Homunizam

homoseksualizacija društva – politička korektnost – totalitarizam – za roditelje: prevencija homoseksualnosti – svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

Hitler – homofrend godine 1921,1922…1945


Sve su topliji dani, što znači da nam se približava Zagreb Pride s karavanom gayeva iz cijelog „regiona“, te dopisnih im članova s ljevice. Sigurno već užurbano rade na izboru „Homofoba godine“ i „Homofrenda godine“. Međutim, jednog posebnog homofrenda bi oni rado preskočili, iako je učinio za njemačku gay-zajednicu koliko nitko drugi: Adolf Hitler.

images (25)

Svoju političku stranku je formirao od gayeva, te su bili iznadprosječno zastupljeni na čelnim pozicijama: Heinrich Himmler, Hermann Goering, Reinhard Heydrich, Rudolf Hess, Albert Speer… vrlo malo je poznatijih nacističkih imena da nisu bili gay. Prvi partijski sastanci su održavani u minhenskom gay-baru. Partijska milicija (SA) je bila oformljena isključivo od gayeva. Hitlerova osobna straža je bila uvijek 100% gay, njegov ađutant, šofer, privatni i partijski odvjetnici, financijski savjetnici, tajnici…svi gayevi s dna kace.

Danas LGBT-zajednica nepravedno prešućuje homofrenda takvog kalibra. Dapače, gay-aktivisti prikazuju gayeve nacističkim žrtvama u rangu Židova. Gotovo da svatko tko se danas protivi LGBT-u ima veliku šansu dobiti etiketu da je povrh homofoba još i nacist/fašist. Tko je tu onda lud? S jedne strane nacistički kapitalci i prvoborci – su gejevi, partijska milicija – isključivo gejevi, osobna straža – gejevi… a opet, nacističke žrtve – gayevi. Knjiga Lively i Abrams: „The Pink Swastika“ razotkriva prešućene gay-korijene nacizma. [U ovom tekstu se pojam „gay“ koristi za sve LGBTIQ]. Prve reakcije čitatelja na ove informacije donose nevjericu. Možda pomogne autoritet jedne dr.Judith Reisman: http://www.drjudithreisman.com/archives/2010/10/the_pink_swasti.html . Razlog nevjerice je što imamo percepciju „jadnih i nemoćnih“, a s druge strane nam nikako nije jasno kako su takvi uspjeli u tolikoj mjeri utjecati na današnje društvo.

Dok je Amerika 1890-tih još bila pod dojmom Billy the Kida, Njemačka je bila san snova za eu-homoseksualce. Gay-barovi, bordeli, kupelji, kabarei (film „Cabaret“, Liza Minelli)… Prva gay-publikacija na svijetu sa stalnim izlaženjem („Der Eigene“)… Prvo udruženje na svijetu za gay-prava… Tada je Njemačka bila progresivna i tolerantna baš kao Amerika danas. Gayevi su imali samo jedan problem: nisu svi živjeli složno kao danas lezbijke, gayevi, pedofili i ostala napredna slova abecede. Bili su podijeljeni na „Butch“ (maskulizirane) i na „Fem“ (feminizirane) gayeve.

„Butch“ i „Fem“ gayevi

images (34)Oni gayevi koje nam plasiraju u filmovima i TV-serijama su „Fem“: romantična komedija, glavni ženski lik ima gaya za susjeda ili cimera s kojim može razmjenjivati modne detalje. Ta divna stvorenja su ono što mi smijemo vidjeti: simpatični „drugari“, duhoviti, sofisticirani, nikada loši likovi.

A onda nam u rijetkim situacijama bljesnu pred očima neki nabildani tipovi u crnim kožnim hlačicama, čizmama i remenju, s bičevima, SS-kapama i crnim naočalima…No odmah se vrati ona idilična slika modno osvještenog gay-prijatelja. To što smo na trenutak vidjeli kao optičku varku, to su „Butch“. Budući je ove likove (kao i pedofile) prilično teško zamisliti kao žrtve, onda su se u LGBT-pokretu dogovorili da nas neće s njima zamarati u svojem jaukanju. Dakle, „Butchevi“ su tada prezirali „Femove“, kao i sve ostalo feminizirano. Dodajte maskuliziranim gayevima pruski militarizam nakon ratnog poraza – i dobili ste ubojitu kombinaciju, koju su kao njemački izvozni proizvod osjetili milijuni diljem Europe 1940-tih. [ Zanimljivo da je najveći izvozni proizvod današnje supersile Amerike upravo homoseksualizacija, te vanjskopolitički prioritet u rangu borbe protiv terorizma.]

Njemački zakon je tada zabranjivao homoseksualno prakticiranje. Prijestupnici su morali surađivati s „Institutom za seksualna istraživanja“ („Institut für Sexualwissenschaft“). Njega su vodili „Femovi“ i stoga su imali poveliku kartoteku o „Femovima“ i „Butchevima“. Kada je Hitler došao na vlast, prvi potez mu je bio zauzeti taj institut. Oni poznati prizori nacističkog paljenja knjiga 1933. su zapravo paljenje dokumentacije tog instituta (!). [To su nam zaboravili reći na TV-u]. Nacisti su se riješili kompromitirajućih dokaza o svojoj homoseksualnosti. (Lenz :„Mi smo previše znali…niti 10% ljudi koji su preuzeli sudbinu Njemačke 1933. nije bilo seksualno normalno“)

Nacistička stranka („Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei“ – NSDAP) nije bila desničarska, kako se to pogrešno misli. Nacizam je bio jedan oblik socijalizma („Sozialistische“). [To je razlog zašto su u prvim redovima Gay Pridea političari-ljevičari]. Nacizam iliti „Nacional-socijalizam“ je bio uskogrudnog nacionalističkog karaktera, za razliku od komunističkog internacionalizma.

Prije nego je NSDAP promijenila naziv iz Radničke stranke („Deutsche Arbeiterpartei“) , članovi stranke su se sastajali u gay-baru „Bratwurstgloeckl“ u Munchenu – gdje je rezerviran stol imao utjecajni „Butch“-homoseksualac Ernst Roehm. Upravo je on pomogao Hitleru da preuzme stranku.

Mnogi prvi nacisti gayevi su bili ujedno i članovi „Društva za ljudska prava“ („Gesellschaft für Menschenrechte“, utemeljeno 1919.). Od njega će 1924. nastati i američki „Society for Human Rights“ za gay-prava, čiji će rad biti malo prekinut zbog uhićenja podpredsjednika društva s nekolicinom, a povodom seksualnog zlostavljanja dječaka. Iz ove napredne institucije kasnije će krenuti američki i svjetski gay-pohod današnjice. Njemačko „Društvo za ljudska prava“ je članstvom povezano s nacizmom. Partijska milicija, SA („Sturmabteilung“) je bila sastavljena gotovo 100% od gayeva. „Smeđe košulje“ su premlaćivali protivnike i zastrašivali ljude, te su bili vrlo korisni.

„Noć dugih (gay) noževa“

images (19)Do 1934. nacistička partijska milicija je proširila članstvo na 3 milijuna, s prvoborcima-homoseksualcima na vrhu. Čelnik SA, Roehm je postao rival i samom Hitleru. Inzistirao je da se SA uključi u sastav njemačke vojske, zadržavajući svoje činove. SA su sastavljali listu za odstrel vojnih časnika koji su se tome protivili. Hitler je bio pod pritiskom vojske i industrijalaca da se riješi Roehma (Brauchitsch: „Bandi homoseksualaca, nasilnika i pijanaca ne bi smjelo biti dopušteno da budu dio njemačkog naoružavanja“). U„Noći dugih noževa“ Hitler je pogubio političke protivnike. Današnji gay-aktivisti to uzimaju kao prvi dokaz homofobne politike Hitlera. Hitler je to u javnosti opravdao „čišćenjem od homoseksualizma“. No, zapravo je stradalo vrlo malo gayeva. A ono što i jest, stradalo je od ruke drugih gayeva. Smaknuo je usput nekoliko vicekancelarovih tajnika i katoličkih vođa. Od 13 zapovjednika SA, ubijeno je 7. Ostali su stavljeni pod zapovjedništvo SS (Himmler, gay). Hitler je bio prvenstveno političar, te se jednim potezom riješio opasnog rivala, a usput je odglumio rješavanje pitanja homoseksualnosti u stranci, o čemu je brujala njemačka javnost.

Današnji gay-aktivisti će popljuvati ovakve navode i kao protudokaze prilagati Hitlerove zakone. Ukazat će da je Hitler 1933. zabranio pornografiju, homoseksualne barove i kupelji, te grupe koje su promovirale gay prava. Međutim, zakon se primjenjivao selektivno samo na „Femove“. U praksi je takva bjanko osuda homoseksualnih aktivnosti služila kao još jedan način kako naći i uništiti anti-nacističke grupe i pojedince. 1935. je iz zakona izbrisana riječ „neprirodno“ za homoseksualna ponašanja. Od 1937. se tek nakon uhvaćenog 4.ponavljanja šalje nekoga u zatvor ili u radni logor.

Logori

Oko 6.000 od 10.000 homoseksualaca – “ružičastih trokuta” je umrlo u radnim logorima. Neki su umrli od homoseksualne ruke. Neodređen je udio ljudi lažno označenih kao homoseksualci. Ubijeno je manje od 1% homoseksualaca okupirane Europe. Iako je u njemačkoj populaciji bilo samo 2,2% homoseksualaca, imali su udjel od 20% među logorskim čuvarima. Kapoi su bili homoseksualci u disproporcionalnom broju. Pred kraj rata mnogo je homoseksualaca prebačeno iz logora u regularnu vojsku. Knjiga „The Pink Swastika“ ruši mit o homoseksualcima kao žrtvama i pokazuje upravo suprotno: da je homoseksualizam proizveo nacizam.

Nacistička filozofija

Njemački psihijatar onoga doba, H.Blueher je tvrdio kako je muški homoseksualni seks dobra i duhovno energizirajuća stvar. Žene trebaju biti svedene na čisto biološku funkciju, a obitelj kao jezgru društva treba eliminirati. Samuel Igra je 1940-tih godina zamijetio da je homoseksualizacija postala pravi kult u vladajućoj klasi Njemačke prije uspona Hitlera. Da je napisana danas, umjesto 1945., njegova knjiga („Germany’s National Vice“) bila bi sigurno proglašena govorom mržnje. Napisana upravo po završetku homo-fašizma, predstavlja autentičnu „vremensku kapsulu“ iz prve ruke. Nezgodno.

Homoerotizam je u samim temeljima nacizma, zajedno s poganskim okultizmom. Maskulizirani homoseksualci su bili ideal, vladajuća rasa. Sebe nisu smatrali homoseksualcima. Samo feminizirani homoseksualci su bili maltretirani, i to obično od strane maskuliziranih homoseksualaca. To objašnjava zašto je manje od 2% homoseksualaca bilo procesuirano na temelju svih „homofobnih“ anti-sodomijskih nacističkih zakona. 1930-tih se u Njemačkoj govorilo „Iskorijenite homoseksualce i fašizam će nestati“ (M.Gorki). „Naglasak na muškosti je proizveo generaciju pervertita“ (W.Manchester: „The Arms of Krupp“).

Nacizam i kršćanstvo

Glavne religije osuđuju homoseksualnost. Zbog toga je današnjim gay-aktivistima kršćanstvo neprijatelj #1, kao i nacistima. Nakon Židova, kršćani bi bili slijedeći na redu. Doduše, moralo su taktizirati – ali evo izjava: Martin Borman:“ Nacional-socijalizam i kršćanstvo su nepomirljivi“. Hermann Rauschning: „Netko je ili kršćanin ili Nijemac. Ne može se biti oboje.“ 1935. je Gestapo uhitio 700 protestantskih svećenika jer su s oltara osuđivali neo-poganstvo. Nacisti su konfiscirali protestantska sjemeništa i katoličke samostane. Warthegau je proglašena prvom regijom „očišćenom od crkava“ u Reichu. Dekretom su zabranjeni svi katolički časopisi i novine. Kršćanski blagdani su zamijenjeni neo-poganskim. Križevi su uklonjeni iz bolnica i škola. Molitva u školama je obustavljena 1935. Od 1941. vjeronauk je ukinut za starije od 14 godina.

Što su suvremenici govorili o Hitleru

Današnji gay-aktivisti poriču da je Hitler bio gay. Neka svatko prosudi sam: Navodno je Mussolini imao dokaze „…da je Hitler bio muška prostitutka u Beču 1907-1912, te u Minchenu 1912-1914“. (Seward: „Napoleon and Hitler“). Od 1943. se kažnjavalo smrću svako spominjanje da je Hitler bio homoseksualac. Hitlerova vojna dokumentacija kao mladića u I.svjetskom ratu: „Unatoč hrabrosti prema neprijatelju, zbog svojih homoseksualnih aktivnosti izgubio je mogućnost napredovanja“. Hitler je imao homoseksualnu vezu s Rudolfom Hesseom dok su bili u zatvoru. Sva nacistička kampanja protiv homoseksualnosti je bila orkestrirana kako bi se prikrila Hitlerova homoseksualna prošlost. Naredio je smaknuća ljudi koji su iz prve ruke znali za njegovu homoseksualnost.

Hitler je bio koprofil (osoba koja se seksualno uzbuđuje ljudskim izmetom). Njegovi seksualni susreti sa ženama su to uključivali, kao i oblike mazohizma. (Waite: „Vanguard of Nazism: The Free Corps Movement in Postwar Germany 1918-1923“) i (Langer:“The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report“). Sve žene koje su imale seksualne veze s njim pokušale su se ubiti, dvije su i uspjele. U kartotekama Odjela za poroke u Münchenu je niz mladića identificiralo Hitlera kao čovjeka koji ih je “pokupio” na ulicama zbog homoseksualnih odnosa. Hitler je seksualno zlostavljao Wagnerovog unuka Wielanda 1920. dok je ovaj bio preadolescent. Kasnije je postao Hitlerov štićenik (Spotts, intervju u Time-u). Je li dovoljno različitih izvora? Ako ga već gay-aktivisti ne priznaju kao „svog“, zaslužuje barem biti proglašen homofrendom svih tih godina.

Jučer-danas-sutra

Današnja „politička korektnost“ potiskuje intelektualno neslaganje u mjeri koja nije viđena od vremena Trećeg Reicha. Na naprednom Zapadu danas je „verboten“ sve što se negativno reflektira na gay-pokret. To zastrašuje. Današnji gay-pokret se u usporedbi s nacističkom verzijom razlikuje po stilu, ali ne u svojoj biti. Ostaje karakteristično sebičan i hedonistički, te se nastavlja definirati protiv čega je: protiv društva temeljenog na judeo-kršćanskoj obitelji.

Ljudi su se dugo pitali kako se njemački narod zadojio nacizmom. Zadnjih godina nam je to lakše shvatiti nego prije: jednako kako je zapadna javnost danas prihvatila gay-pokret. Manipulacija, obmane, laži, propaganda/marketing, ukratko: hipnoza. Danas ljudi prihvaćaju za normalno ono što njihovi roditelji, bake,djedovi i svi pra-pra-pra… nikada ne bi. Svi su oni bili blesavi i zaostali, i tako 2000 godina.

images (31)Mi živimo u neznanju. Do sad smo znali samo ono što nam je gay-zajednica dopustila znati o njima. Ne znamo da su nacisti bili homoseksualci u ogromnoj disproporciji s obzirom na udjel u populaciji. Ne znamo da su skinheadsi povezani s homoseksualnom zajednicom (Francuska, Njemačka, Britanija). Ne znamo za visoku zastupljenost homoseksualnosti u bjelačkim supremacijskim organizacijama, u Ku-Klux-Klanu… Ne znamo puno toga jer nas se supkultura nije ticala. Sada kad je postala „nadkulturom“ , sada je vrijeme da doznamo sve informacije, bez obzira koliko se to kome gadilo.

Porast homoseksualne agresije je povezan s pojavom agresivne Butch-frakcije u američkom pokretu („queer nation“ nazivaju „smeđekošuljašima“ i „lavanda-fašistima“), slično onome što se dogodio u Njemačkoj. I u Njemačkoj i u SAD gay-pokret su lansirali feminizirani homoseksualci i tek kasnije ga u pravilu preuzimaju „Butch“. Homo-fašizam nije umro s Hitlerom i nacizmom. Živi u samoj gay-kulturi. Možda je najvrjednija izjava gay porno filmadžije LaBruce-a kada kaže:“Sav gay porno danas je implicitno fašistički. Fašizam je u našim kostima, budući se radi o glorifikaciji supremacije bijelca i fetišizaciji dominacije, okrutnosti, moći i monstruoznih autoriteta“. [Heil Gay!]

Homoseksualni aktivisti, kada je riječ o slobodi govora, su nacisti. Kada je riječ o slobodi vjeroispovijesti, oni su nacisti. Nema mjesta za neslaganja, nema razgovora o bolesti.

Gay-pokret uvijek uspije izvući ulogu žrtve: čak i kada jedni gayevi ubijaju druge geyeve. Biti homofob 1940-tih je značilo to i doslovno – bojati ih se. Homoseksualnost je uvijek povezana s osobnom i društvenom destrukcijom, kao uostalom kod svakog mentalnog poremećaja ako mu se dopusti razmahati.

Potencijal homoseksualizma za društveno razaranje zastrašuje. Zahvaljujući tom potencijalu, homoseksualizam je proizveo nacizam. I to su nepopularne činjenice koje danas imaju problema s političkom korektnošću (tim gore po činjenice). Danas homoseksualizam ne proizvodi nacizam ali zato na Zapadu proizvodi gubitak slobode govora, verbalni delikt i delikt mišljenja, institucionalnu obrazovnu homo-regrutaciju djece, roditelja-A i roditelja-B… još samo ne znamo kako se to zove zajedničkim imenom.

Izvor: http://www.defendthefamily.com/pfrc/books/pinkswastika/

download (4)



Svi članci s tematikom “Gay is not OK”:  https://homunizam.wordpress.com/category/gay-is-not-ok/



 

Oglasi

4 comments on “Hitler – homofrend godine 1921,1922…1945

  1. Pingback: Seksualna orijentacija serijskih ubojica | Homunizam

  2. Pingback: Američki zatvori – državni rasadnici sodomije | Homunizam

  3. Pingback: Gay “Bears” | Homunizam

  4. Pingback: Epidemija homoseksualnih silovanja u američkoj vojsci | Homunizam

Vaš komentar:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 2015-05-01 by in Gay is not OK, LGBT, Najčitanje.

Navigacija

Follow Homunizam on WordPress.com

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

%d bloggers like this: