Prijeti li nam crkveni raskol? Američka katolička crkva nakon odluke Vrhovnog suda

Vjernike su zbunili događaji oko Sinode. Zbunjuju ih i pojedine izjave pape Franje. Iako puno toga liberalni mediji izvrću i vade iz konteksta – i sam je kriv zbog toga. Za većinu vjernika je čudno sve što se danas događa oko Crkve. 2000 godina se učilo što je grijeh. Dok su carstva dolazila i odlazila, učenje je ostajalo. Grijeh je bio grijeh, vrline su bile vrline.

Svakom je vjerniku bilo, najblaže rečeno, muka od pedofilskih skandala pojedinih svećenika. Zašto Crkva to nije drakonski rješavala? Nego je omogućavala liberalnim i ljevičarskim medijima da to razvlače na prvoj stranici, dok su istovremeno na drugoj stranici faktički reklamirali sve vrline sodomije – kao različitost i toleranciju, kao jedan alternativni način života. Dobra sodomija i loša sodomija.2015-07-01-special-announcement

Svjedoci smo da se oko katoličke crkve nešto čudno događa. Na naše zaprepaštenje – kao da se na Sinodi vode pregovori što bi od sutra trebalo smatrati grijehom a što ne!

Nakon što je američki Vrhovni sud doslovno iz zraka između stranica Ustava iznašao jedno novo ljudsko pravo, za kojeg utemeljitelji SAD nisu ni znali – pravo na istospolni brak i nametnuo ga svim federalnim državama, u Americi su pale maske. Car je gol. Još kada krenu pravni progoni…to će biti zanimljivo gledati.

Američka katolička crkva snosi krivicu i sada padaju teške riječi. Mnoge stvari prvi puta čujemo. Svaka je Crkva uronjena u društvo. Američko društvo je ozbiljno bolesno i bilo je za očekivati u kakvom je stanju tamo Crkva. Ispada da je je i sama dio te bolesti.

Sve to nama ovdje na periferiji pomaže da bolje shvatimo što se to događalo na Sinodi i što će se još događati.

Pogledajte sami video (na engleskom) na donjem linku.

http://www.churchmilitant.com/news/article/what-bishops-have-wrought

Na hrvatski preveden transkript iz videa:

Ono što se dogodilo na Vrhovnom sudu SAD dogodilo se zato što je hijerarhija SAD dopustila da se dogodi. Američki biskupi – prošli i sadašnji su odgovorni za ovu katastrofu.

Prošla i sadašnja generacija koja je vodila vjernike preko ruba litice dopuštajući homoseksualnoj supkulturi (koja je više kao dominantna kultura nego supkultura) da procvate u crkvi već desetljećima.

Društvo se okrenulo u pravcu gay, isprva kulturalno a onda pravno – ali ne prije nego je homoseksualnost utrla svoj put u vodstvo Crkve. Kultura se okrenula u pravcu gay jer se je svećenstvo najprije okrenulo prema gay.

Mnogi biskupi i svećenici već godinama znaju za dominaciju tzv gay mafije u Crkvi. Čak je i papa Franjo to priznao ubrzo nakon svog izbora.

Imamo dobro poznat slučaj Remberta Weaklanda, nadbiskupa Milwaukeeja, kojeg je ucjenjivao njegov gay ljubavnik za pola milijuna dolara, i na kraju ga svejedno otkrio. Ili kardinal Čikaga Joseph Bernardin i njegovi homoseksualni svećenici koji i dalje luduju po Čikagu. Njemu je na sprovodu pjevao gay zbor. Zatim je tu mnoštvo drugih biskupa koji dozvoljavaju ili su ustanovili gay mise, gay klubove, gay društvene grupe diljem svojih biskupija, a sve u ime “suosjećanja” i “milosti”.

A istina je, da je to zato jer su mnogi od njih ili sami gejevi ili podržavaju gay agendu ili su prijateljski nastrojeni tome iz različitih razloga. Biskup po biskup je zažmirio na regrutiranje aktivnih homoseksualaca u sjemeništa, kao što se dogodilo u nadbiskupiji u Miamiju pod nadbiskupom Johnom Favalora.

Gay svećenici su posijani po župama i sjemeništima već desetljećima, a (crkvena) hijerarhija u SAD nije učinila ništa – osim ako je došlo do tužbe s vremena na vrijeme kada je neki od zaređenih homoseksualaca otišao predaleko i silovao ministranta.

Čak i danas, više biskupija i nadbiskupija i dalje imaju gay mise koje drže gay-friendly svećenici isključivo za gay zajednicu. To je više nego skandalozno. Ljudi koji pohađaju ove mise ne prihvaćaju nauk Crkve. Oni ih ismijavaju i ignoriraju.

No u pozadini skandala je još veća realnost da ti isti svećenici zbunjuju bezazlene vjernike po župama (kada se ne druže sa svojim homoseksualnim fanovima ili ne posjećuju gay barove). Oni pričaju o grijehu s propovjedaonica ili u mnogim slučajevima imaju takve zbunjujuće višeznačne propovijedi da bi bilo bolje da nisu propovijedali. Oni ostavljaju pustoš u dušama na ispovijedi govoreći da grijeh nije grijeh i savjetujući ih u laži i obmani koja ubija njihovu vjeru.

Oni su godinama, u svakoj prilici, pripremali katolike da prihvate homoseksualnost kao nešto što bi se trebalo pozdraviti i grijeh koji treba otpustiti. To je bilo na tapeti na sinodi u Rimu prošle godine. Nije slučajno da je od svih vjerskih skupina u Americi, anketa za anketom pokazivala da katolici predvode u pružanju podrške za gay brak.

Naravno da to rade. Oni imaju nesrazmjerno veliki broj svećenika koji su aktivni homoseksualci i koji kvare vjeru laika. Oni koji nisu aktivni, oni sudjeluju u pustošenju duša kroz svoju tišinu, a svi će doći položiti račune Svemogućem Bogu za svoje grijehe, koji vapi do neba za osvetom.

Da ne bude zabune – u onom što se dogodilo tog crnog petka na Vrhovnom sudu ima prste katoličko svećenstvo – što je razlog zašto katolici moraju prestati trčati oko ovog zla koje potječe iz toliko korumpiranih ili ravnodušnih kancelarija i njihova osoblja.

Katolicima su lagali i izdani su od njihovih pastira, i došlo je vrijeme da se to otvoreno kaže i učini nešto. Predugo je slava vjere bila uskraćena ili gurnuta u stranu, i sada je vrijeme za katolike da se okrenu pouzdanim izvorima vjere koji odzvanjaju učenjem i tradicijom vjere – ne slušati gay rušitelje vjere i njihove pristaše unutar Crkve.

Gdje pravi svećenik ili biskup govori, mora ga se slijediti i ohrabriti – ali previše je lidera koji su se dali u dijabolično i konfuzno, nesigurno, govore u nejasnim pojmovima. Čak i među biskupima, pa čak i kod kardinala čujete ovu vrstu razgovora: da previše braće biskupa je izdalo vjeru i vode duše u pakao.

Ta katastrofa u Washingtonu prošlog tjedna je došla nakon desetljeća kako se omekšavalo katolike i izbacivalo iz igre, marginaliziralo i uklanjalo od strane sodomitskog svećenstva. Vjernici katolici ne mogu trpjeti više te strahote.

Homoseksualnim svećenicima i biskupima – baš kao što se i St. Peter Damien u Rimu morao nositi s njima – se treba suprotstaviti i njihove pogreške i zlo prokazati i odbaciti. Oni uništavaju Crkvu, a to je uništavanje kulture jer samo se Crkva može učinkovito boriti protiv zla.


Podjele u Katoličkoj crkvi su duboke. Ide se na emocije milosrđa ne bi li se redefinirao grijeh po mjeri čovjeka.

Karl Marx nije uspio s komunizmom uništiti vjeru kao “opijum naroda”. No kardinal Reinhard Marx bi to mogao uspjeti. Da li će se jedan po jedan grijeh dekonstruirati, kako to većini bude odgovaralo?

Sinoda je već ispunila svrhu. Gay pokret je i inače za prvu fazu postavio desenzibilizaciju društva – neka se priča što više o gayevima. Onda se ljudi naviknu da je to tema o kojoj se može pričati. To je razlog zašto ima toliko gayeva u TV-serijama (link:”TV-homoseksualizacija“). Nakon Sinode koncept “homokršćanstva” postaje legitimna tema. Gay-mafija Vatikana nije izašla iz ormara zbog pokusa. Preuzimanje Crkve se ima dogoditi uskoro.

Vrlo je izgledno da se katolička crkva podijeli nakon toga. Nema puno generacija koje prisustvuju nečemu takvome. Bojim se da mi imamo nesreću da ćemo prisustvovati crkvenom raskolu i morati se osobno opredjeljivati.

Oglasi

2 thoughts on “Prijeti li nam crkveni raskol? Američka katolička crkva nakon odluke Vrhovnog suda

Add yours

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: