebe” – djeca počinju shvaćati da ih zrcala prikazuju kao zasebne entitete.

No, dijete počinje razvijati osjećaj spola sa oko 18 mjeseci i to samo površno. Neposredno prije 18 mjeseci djeca razlikuju muškarce i žene, dječake i djevojčice, čak na fotografijama, ali uglavnom na temelju vanjskog izgleda, kao što je duljina kose ili oblačenje.

Sa oko 18 mjeseci čudo govora započinje i djeca počinju učiti nazive stvari i onda nazive klasa stvari. Počinju učiti imenovati dijelove tijela, uključujući vlastite genitalije. Dijete počinje biti svjesno da pripada određenoj klasi ljudi – dječacima ili djevojčicama.

Do dobi 3 godine 65-75 % ispravno se identificira kao dječak ili djevojčica, ali ne do 2,5 godine. Kohlberg je promatrao dječaka od 2,5 godina koji ide uokolo u krugu obitelji govoreći “Ja sam dječak”, “Tata dječak”, “Mama dječak”, “Joey (brat) dječak”. Nakon ispravka ispustio je majku s popisa, ali je i dalje ostao zbunjen sa spolom ostalih izvan obitelji.

Djeca vrtićke dobi već znaju iz slike igračaka čime bi se dječak volio igrati, a čime djevojčica. Mogu također ispravno identificirati spol lutke. Neće ih se moći razuvjeriti da promjene mišljenje, čak i ako im se ponudi nagrada! Ali još uvijek im nije jasno što je to muškarac ili žena, a kategorije i njihova svojstva su još uvijek vrlo fluidni i nejasna kod 3-6 godina.

Prije dobi od 6 godina djeca imaju tendanciju vjerovati u neki oblik magije; vjeruju da se automobil može pretvoriti u kamion pod pravim okolnostima, ili dječak pretvoriti u djevojčicu.

Poznati psiholog Piaget i njegovi sljedbenici su to demonstrirali. Pronašao je da većinom 4-godišnjaci misle da djevojčica može biti dječak ako se presvuče u dječakovu odjeću, ošiša kao dječak i igra igre dječaka.

Drugi primjer daje Kohlberg: “Slijedeće komentare su dali Jimmy (s upravo navršenih 4 godine) i pola godine stariji prijatelj Johnny (4,5 godina):”

Johnny(4,5): “Ja ću biti graditelj aviona kada narastem”

Jimmy(4): “Kada ja narastem, bit ću Mama”

Johnny(4,5):”Ne, ti ne možeš biti Mama. Ti moraš biti Tata.”

Jimmy(4):”Ne, ja ću biti Mama.”

Johnny(4,5):”Ne, ti nisi curica, ti ne možeš biti Mama.”

Jimmy(4):”Mogu.”

Do dobi 4 ili 5 godina, djeca imaju tendenciju da razlikuju odrasle muškarce i žene na temelju snage ili veličine; dječaci posebno pridaju veći značaj ovim osobinama. Misle da društvena moć dolazi iz fizičke snage, koja pak dolazi iz fizičke veličine.

Djeca se slažu rano i potpuno oko toga da su očevi veći i snažniji od majki, te da su “pametniji od majki, i (do 6.godine i dalje) da imaju društvenu moć, te da su ‘glavni’ u obitelji”. Spolne uloge su stereotipizirane na temelju veličine, snage i moći u toj dobi; gotovo svi u grupi 16 američkih 4-5 godišnjaka  vjeruju da su samo muškarci policajci, vojnici, vatrogasci ili lopovi – kategorije koje uključuju opasnost i agresiju.

Do dobi od 5 godina, 97% djece zna da je njihov spol fiksan i da ne mogu birati da budu mama ili tata.

Do dobi 6 ili 7 godina većina je sigurna da djevojčica ne može postati dječak bez obzira kako se obukla. Do te dobi svi vjeruju da se dječaci tuku više od djevojčica. Zašto? “Zato jer djevojčice lakše nastradaju nego dječaci”.

Kategorije i uvjerenje o kategorijama postaju fiksne.

Ali oni nisu svjesni spolne razlike kao razlike u genitalijama sve do 5-7 godina, čak kada ih roditelji intenzivno naglašavaju. Oni također imaju znatne teškoće prihvatiti da su razlike prirodne i normalne. Misle da su genitalije suprotnog spola “smiješne” ili “pogrešne” – ili da su “odsječeni”, odnosno da  će možda još narasti i da će biti sličniji.

Iako djeca odrasle žene smatraju manje snažnima i kompetentnima nego muškarce, ženski stereotipi su još dovoljno snažni da ženskost bude atraktivna malim djevojčicama. Majka ili učiteljica su kompetentnije i ženstvenije nego male djevojčice. Ženstvenost je povezana s “ljupkosti”, njegovanjem i bespomoćnosti, te superiorno atraktivne za djecu 6-7 godina. Djevojčice nastavljaju preferirati ženstvene objekte i aktivnosti u svima uzrastima.

Odnosi roditelj-dijete

Psiholozi se razlikuju o detaljima procesa, ali svi priznaju važnost vezanosti za roditelja istog spola (ili surogata), početka ovisnog odnosa, i imitacije i modeliranja prema tome roditelju – važnost za formiranje osjećaja spolnog identiteta.

Dijete se identificira s onim što je muževno ili ženstveno kod roditelja istog mu spola i dnevno to apsorbira u nekoj vrsti osmoze. U identificiranju sa svojim ocem (“Ja sam kao Tata”), dječak radi odmak od svoje majke koji je neophodan za razvoj muške osobnosti. Jer, da se taj odmak dogodi, otac treba biti atraktivan i “glavna” figura djetetu: prisutan, uključen, topao, zainteresiran.

Nicolosi kaže da otac treba biti dominantan, a njegovanje “istaknuto”. Očinska toplina – viđena od strane djeteta ili majke – dosljedno vezana za dječakovu želju da se identificira sa svojim ocem i za preference muškosti.

“Loš” otac koji stvara sukob je lošiji za dječakovu muškost nego da ga nema.

Emocionalna toplina i uključenost oca također afirmativno utječe na spolni identitet djevojčice koja modelira svoju majku i vršnjakinje.

Psiholozi se slažu da se djevojčica identificira primarno sa svojom majkom kroz djetinjstvo. Do 4.godine ona se jasno identificira sa svojom majkom više nego sa svojim ocem. Iako se njena idenfikacija s ocem povećava 4-9 godine, to ima više efekt pojačavanja njenih ženstvenih vrijednosti i ženstvene identifikacije, nego efekt njihovih slabljenja.

Isti efekt identifikacijom s majkom se ne javlja tako snažno kod dječaka. Mala djevojčica ima tendenciju ostati u blizini svoje majke i ohrabrivana je da ju imitira i radi “majčine” stvari. Ona uči i kopira oblačenje, izgled, ponašanje.

Dječak ima teži zadatak nego djevojčica (koja zadržava svoju primarnu povezanost s majkom). On se mora odvojiti od svoje majke i naučiti imitirati oca. To je priličan konceptualan skok, i ne čudi da dječaci znatno sporije društveno sazrijevaju od djevojčica.

I djevojčica se odvaja od majke, ali kasnije, na mnogo suptilniji način. Imitacije majke i oca su dobro uznapredovali do dobi od 3 godine.

Odnosi s vršnjacima

Do dobi 3-4 godine, dječaci pokazuju jasne preferencije za aktivnosti i igračke dječačkog tipa i za dječake kao prijatelje, radije nego djevojčice za prijatelje – preferencije koje ostaju stabilne ili se povećavaju s godinama.

Za djevojčice, izbor aktivnosti i igračaka djevojčica-stog tipa, te preferiranje djevojčica za prijateljice, dobro se uspostavlja do istog doba, ali se ne povećava.

Kada je Koch promatrao predškolce, našao je da 80-90% prijatelja je istog spola. Čini se prilično razumljivo, komentira Kohlberg, da preferencije za svoj spol i kod djevojčica i kod dječaka od 3-5  godina su potrebni da bi se održavao vlastiti spolni identitet.

Sličnost vodi k pripadnosti – dječaci i djevojčice se igraju sa svojim spolom jer su poput njih. Dakle, do dobi od 3 godine, dječaci i djevojčice se već igraju na drukčiji način, i svaka grupa je prilično različita.

Dječaci mogu prilično početi prezirati djevojčice. Kada se 3,5 godišnjeg Joeya pitalo da li želi da mu djevojčice budu na rođendanskoj proslavi, on je rekao “Ne, ja mrzim djevojčice, djevojčice su fuj” – prosudba djelomično informirana njegovim prirodnim rastom, a djelomično od nešto starijeg brata.

Brojne studije pokazuju da se dječaci igraju na način koji već nalikuje na društvo odraslih muškaraca: igre koje naglašavaju natjecanje i pravila, te pobjednike i gubitnike. Sporovi u vezi pravila, ili zapravo u vezi bilo čega su česti, i uspostavlja se hijerarhija u kojoj svaki dječak zna svoje (privremeno) mjesto.

Dječaci imaju tendenciju da jedan drugome naređuju, reflektirajući njhova mjesta u hijerarhiji. Dječaci pojačano definiraju svoju muškost u smislu natjecateljskih postignuća i prihvaćanja u muške skupine.

Djevojčice, s druge strane, vrednuju odnose, i ako igra počinje uzrokovati sporove, ta igra se obično prekida.

Djevojčice žele odnose, dok dječaci žele biti neovisni. Djevojčice žele raditi zajedno na temeljima jednakosti i pokušavaju naći konsenzus kroz sugestije, a ne naređivanje.

U jednom članku koji je uspoređivao dječački stil i stil djevojčica pri bavljenju određenim zadatkom, dječaci su 50 puta više koristili  natjecanje nego djevojčice, dok su djevojčice 20 puta više od dječaka koristile “doći će tvoj red”.

Do 8 godina oko 85% jednih i drugih vjeruje kako je njihov spol najbolji. Dječake koji “prelaze tu liniju” se nemilosrdno zadirkuje.

Aktivnosti “Nije dozvoljeno za curice” su česte kod dječaka, u pokušaju dječaka, vjeruju neki psiholozi, da konsolidira svoj spolni identitet nakon odmaka u identifikaciji s ocem.

Dječaci slušaju pojačano što njihovi sudruzi žele i vjeruju, više nego svojim roditeljima, unoseći jedan od drugoga osjećaj što je prihvatljiva muškost. Kako LaTorre kaže, seksualna orijentacija se “upija izvana prema unutra”.

Sličan proces se događa kod djevojčica. Vršnjačka grupa ima sličnu ulogu kao uloga roditelja istog mu/joj spola. Miješajući se uglavnom sa svojim spolom pojačava se djetetov osjećaj da je muško ili žensko, i razlike između dviju grupa se produbljuju.

Starija braća i sestre su značajni. Nekoliko istraživanja pokazuje da starija braća i sestre djeluju kao spolni uzori, i da nekako imaju prosječno veći utjecaj nego roditelji.

Kako se razlike povećavaju, prirodna znatiželja o onoj drugoj grupi se razvija, i to vodi do seksualnih straživanja i eksperimentiranja; do 7 godina i 8, više od pola dječaka je imalo seksualna istraživanja sa starijim dječacima i više od pola njih s djevojčicama – obično bez znanja roditelja. Samo oko pola djevojčica je bilo uključeno u bilo kakve pred-pubertetne “sex-igre”.

U više od 2/3 slučajeva eksperimentiranje se dogodilo 1 ili 2 puta, sugerirajući više znatiželju, nego privlačnost.

Postoje nemiri seksualnih fantazija kod nesvjesnih predpubertetlija. Dječaci posebice postaju više zainteresirani za seksualnu prirodu odraslih žena. Većinom se čini da je to privlačenje suprotnosti nego je hormonalno upravljano, budući je prosječna dob prve privlačnosti bliže 10, i za dječake i djevojčice, oko 2 godine prije puberteta. Ali moguće da korespondira vršnom dobu formacije u dječačkim grupama i grupama djevojčica u školi.

Dob prve privlačnosti se značajno mijenja. Prije 50 godina je Kinsey našao prosječnu dob za dječake oko 10 godina, dok je prosječna dob za prvu privlačnost djevojčica bila 16.

Ovo potvrđuje da privlačnost nije hormonalna, nego dolazi iz društvenih čimbenika koji se mijenjaju tijekom vremena. Razmak od nekoliko godina za prvu privlačnost je neuobičajeno širok, ali vrlo malo ih iskusi svoju prvu privlačnost kao najranije sjećanje. U tom smislu nitko nije “rođen heteroseksualan”. Veliki raspon također znači da bilo kakva genetska komponenta mora biti mala, budući da ako je biološki programirana, javila bi se poput puberteta unutar razmaka 2 godine. Kasnije ćemo vidjeti da je homoseksualnost slična.

Jedan članak znanstvenog istraživanje dodaje interesantnu perspektivu roditeljskome utjecaju i utjecaju vršnjaka. Kendrick i suradnici na Babraham institutu u Cambridgeu su dozvolili 10 ovaca da podignu mladunčad koza od rođenja, te 10 koza isto tako da podignu mladunčad ovaca.

Usvojena mladunčad i janjad su rasle u miješanom stadu ovaca i koza, no “pobraćena” mladunčad uglavnom je bila s janjadi i usvojila njihove igre, te navike timarenja. A i janjad se zbratimila uglavnom s usvojenom mladunčadi. Jednom kada su odrasli – ignorirali su svoju vlastitu vrstu i pokušavali su se u 90% slučajeva pariti s vrstom koja ih je usvojila. To ponašanje su zadržali svakodnevno tijekom 3 godine promatranja, čak i nakon godina pomiješanosti sa svojom vlastitom vrstom. Mužjaci se nisu preobratili (dok ženke jesu).

Ako je učenje toliko utjecalo na seksualnost ovih nižih životinja, na ljudsku seksualnost mora da utječe još i više.

Uzgajivači i biolozi često imaju teškoće navesti pande u zatočeništvu na parenje, što može proizlaziti iz nedostatka iskustva zatočenih medvjeda. Neki čuvari u Kini i Tajlandu su pokazali svojim pandama “panda porniće” (kako se pande pare). Brojni su bili uspješni, čak rezultirali reprodukcijom.

To je samo jedan primjer poteškoća uzgoja u zatočeništvu; daleko da je seksualna reprodukcija instinktivna, urođena i automatska – ona jako ovisi o društvenim okolnostima. Možemo očekivati također i značajnu komponentu učenja u ljudskom ponašanju.

Slijedeća faza razvoja je pubertet i zaljubljivanje: https://homunizam.wordpress.com/2016/01/02/zaljubljivanje/

 

Izvor: http://www.mygenes.co.nz/download.htm

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 2016-01-02 by in gender ideologija, LGBT, Roditeljstvo.
Follow Homunizam on WordPress.com

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

%d bloggers like this: