Novi tekstovi u “Roditeljskom vodiču za prevenciju homoseksualnosti”

Lijevo na izborniku bloga je stalna rubrika “Za roditelje – prevencija homoseksualnosti i rani znakovi”. U međuvremenu (lipanj 2015.) je nadodano još tekstova. Ovdje su neki naglasci.


…mnogi roditelji pogrešno izražavaju stavove kao na primjer,

“To je samo nekakva faza; vjerojatno će ga proći.”

… Ili pak kažu,

“Nije to ništa. On izgleda tako slatko – i samo pokušava privući pažnju odijevajući se kao djevojčica.”

Ovakvo razmišljanje djelomično je rezultat činjenice da je u našoj kulturi roditeljima sve teže odrediti kakav je spolni razvoj normalan, a kakav nenormalan, zbog čega se treba brinuti, a zbog čega ne.

Dakle, u kojem slučaju biste se trebali zabrinuti? Autori sugeriraju,

Određena količina igranja sa spolnim ulogama može se tolerirati. Ipak, ako vašemu sinu to vrlo brzo ne dosadi, trebali biste se pozabaviti ne samo njegovim ponašanjem, nego i svojim.


…učiteljica majku zabrinutu zbog sinovljeve zabune u spolnome identitetu uvjeravala da ne treba brinuti jer je to

“savršeno zdravo ponašanje – on jednostavno prepoznaje svoju žensku stranu osobnosti.”

Drugi alternativni mislilac joj je rekao,

“Nemojte se miješati. To što on radi nije nikakav problem. Ne želite valjda da vam dijete postane stereotipni mačo muškarac, zar ne?”

Ipak, većina majki intuitivno znaju da nešto nije u redu.


Sljedeći bi korak bio preispitivanje zdravlja vlastitoga braka.

“Većina roditelja koji radi djeteta traže pomoć psihoterapeuta žive u poremećenim bračnim odnosima. Supruga se žali,

“Moj je suprug tako dalek. Ni sa mnom ni sa djecom jednostavno nije emocionalno povezan.”

Suprug će na to odgovoriti,

“Istina je da je ona potpuno opsjednuta kontroliranjem svega oko sebe! Kad bi malo popustila kontrolu, ja bih se više uključio u sve to.”


(link)


Da to i ne primijete, majke se mogu pretjerano uplesti u sinovljev život. U nekim slučajevima takvo ponašanje može proizlaziti iz majčine potrebe da njeguje sina tijekom bolesti u djetinjstvu. Zapravo, niz studija pokazuje natprosječnu povezanost homoseksualnosti u odrasloj dobi i zdravstvenih problema u ranome djetinjstvu. Majke homoseksualnih muškaraca, prema našemu iskustvu, imaju tendenciju izražene osobnosti, ekstrovertiranosti, emocionalne dostupnosti, ugodnoga karaktera i značajne uključenosti u dječakov život. Majčin problem može biti njezina pretjerana uključenost; granice između nje i njezina sina nisu jasne…Ponekad su majke pretjerano obuzete sinom iz vlastite potrebe, jer nisu pronašle emocionalnu intimnost u braku.


Otac je najčešće bezizražajan i ograđen, a često i kritički nastrojen. Stoga u trijadskome obiteljskom obrascu vidimo

  • isključenoga oca,
  • pretjerano uključenu majku,
  • i temperamentno osjetljivog, emocionalno prilagođenoga dječaka koji ispunjava očevu ulogu ondje gdje otac zakazuje.

Baš kao i majke, očevi moraju biti svjesni svojega utjecaja na zdravo formiranje spolnoga identiteta svojega sina. Psihoanaliza već odavno ukazuje na važnost oca u dječakovu razvoju i u njegovu odvajanju od majke. Neki analitičari o ulozi oca govore kao o “dašku svježega zraka” koji štiti od pretjeranoga vezivanja za majku.


očevima predlažu četiri načina zbližavanja sa sinovima.

  1. Otac se treba fizički igrati sa svojim dječacima, ne zaboravljajući da im povremeno moradopustiti da pobijede. Praveći se slabim, otac omogućuje sinu da se osjeti snažnim i agresivnim.
  2. Tuširanje s tatom dobra je ideja za malu mušku djecu, a može uključivati i braću… Tuširanje s tatom ili drugim muškim pripadnicima obitelji stvara normalan, opušten i anatomski baziran identitet, čime se također poništava fasciniranost i intrigiranost muškom anatomijom koja u pubertetu potiče erotizirani odnos prema muškarcima.
  3. Izleti izvan doma u kombinaciji samo oca i sinova uvelike pomažu.
  4. Tata bi trebao biti osoba koja ušuškava sina pred počinak.

(link)


…treba početi od stanja roditeljskoga braka, imajući na umu da vas male dječje oči uvijek prate.

Drugi izvor utjecaja – pogotovo ako kći ima braću – je obiteljski stav prema ženstvenosti. Jedan od korijena koji često znaju dovesti do povrijeđene ženske psihe je slika kojom se u obitelji prikazuju žene.


Majke koje su pretjerano usredotočene na sebe, koje nisu voljne ili nisu sposobne njegovati djevojčicu, ili pak ne ostvaruju bliskost s njom, imat će negativan utjecaj na stvaranje spolnoga identiteta svoje kćeri.


Zaokupljeni svojim poslom, muškarci samo sporadično obraćaju pažnju na kćeri, pretjerano ih stimuliraju, i potom kao da zaborave na njihovo postojanje… Ti očevi, kada se uopće potrude reagirati na bilo koji način, reagiraju na svoje kćeri kao na osobe koje se imaju preoblikovati na njihovu mušku sliku i priliku.

Roditelji moraju preispitati svoj stav prema ženskosti i potruditi se odnositi prema svojoj kćeri u razvoju na zdrav i produktivan način. Sigurno okružje također je od suštinske važnosti za mlade djevojčice, kako bi razvile zdrav spolni identitet.

Malo toga može više naštetiti mladoj ženskoj osobi negoli zlostavljanje – doživljeno bilo osobno ili kao promatrač. Svoju kćer morate zaštititi od situacija zlostavljanja po svaku cijenu. Potražite profesionalnu pomoć kako biste se pozabaviti eventualnim situacijama takve vrste.


(link)


Određene znakove pred-homoseksualnosti lako je prepoznati, a ti se znakovi obično pojavljuju rano u djetetovome životu.

Liječnicima i psiholozima se kaže da uz pomoć sljedećih pet naznaka odrede ima li dijete takav poremećaj:

  1. Stalno pokazivanje želje da bude drugoga spola, ili pak insistiranje da je suprotnoga spola.
  2. Kod dječaka: težnja prema ženskoj odjeći, ili oponašanje ženskoga ukrašavanja. Kod djevojčica: insistiranje na nošenju isključivo stereotipne muške odjeće.
  3. Snažno i uporno biranje uloga suprotnoga spola tijekom igre, ili stalno maštanje o pripadnosti drugome spolu.
  4. Snažna želja za sudjelovanjem u stereotipnim igrama i zabavi suprotnoga spola.
  5. Izražena sklonost igranja s pripadnicima suprotnoga spola.

Većina znakova poremećaja spolnoga identiteta javlja se u predškolskoj dobi, između dvije i četiri godine života.


Odijevanje prema stereotipu suprotnoga spola jedan je od prvih znakova.

Naravno, za većinu spolno zbunjenih dječaka će rani znakovi homoseksualnoga razvoja biti suptilniji –

  • ustezanje od igre s drugim dječacima,
  • strah od grubih igara,
  • stidljivost od razgolićenosti pred drugim muškim osobama (ali ne i pred ženskim osobama),
  • nelagoda kod povezivanja s ocem,
  • i možda pretjerano povezivanje s majkom.

Roditelji moraju razlikovati igru od opsesije kada dijete pokaže

zanimanje za odjeću i aktivnosti suprotnoga spola.

Ne trebaju vas zabrinjavati rijetke epizode takvoga odijevanja. Ipak, trebalo bi vas zabrinuti ako vaš dječak to stalno radi, i ako istovremeno usvaja neke druge zabrinjavajuće navike.

Možda počne koristiti majčinu šminku.

Možda počne izbjegavati druge dječake iz susjedstva i njihove igre, i umjesto toga radije ostaje s sestrama, redovito se s njima igrajući lutkama i kućicama za lutke.

Kasnije možda usvoji i visoki feminizirani ton u glasu.

Možda počne afektirati gestikulacijama,

ili čak hodati poput ženske osobe,

ili ga pak počnu fascinirati duga kosa, naušnice i rupci.

Tipične ženske stvari možda mu postanu posebno zanimljive, čak i do razine opsesije.


Ako vašoj djeci nedostaje pozitivan muški uzor, pronađite nekoga iz obitelji ili iz crkve, tko će pomoći ublažiti bol zbog nepostojećega očevoga utjecaja.


Ovim popisom pitanja nemoguće je obuhvatiti sve opcije pred-lezbijstva kod djevojčica, jer su korijeni lezbijstva kompleksniji od korijena muške homoseksualnosti, međutim ova pitanja ipak pružaju važnu početnu točku:

  1. Je li vaša kći izrazito netipičnoga ponašanja za ženski spol?
  2. Ograđuje li se od vlastite spolne anatomije?
  3. Prilazi li majci s pitanjima? Traži li od majke da bilo što rade zajedno? Pokazuje li majci svoje igračke, igre i aktivnosti, ili radije odlazi k ocu? Ima li opušten i topao odnos s majkom? Uživa li u tipičnim «ženskim aktivnostima» s majkom?
  4. U kojoj se mjeri vaša kći povezuje ili opušteno odnosi prema drugim djevojčicama?
  5. Odbija li vaša kći kategorički ideju da će jednoga dana odrasti, udati se i imati djecu?
  6. Koliko rano u njezinome životu, i koliko često ste zamijetili sljedeće načine ponašanja? – odijevanje kao dječak i odbijanje ženske odjeće – pokreti i ponašanje tipični za suprotni spol, uključujući i oponašanje glasa – biranje igrački i aktivnosti tipičnih za suprotni spol – odbijanje i nezainteresiranost za djevojčice i njihove igre – uporno korištenje muškoga imena
  7. Potiče li otac djevojčicu da razvija svoju ženskost?

Zapamtite da nisu svi izrazi zanimanja za aktivnosti drugoga spola uzrok za paniku.


(link)


Povremeno će se proširivati ovaj popis tekstova za roditelje:

Za roditelje – prevencija homoseksualnosti i rani znakovi

Oglasi

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: