Homoseksualnost – pogled iznutra (1)

(Ronald G. Lee) Bila je jedna gay knjižara u Austinu pod nazivom “Lobo’s”, dok sam živio tamo kao student. Zanimljiv je bio raspored. Gledajući izvana – sve što se moglo vidjeti su bile knjige. Izgledala je kao i svaka druga knjižara. Bio je tu odjeljak posvećen klasičnoj “gay” fikciji – pisaca poput Oscara Wildea, Gertrude Stein i W.H. Auden. Bile su tu biografije istaknutih “gay” ikona, od kojih bi neki, poput Walta Whitmana, vjerojatno prihvatili homoseksualnu etiketu. Ali mnogi od njih, kao Whitmanov idol, predsjednik Lincoln, bili su tu stavljeni na temelju dokaza ne jačeg od lošeg braka ili jakog istospolnog prijateljstva. Bilo je tu strastvenih modernih “gay” memoara i povijesnih prikaza podrijetla i razvoja pokreta za “prava homoseksualaca”.

Respektabilnost – paravan za pornografiju

Sve je izgledalo tako bezazleno i razoružavajuće buržujski. Ali ako ste ušli pregledavati, ubrzo ste primijetili još jedan dio, iza knjiga, odjeljak koji nije vidljiv s ulice. Odjeljak pornografije. Stotine i stotine pornografskih videa, svi uključuju muškarce, ali i svaki zamisliv seksualni ukus ili fantaziju. I zamijetit ćete još nešto. Naprijed nema kupaca. Svi su odostraga, kopajući po videima. Koliko znam, ja sam jedina osoba koja je zaista kupila knjigu u “Lobo’s”. Knjige su bile u svakom smislu riječi paravan za pornografiju.

Pa zašto trošiti tisuće dolara na knjige koje nitko neće kupiti? Bilo je jasno iz velike reklame “popust” da je žalosno mali broj knjiga ikad kupljen po normalnoj cijeni. Vlasnici Lobo-a su očito gubili puno novca na gay romane i gej povijesti, dok je pravi novac u pornografiji.

No novac potrošen na knjige nije bio bačen. Korišten je za nabavu robe koja je vrijednija od zlata za gay pokret. Ugled. Ugled i privid normalnosti. Bez te investicije ne bi bilo ozbiljne debate o legalizaciji istospolnih brakova. Od tog vremena kada sam živio u Austinu razmišljao sam o sebi kao gayu gotovo 20 godina. Na temelju iskustva stečenog tijekom tih godina, prepoznao sam u Lobo-u metaforu za strategiju koja se koristi za prodaju gay prava američkom narodu, i za prljavu stvarnost koja se krije iza strategije.

Tako sam “dekonstruirao” Lobo-a. Postoje dvije vrste ljudi koji će gledati kroz izlog: oni koji su u iskušenju da se uključe u homoseksualne radnje, i oni koji to nisu.

Za one koji nisu, police knjiga će prenijeti poruku da se gayevi ne razlikuju od bilo koga drugoga, da homoseksualnost nije loša, samo drugačija. Budući da većina od njih nikada neće saznati više o homoseksualnosti od onoga što vide u izlogu, taj dojam je od najveće političke i kulturne važnosti, jer im se na toj osnovi neće upaliti alarm. Ili će čak aktivno podupirati napredak prava homoseksualaca.

Postoje milijuni dobronamjernih Amerikanaca koji podržavaju gej prava, jer oni vjeruju da ono što vide u izlogu “Lobo”-a je stvarnost. Nisu svjesni da gledaju pažljivo postavljenu pozornicu – upravljani napor da se s njima manipulira, kako bi ih se odvratilo od istine koju inače nikada ne bi prihvatili.

Za one koji su u iskušenju da se uključe u homoseksualne radnje, pogled s ulice također je utješan. Čini se da život homoseksualaca izgleda sigurno i neprijeteći. Normalan, drugim riječima. Prije ili kasnije, mnogi od tih ljudi će prestati viriti kroz izlog i ući će. Za razliku od prve vrste, oni neće zadugo biti ometani knjigama.

Oni će uskoro otkriti postojanje porno dijela. I bez obzira koliko će naći neukusnom tu ideju (ako je uopće smatraju neukusnom), oni će također primijetiti da je odjel pornografije taj u kojem su svi kupci. I osjećat će se nekako glupo da stoje sami među knjigama. Na kraju, oni će pronaći svoj put u porno odjeljak zajedno s ostatkom kupaca. I poput njih, oni će početi kopati po videima. I, to će biti mjesto gdje će većina njih provesti ostatak svog života, sve dok ne intervenira Bog ili AIDS, droga ili alkohol, samoubojstvo ili usamljenost starosti.

Muljaža sa Svetim pismom

Ralph McInerny je jednom ponudio briljantnu definiciju gay pokreta:

samozavaravanje kao skupni napor.

Ipak, obmana javnosti je također od vitalnog značaja za uspjeh. I nigdje nisu oblici prijevare više nevjerojatni, ili zapanjujuće uspješni, nego u kampanji uvjeravanja kršćana (da parafraziram naslov nedavne knjige, “Isus je bio peder”), da crkve trebaju otvoriti svoja vrata za sve ljubitelje istog spola. Gay kršćanski pokret oslanja se na lukavstvo koje je toliko smiono koliko i nepošteno. Znam to, jer sam bio u tome dugo vremena. Poput vlasnika Lobo-a, uspjeh ovisi o kamufliranju istine koja je cijelo vrijeme skrivena običnom pogledu.

Niti jedna knjiga nije toliko utjecala na moje autanje kao knjiga bivšeg svećenika-jezuita Johna McNeill-a iz 1976 “Crkva i homoseksualac”. Ta knjiga je ono što je “Komunistički manifest” bio za sovjetsku Rusiju. Veći dio knjige je posvećen alternativnom tumačenju biblijskih odlomaka koji osuđuju homoseksualnost – stavljaj anti-homoseksualne spise crkvenih otaca i skolastika u povijesni kontekst na način koji ih čini nebitnima, pa čak i uvredljive za suvremene čitatelje.

Prvi dojam za naivnu i mladu osobu sa seksualnim sukobom poput mene je bio taj da je McNeill ponudio uvjerljivu alternativu tradicionalnom učenju. To me uvjerilo da izađem.iz ormara. Jesu li njegovi argumenti uvjerljivi? Iskreno, nije me bilo briga, a ne vjerujem ni da je većini McNeillijevih čitatelja. Argumenti su bili umotani u jezik znanosti, i zvučali su uvjerljivo. To je jedino bilo važno.

McNeill, kao i većina pripadnika njegovog tabora, tretira raspravu o homoseksualnosti prije svega kao raspravu o pravilnom tumačenju tekstova – tekstovi poput priče o Sodomi u Bibliji i relevantnih članaka u Summa. Implikacija je bila da, kada se oni reinterpretiraju ili postave da su nebitni, apologeti gay prava su pobijedili, a vrata se otvaraju za praktične homoseksualce da u crkvi budu uzdignute glave. Gay apologeti su osvojili za sebe znatan stupanj legitimnosti. To je zato što, ako je netko upoznat s poviješću protestantizma treba biti svjestan da je interpretacija tekstova jedan beskonačan proces. Napori ljudi poput McNeill ne moraju biti uvjerljiv. Oni samo trebaju biti korisni.

Evo kako se to radi. McNeill reinterpretira priču o Sodomi, tvrdeći da se ne osuđuje homoseksualnost, nego grupno silovanje. Teolozi odgovaraju u naivnom pokušaju da ga opovrgnu, naivni jer ti teolozi pretpostavljaju da McNeill vjeruje u svoje argumente, a i piše kao znanstvenik, a ne kao propagandisti. McNeill ignorira argumente kritičara, odbacuje njihove primjedbe na temelju homofobije, i ponavlja svoju izvornu poziciju.

Teolozi odgovaraju opet, kao da doista imaju posla s teologom. I tako nekoliko rundi. Dok konačno McNeill ili netko poput njega ne stane i kaže: “Znate, ovo nas nikamo ne dovodi. Mi imamo svoju egzegezu i teologiju. vi imate vašu. Zašto se ne bismo samo složiti da se ne slažemo?” To zvuči tako razumno, tako ekumenski. A ako to teolozi prihvate, oni su izgubili, jer su branitelji gay prava zaradili mjesto za stolom s kojeg nikada neće moći biti maknuti. Dolaženje do istine o Sodomi i Gomori, ili pravilno razlaganje seksualne etike sv.Tome, nikada zapravo i nije bio cilj. Pristup svetoj pričesti je bio cilj.

Homoseksualnost – pogled iznutra (2)

Homoseksualnost – pogled iznutra (3)


Svi članci s tematikom “Gay is not OK”:  https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/


Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: