Homunizam

homoseksualizacija društva – politička korektnost – totalitarizam – za roditelje: prevencija homoseksualnosti – svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

Koliko ih ima?


Poznat je mit o 10% homoseksualnih osoba u (američkoj) populaciji – na temelju samoispunjavajućeg “istraživanja” emeritusa pervertusa dr.Alfreda Kinseya (link). Metodologija, da u ispitivanom uzorku prevladavaju ispitanici po zatvorima – među kojima su i seksualni prijestupnici, makroi, prostitutke.., je znanstvena prijevara. Nešto ozbiljno ne valja sa znanstvenom zajednicom kada takvo nereprezentativno statističko uzorkovanje ostane desetljećima neprimijećeno. Za to vrijeme “Tisuću puta ponovljena laž postaje istina” (Joseph Goebbels)

Što se tiče broja homoseksualaca, nema tu nekih izbrojanih podataka, nego samo manje ili više reprezentativni uzorci – a onda slijedi ekstrapolacija na cjelokupnu populaciju. Tu su i različito sročena pitanja. Stoga procijenite sami:

  1. 1989. uzorak američkih kućanstava od 1.537 odraslih osoba u istraživanju National Opinion Research Center na Sveučilištu Chicago je došlo do rezultata za seksualno aktivne iznad 18 godina da je 1,2% muških ispitanika i 1,2% ženskih ispitanika bilo u homoseksualnim aktivnostima unutar 1 godine. 4,9-5,6% oba spola je ikada imalo seks s osobama oba spola, a 0,6-0,7% je imalo ekskluzivne homoseksualne partnere
  2. Uzorak od 36.741 učenika 7-12.razreda u istraživanju 1986.(Minnesota Adolescent Health Survey) je našlo 0,6% muških i 0,2% ženskih ispitanika da se identificiraju kao većinom ili 100% homoseksualni. 0,7% muških i 0,8% ženskih su biseksualni. Dok 10,1% muških i 11,3% ženskih nije sigurno.
  3. CDC (Centers for Disease Control) barata brojkom od 2% muškaraca da ima seks s drugim muškarcima

Moglo bi se reći da LGBT aktivisti, kada dođe do ozbiljnog razgovora, službeno priznaju ove brojke:

2,8% muške populacije i

1,4% ženske američke populacije da se identificira kao gay, lezbijke ili biseksualno.

Kako je muških i ženskih pola-pola, znači da je (2,8+1.4)/2=2,1% američke populacije homoseksualno (LGBT).images (43)

Ove brojke je priložila grupa od 31 gay i pro-gay organizacija u svom službenom podnesku sudu u slučaju Lawrence vs. Texas godine 2003. Gay aktivisti su tada morali izaći s nekom uvjerljivijom brojkom. Kada i viču “10%”, oni vrlo dobro znaju da to nije 10%. Ali bolje zvuči, ovako zaokruženo na prvu višu deseticu. I sigurno da su brojke malo “rastegnuli” u svoju korist a ne na štetu – ta tko bi ih mogao provjeriti i imati volje ako je “to tu negdje”?

Amerika je uvijek bila naprednija od ostalih država. Evo sličnih brojaka za neke druge države:

  1. Francuska 1991-92 vladino istraživanje na uzorku 20.055 odraslih osoba izvještava o 1,4% muških i 0,4% ženskih ispitanika da je imalo homoseksualni odnos unutar zadnjih 5 godina. Ekskluzivni homoseksualci su 0,7% muških i 0,6% ženskih. Homoseksualno iskustvo ikada je imalo 4,1% muških i 2% ženskih ispitanika
  2. Velika Britanija 1990-91 nacionalno istraživanje na uzorku od 18.876 ispitanika u dobi 16-59 godina kaže da je 1,4% muških imalo homoseksualni kontakt unutar 5 godina. 6,1% je ikada imalo homoseksualno iskustvo tijekom života.
  3. Kanada klasterski slučajni uzorak od 5.514 studenata 1.godine koledža ispod 25 godina nalazi da je 1% homoseksualnih i 1% biseksualnih ispitanika
  4. Norveška 1987. slučajni uzorak 6.155 osoba u dobi 16-60 daje rezultat: 0,9% muških i 0,9% ženskih ispitanika da je imalo homoseksualno iskustvo unutar 3 godine. 3,5% muških i 3% ženskih je ikada imalo homoseksualno iskustvo
  5. Danska 1989 stratificiran slučajni uzorak 3.178 odraslih osoba u dobi 18-59 godina nalazi da je homoseksualni odnos imalo 2,7% muških. Manje od 1% muških je imalo samo striktno homoseksualna iskustva

Dakle radi se o različitim pitanjima: (a) homoseksualni odnos unutar X godina, (b) homoseksualno iskustvo bilo kada u životu, (c) ekskluzivno homoseksualni, (d) identificiraju se kao homoseksualni, (e) homoseksualni odnosi sada. Zato je teško uspoređivati te podatke.

Kao što je učestalost bilo kojeg oblika raka kod Amerikanaca 3 puta veća nego kod Europljana, tako bi se moglo reći da je učestalost bolesti homoseksualnosti vjerojatno 2 puta veća nego kod Europljana. To je samo procjena na temelju svih prethodnih podataka. Radi se naprosto o ukupno puno bolesnijem društvu.

Zašto je bogata elita odlučila podržati i političkim dekretom “izliječiti” bašovu psihičku bolest, a ne neku od slično zastupljenih u populaciji: “maničnu depresiju” (2%) ili “opsesije-anksioznost-neuroze” (3%), teško je reći. Bit će da isti postupak s ostalim bolestima ne bi mogao toliko uzdmati same temelje društva i religije. Da je do empatije elite, ima bolesnika daleko zastupljenijih ne-psihičkih bolesti koji su mogli dobiti pažnju.

_SP32-20150508-204547

Dakle, što se tiče Amerike, može se govoriti o približno cca 2,5% muških i 1,5% ženskih homoseksualnih osoba. Da ne bude zabune s dvostrukim brojanjem: tu su uključeni i biseksualci i trans (LGBT). Što se heteroseksualne javnosti tiče, za nju ona osoba koja ima intimne odnose s vlastitim spolom je homoseksualna, bez obzira koliko ta ima i heteroseksualnih odnosa – stoga i biseksualce ubrajamo u homoseksualne. A tako im govore i slova: L,G,B i T. Jednokratna iskustva pod drogom i alkoholom se ne može tako u to ubrajati.

Europa ima vjerojatno duplo manji udjel homoseksualaca. Držati korak može koliko-toliko samo protestantski sjever. To govori o društvenim činiteljima. Dakle, kada govorimo o broju homoseksualnih osoba, možemo reći da se radi o približno 2% populacije zbog koje se digla cijela frka._SP32-20150513-133018


DODATAK (08.06.2015.)

Što se tiče Europe, nekako smo uvjereni da će u Velikoj Britaniji biti najbrojniji. No i tu je znatno manje nego u SAD.

http://www.theguardian.com/politics/reality-check/2013/oct/03/gay-britain-what-do-statistics-say

Istraživanje Ureda za nacionalnu statistiku na 178.000 Britanaca je dovelo do ovakvih rezultata:

1,1% gayeva+lezbijki (1,5% gayeva + 0,7% lezbijki)

0,4% biseksualno (0,3% muških + 0,5% ženskih)

To je nekoliko puta manje od procjene kada su analizirali financijske implikacije istospolnog partnerstva (računali su sa 6%). Još neki detalji: U Londonu 2,5% LGB, dok na istoku Engleske 1% LGB. Dobna skupina 16-24 godina ima 2,7% LGB (i onda neka netko kaže da je genetski, a da homoseksualnosti nije društveni konstrukt).

Tih 1,5% je daleko od Kinseyevih 10%. Odmah po objavljivanju Kinseyevih rezultata su statističari iz Američkog udruženja statističara rekli “da bi slučajni odabir 3 ljudi bio bolji od grupe 300 izabranika Kinseya”.

Zanimljiva je percepcija o broju LGB, a za koju su zaslužni mediji.

Gallupova anketa 1000 odraslih Amerikanaca duž Amerike 2011 na pitanje što misle koliko je gayeva ili lezbijki, u prosjeku su odgovorili da je 1 od 4 Amerikanaca gay ili lezbijka. Demokrati zamišljaju još i veće brojke (28%) od republikanaca (20%).

Što su siromašniji ispitanici, to su davali veće procjene.

Isto tako su jače precjenjivali slabije obrazovani.

Također tako jače promašivali mlađi ispitanici.

Zanimljivo, žene su također “prebacivale” procjenu.


Svi članci s tematikom “Gay is not OK”:  https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/


 

 

Oglasi

One comment on “Koliko ih ima?

  1. Pingback: “Gayevi takvi rođeni?” – tajno snimljeni u gay baru priznaju da je to laž | Homunizam

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 2015-05-20 by in Gay is not OK, LGBT.
Follow Homunizam on WordPress.com

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

%d bloggers like this: