Čak i gayevi kažu da je njihovo ponašanje bolesno

Zamislite da je neki organizam bolestan. Zamislite da bolesne stanice uvjere organizam da su one zdrave, a zdrave stanice da su zapravo bolesne. Organizam bi postao sve bolesniji i bolesniji.

Takav je odnos između društva i homoseksualnosti danas. Gayevi tvrde da homoseksualno ponašanje nije drukčije od ljevorukosti. S druge strane, oni kažu da heteroseksualno ponašanje nije prirodno, već društveno uvjetovano i opresivno. Heteroseksualno društvo i obitelj trpe teške gubitke. Naši glupi, oportunistički i plašljivi vođe su nas izdali. Mi čak i ne znamo da smo u ratu.

Hajde da odlučimo tko je u stvari bolestan.

Pogledajmo gay ponašanje kako ga definiraju dva gaya, Marshall Kirk i Hunter Madsen Ph.D., autori knjige “After the Ball: How America will Conquer its Fear and Hatred of Gays in the 90’s”(1989).

images (35)U 6.poglavlju oni naglašavaju “10 kategorija lošeg ponašanja”, prema njihovim vlastitim iskustvima, obimnog čitanja i tisuća sati razgovora sa stotinama ostalih gayeva. Njihova tvrdnja ja da gay način života (ne gay seksualnost, ako se pitate) je stupica. Oni žele da gayevi poprave svoj imidž apostrofirajući “što ne valja kod puno gayeva”(276).

Ono što slijedi je vrhunac. Dok čitate to, upitajte se da li ima još koja ljudska zajednica, uključujući mafiju, da može reći ovakve generalizacije o sebi. Zapitajte se nismo li već uhvatili tu bolest, ili barem šmrcavicu.

  • Autori kažu “iznenađujući visok postotak” patoloških lažaca i prevaranata su gay. To rezultira iz prirodne navike vlastitog prikrivanja, i vodi do tvrdoglave samoobmane o vlastitoj homoseksualnosti i njenih implikacija.
  • Autori kažu da su gayevi skloni odbaciti sve oblike morala i vrijednosnih sudova. Gay moralnost se svodi na “Ja mogu činiti sve što želim, a vi možete ići kvragu (ako je dobar osjećaj, ja ću to učiniti!)”. Ako gay osjeća da mu se sviđa zavesti ljubavnika svog vjernog prijatelja, on će to učiniti, opravdavajući to kao čin seksualne slobode, a prijatelj nek ide kvragu.
  • Oni kažu da homoseksualci pate od “narcisoidnog” poremećaja ličnosti i daju ovaj klinički opis: “patološka apsorpcija sebe, potreba za stalnom pažnjom i divljenjem, nedostatak empatije ili brige za druge, brzo im sve dosadi, plitki, površno zainteresirani, zavodljivi, prenaglašavanje izgleda, površna šarmantnost, promiskuitetni, izrabljivački, zaokupljeni preostalim mladenaštvom, u odnosima se izmjenjuju prekomjerne idealizacije i devaluacije. “
  • Kao primjer narcizma, autori kažu “vrlo značajni dio gayeva koji su dijagnosticirani HIV pozitivnima, nastavljaju imati nezaštićen seks”.
  • Kažu da je većina gayeva ekstremno promiskuitetna i hedonistička (vidi: I dalje mislite da je homoseksualnost “prirodna”? Ovi podaci će vas šokirati!). Oni moraju stalno povećavati podražaje da postignu seksualno uzbuđenje. To započinje s alkoholom i drogama, a uključuje takve aspekte seksa kao što je valjanje u fekalijama (fetišizam i koprofilija), te sadomazohizam koji uključuje nasilje.(vidi:“Ljubav u septičkoj jami”)
  • Kažu da se mnogi homoseksualci upuštaju u seks u javnim kupalištima i smatraju da ih se uznemirava ako ih se zaustavlja. Mnogi od njih misle da imaju pravo salijetati hetero muškarce, uključujući i djecu.(vidi:“Homoseksualne potrebe” )
  • Mnogi gayevi su “seksualni predatori” fiksirani na mlade i na samu fizičku ljepotu (vidi:“Povezanost pedofilije i homoseksualnosti”). Kada je riječ o starima ili ružnima, gejevi su “stvarni nasilnici prema queer.” Sami razočarani, oni su cinični u vezi ljubavi.
  • “Odnosi između gay muškaraca obično ne traju dugo.” Oni se brzo zasite svojim partnerima i padaju kao žrtve kušnjama. “Ako se dade dovoljno vremena, stopa varanja ‘oženjenih’ gay muškaraca se približava 100%”.(vidi: “Bio sam onaj sastrane…”)
  • Čak se i prijateljstva temelje na seksualnom testu i teško se održavaju. Neprivlačnim gay muškarcima je gotovo nemoguće naći prijatelja, a kamoli ljubavnika.
  • Autori kažu da su gayevi skloni poricati stvarnost na razne načine: pustim željama, paranojom, nelogičnostima, osjećajnosti i prigrljavanjem ekscentričnih ideja.

Ima li ikakve sumnje da je ovo ponašanje bolesno? Očito da to nije istina za sve homoseksualce. Ja ne osjećam zlobu prema homoseksualcima. Osjećam isto što i prema ljudima koji imaju gripu. Želim da im bude bolje i ne želim da se to širi.

Nažalost, čak i autori ove knjige zavaravaju sami sebe. Oni tvrde da je “gay način života”, a ne gay seksualnost “stupica”. Koga to zafrkavaju? Njih dvojica (autora) su i sami nerazdvojni.

Autori ove knjige su eksperti za PR koji vjeruju da “naš problem je prvenstveno u lošem imidžu kod heteroseksualnih.”

Knjiga izlaže detalje “sveobuhvatne PR kampanje koja bi trebala ići prema čišćenju naše vrlo nečiste slike:”

Desenzibilizacija (Desensitization)“: “Zapljusnuti straight-Ameriku s oglašavanjem prezentirajući gayeve na najmanje mogući napadni način”.

Uglavljivanje (Jamming)“:Oglašavanje koje izjednačava strah od homoseksualaca s mržnjom protiv Židova, crnaca i žena.

Konverzija (Conversion)“: Prezentiranje slike homoseksualaca koji izgledaju kao obični ljudi. “Slika mora biti ikona normalnosti”.

Oni kažu “nema veze što su oglasi lažni“, jer “mi ih koristimo protiv negativnih stereotipa koji su jednako tako laž.”

Ova knjiga je napisana 1989. godine, a očito je otprilike takva kampanja i provođena. Pročitajte što kažu autori o tome:

“Pod konverzijom mi mislimo nešto daleko dublje i prijeteće za američki način života [od subverzije] … Mi mislimo na konverziju emocija, uma i volje prosječnog Amerikanca – kroz planski psihološki napad, u obliku propagande šopanjem nacije putem medija. Mi mislimo … okrenuti njihovu mržnju u srdačnost, htjeli to oni ili ne. “(153)

I tako gayevi žele Amerikance naučiti da nešto što su prirodno i opravdano smatrali bolesnim, da je zapravo zdravo. Tako će Amerikanci biti bespomoćni za odoljeti njihovim uvertirama u parkovima, vojarnama, kupaonicama ili učionicama.

Jedna je doza cinizma autora i samozavaravanja kad citiraju psihologa M. Scott Pecka, koji u knjizi “Ljudi laži” karakterizira ljude koji pate od ekstremnog ili “malignog” narcizma jednostavno kao “zle”. Zli ljudi, kaže Peck , imaju “nepokolebljivu volju je da su u pravu i neće uzeti u obzir mogućnost da su u krivu … Njihovo glavno oružje je laž kojom iskrivljuju realnost da bi dobro izgledala za njih, te da zbune druge.” (297)

IMG_2818Publicitet koji okružuje gay brak ne odražava stvarnost. Gayevi se ne žele ženiti. U Kanadi je gay brak bio legalan više od godinu dana pa je samo jedan od tisuću brakova bio homoseksualan. Homoseksualci i lezbijke čine oko 40 na 1000 stanovnika.

Gay brak je realno osmišljen kako bi heteroseksualci vidjeti homoseksualno ponašanje kao novu normalnost.

Gayevi mogu nastaviti zavaravati sami sebe. Ali, stanimo. Njihovo ponašanje je bolesno. I ono je zarazno.

(Henry Makow Ph.D., 2001)

Izvor: http://www.henrymakow.com/201101.html


Svi članci s tematikom “Gay is not OK”:  https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/


Oglasi

One thought on “Čak i gayevi kažu da je njihovo ponašanje bolesno

Add yours

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: